[FOTO/VIDEO] Zadarski umirovljenici plesnjakom ispratili Dan zaljubljenih

Foto: Andrej Brašnjić

Nama, koji smo se u Domu ozakonili, jedno drugom rekli “da”. Nismo nešto od normale, ali što se može, život tako želio je, da se dvoje slože!, čestitala je Valentinovo svojim prijateljima i korisnicima Doma za umirovljenike na Sfingi vremešna, ali u stihovima još uvijek mlada Marijana Klarić.

Ovog je Valentinova naše umirovljenike, osim benda “Zaratino”, koji s njima ljubav slavi već deset godina, razveselio i “bibinjski slavuj” Ivica Sikirić Ićo sa svojim neponovljivim ljubavnim pjesmama.

No, vratimo se mi ljubavi. Da za ljubav nikada nije kasno dokazali su nam Vinko Klarić i Marijana Živković, odnedavno Klarić, koji su se upoznali upravo u Domu, a prije skoro godinu dana i ozakonili svoju ljubav.

Njihova je priča počela prije tri godine, kada je Marijana trebala pomoć pri kupanju na plaži. Pošto sa štakom nije mogla sama u more, pomoć je potražila kod šjor Vinka, koji je bio spreman pomoći dami u nevolji.

Ljubav u osmom desetljeću

Obitelji, kažu nam, protiv njihova braka nisu imali primjedbi, ali kako se more ne bi nikada uzburkalo, Vinko i Marijana osigurali su se i posebnom klauzulom. Obećali su si da jedno drugome nikada neće gledati u imovinsku karticu! Kako se ne bi posvađali i rastužili djecu.

– Svake godine Valentinovo čestitam stihovima, kako Vinku, tako i drugim korisnicima Doma, započela je Marijana, kazavši kako je s Vinkom, nakon tri godine druženja, u travnju odlučila ozakoniti vezu. Naši mladenci tako će uskoro proslaviti prvu godišnjicu braka, sklopljenog u osmom desetljeću života.

– Vinko je dobar, pažljiv i uviđavan čovjek. Drago mi je da imamo jedno drugo da si pomognemo i pravimo društvo, poručila je Marijana, koja svom Vinku redovito piše pjesme, a tako je bilo i ove godine.

Veliki je sretnik šjor Vinko, jer Marijana mu uvijek ostavlja mala pisamca i porukice, a on joj je zato za Valentinovo kupio čokoladu, dok je ona njemu, osim stihova poklonila i čokoladu.

– Njezine su pjesme životne i interesantne, dodao je Vinko, na što je Marijana dodala kako ih cijeli Dom poznaje i zna njihovu priču.

Pozdrav do sljedećeg jutra

– Tri godine jedno drugom pomažemo. Vjenčali se jesmo, ali potpuno se sastali nismo. Svatko još uvijek živi u svom apartmanu. Tako da se svake večeri pozdravljamo do sljedećeg jutra. Ja sam jako zadovoljna svojim aranžmanom i cimericom, te ne želimo mijenjati životne prilike.

U braku nije najbitnije da smo stalno zajedno u istom prostoru, već da se svaki dan družimo i tako stignemo jedno drugom nedostajati, poručila je Marijana.

– Imali smo veliku sreću da u našoj dobi upoznamo nekoga tko nam osjećajno i svjetonazorski odgovara, kazao je Vinko, dodavši kako drugi korisnici Doma nisu bili iznenađeni njihovom odlukom da se vjenčaju. Vinkova je vjenčana kuma tako Marijanina cimerica.

Otputili su se tako naši mladenci, po moderno, samo u pratnji kumova do matičara, gdje su si izrekli sudbonosno “da”. 81-godišnja Marijana i 84–godišnji Vinko tako su dokazali da ljubav ne poznaje godine. Već se, istaknula je ponosno Marijana, navikla i na novo prezime i promijenila ga u svim dokumentima.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Zadarski list (@zadarskilist)

Ne dira se u imovinu

U tome su ih podržale i njihove obitelji, djeca, unuci i praunuci. No, kako bi im, za svaki slučaj dokazali kako u braku nemaju mutnih interesa, ugovorili su klauzulu kako se jedno drugome nećemo miješati u imovinu i nasljedstvo.

– Djeca se ne trebaju bojati da će ostati bez nasljedstva. Ništa im osim zajedništva, poručili su, ne treba! Velika je sreća pronaći ljubav kasno u životu. Vinko je zato kazao kako sreća i ljubav ne poznaju godine, već samo životne stavove i karakter.

– Ja i Marijana imamo iste stavove i zajednička razmišljanja o životu. Ako imate različite stavove o bitnim životnim pitanjima, nema prostora za zajedništvo, mudro je upozorio Vinko, dok nam je Marijana priznala kako je, kada je tek upoznala Vinka, naišla na šale kako ga treba zgrabiti dok može, jer kao umirovljeni pomorac ima dobru penziju.

– Vinka sam primijetila jer mi je trebala pomoć dok sam na plaži ljeti. Meni ne treba njegova penzija, već društvo! Netko s kim mogu provoditi staračke dane, zaključila je Marijana.

Obitelji su im, kaže, daleko. Ne mogu im u svakom času pomoći. Zato imaju jedno drugo kako bi se imali na koga osloniti.