Ovo je najveća nogometna priča ikad ispričana: 'Bog nam je pomogao i dao snage'

Bajke nisu pisali samo Hans Christian Andersen i braća Grimm. Ta književna vrsta isprepliće se i s nogometom, gdje se ponekad čudesno isprepliće sa zbiljskim. Kažemo samo ponekad, jer se senzacije zvane Grčka, Leicester City i Montpellier ne događaju svakodnevno, pogotovo u surovom okruženju 21. stoljeća gdje se jaz između bogatih i siromašnih povećao vrtoglavom brzinom. Grčka, Leicester City i Montpellier priče su koje ulaze u sferu nadnaravnog, ali što tek reći za trijumf zambijske nogometne reprezentacije na Afričkom kupu nacija iz 2012. godine, koji ovih dana obilježava svoju 13. godišnjicu. Uspjeh Zambije nije tipična ‘underdog’ priča. Iza nje se krije jedna mučna tragedija, koja se zbila 27. travnja 1993. godine u glavnom gradu Gabona, Librevilleu.

Tada se zrakoplov koji je prevozio zambijske reprezentativce srušio nedugo nakon polijetanja, što je za posljedicu imalo smrt svih putnika. Nesretni Zambijci bili su na putu prema Senegalu, gdje su se trebali sučeliti s Lavovima Terange u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo 1994., ali sudbina je imala drukčije i tužnije planove. Tako je s lica zemlje izbrisana talentirana generacija, koja je na Olimpijskim igrama 1988. pobijedila Italiju, čime je najavila velike stvari.

Na Afričkom kupu nacija 1990. završili su na trećem mjestu, a kruna svega bio bi plasman u Sjedinjene Američke Države. Tragediju u Gabonu izbjegli su kapetan reprezentacije i najbolji igrač Kalusha Bwalya, koji je u Dakar trebao doći direktno iz Eindhovena gdje je zarađivao za kruh nastupajući za PSV, te ozlijeđeni Charles Musonda, koji je bio na rehabilitaciji u Belgiji. Bwalya je smogao snage za nastavak reprezentativne karijere, a godinu dana kasnije predvodio je pokrpanu Zambiju do finala AFCON-u u Tunisu, gdje su se na kraju morali zadovoljiti srebrom. I tu zambijski progres staje, ali ne nepovratno.

Bajka s Renardom i katarza u Librevilleu

Stvari se s mrtve točke pomiču 2008. godine i angažmanom francuskog stručnjaka Hervea Renarda, koji izgledom podsjeća na kandidata za novog Jamesa Bonda. Francuz je Zambiju odveo do četvrtfinala kontinentalnog natjecanja 2010., a to je bila samo najava mirakula koji se odvio – na mjestu nesreće. Gabon je 2012. bio domaćin Afričkog kupa nacija, a favoriti za krunu bili su Obala Bjelokosti i Gana, dok velikani poput Nigerije, Kameruna i Alžira uopće nisu izborili mjesto među najboljim afričkim timovima. Zambiji se nisu davale prevelike šanse za prolazak skupine, a kamoli za nešto više, a temelj za takve predikcije ležao je u samoj Renardovoj škvadri, koja je imala samo jednog reprezentativca koji je nastupao u Europi.

Riječ je o Emmanuelu Mayuki, tadašnjem članu Young Boysa, a ostatak družine činili su mahom igrači južnoafričkih, kineskih, zambijskih i kongoanskih klubova. No nešto je bilo neobično u zraku u Gabonu. Nešto kao da je htjelo da se mjesto najveće zambijske nesreće pretvori u mjesto radosti, veselja i sreće. Zambija je otišla do kraja, pobijedivši Obalu Bjelokosti u finalu u Librevilleu, odnosno nekoliko kilometara udaljeno od mjesta gdje su stradali njihovi sunarodnjaci. ‘To je bio znak sudbine, zapisano u nebu, bila je snaga u nama. Mislim da nam je Bog pomogao i dao snage’, rekao je Renard nakon slavlja nad Obalom Bjelokosti, koju su porazili boljim izvođenjem kaznenih udaraca nakon što je susret završio bez pogodaka (Zambijci su preživjeli i penal u regularnom dijelu utakmice, kojeg je zapucao Didier Drogba, napucavši loptu iznad gola). Ceremoniji dizanja pehara pridružio se i Kalusha Bwalya, koji je tada obnašao dužnost predsjednika Saveza, čime se zaokružila božanstvena priča koju samo nogomet može ispisati.

Afrički kup nacija ne iznenađuje iznenađenjima. Egipat je znao povezati tri titule zaredom, a do finala su znali dolaziti Burkina Faso, Uganda, Gvineja, Sudan, Etiopija i Mali, ali Zambija sve to nadilazi. Renard je očito trenerski mag, jer je kasnije ‘pozlatio’ Obalu Bjelokosti, a sjajne stvari je napravio i s Marokom te Saudijskom Arabijom, koju je nedavno ponovno preuzeo. Ipak, Renard je imao pomoć. Pomoć sudbine.