Analizirali smo što donosi novi Nacionalni plan borbe protiv seksualnog nasilja

Foto: iStock/NL

Nacionalni plan za suzbijanje nasilja i seksualnog uznemiravanja ugledao je svjetlo dana na posljednjoj sjednici Vlade u 2022. godini prošloga tjedna, a on predviđa novu zakonsku regulativu koja će postrožiti sankcije za počinitelje te u edukaciju uključiti praktički cijeli sustav javne uprave i pravosuđa.

– Ojačat ćemo borbu protiv nasilja koje je, posebice prema ženama i u obitelji, neprihvatljivo i ne smijemo šutjeti o tome, istaknuo je primjer Andrej Plenković prilikom predstavljanja Nacionalnog plana za suzbijanje nasilja i seksualnog uznemiravanja za razdoblje do 2027. godine.

Riječ je o prvom nacionalnom dokumentu usmjerenom na zaštitu žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja koji, kako kaže premijer Plenković, predstavlja i daljnju provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Temeljem Nacionalnog plana, izrađen je te usvojen i prvi provedbeni dokument odnosno, prateći Akcijski plan, koji se odnosi na razdoblje do 2024. godine, dok će za naredni dvogodišnji period, odgovarajući akcijski plan biti naknadno donesen.

Društvena reakcija

Prvi Nacionalni plan posvećen zaštiti žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, premijer je ocijenio novim iskorakom u sustavnoj borbi protiv nasilja.

Poruku na istom tragu je uputio i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić ističući kako je svrha ovog dokumenta postizanje usklađene društvene reakcije na seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, kao i osiguravanje učinkovitog postupanja u cilju zaštite žrtava i promicanje njihovih prava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti i štetnosti ovakvog ponašanja.

– To se može postići provedbom zadanih mjera u okviru tri posebna cilja, kazao je Piletić, pojašnjavajući sadržaj Nacionalnog plana.

Za provedbu mjera iz posebnih ciljeva navedenih u Nacionalnom planu, u državnom proračunu će do 2027. biti osigurano nešto više od 18 milijuna kuna. Kako je to usklađeno s Akcijskim planom do 2024., bit će utrošena gotovo polovina od predviđenog iznosa.

– Tri su posebna cilja u ovom projektu: u prvom je redu riječ o prevenciji seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, jer je seksualno nasilje težak oblik nasilja koji se, unatoč tomu, i dalje najmanje prijavljuje.

Budući da je podizanje društvene razine osviještenosti o potrebi sustavnog rada na kontinuiranoj edukaciji o seksualnom nasilju jedan od prioriteta, država uz rad na prevenciji, nastoji utjecati i na oblikovanje klime u društvu kako bi građani imali više povjerenja u institucije prilikom procesuiranja prijava seksualnog nasilja, kaže ministar Piletić.

Sudske prakse

Opravdanost ovog cilja je itekako razvidna uzmu li se u obzir dosadašnje problematične sudske prakse o kojima neumorno svjedoči koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula.

– Fenomen da kazneni postupak od prijave do pravomoćne presude traje i dva do tri puta dulje nego što će biti izrečena kazna zatvora počinitelju seksualnog nasilja, svakako je obeshrabrujući za žrtvu, kaže Mamula.

Drugi od tri posebna cilja jest unapređenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata. Predviđeni su različiti programi izobrazbe za stručnjake koji prilikom svog rada stupaju u kontakt sa žrtvama poput državnih službenika.

Treći cilj je usmjeren na postizanje odvraćajućeg djelovanja kod počinitelja seksualnih delikata.

Kako bi se psihosocijalnim tretmanom osigurala dugoročna pomoć ne samo žrtvi, nego i počinitelju, plan predviđa promjenu i (samo)kontrolu ponašanja seksualnih nasilnika i uznemiravatelja pa je imperativom postavljeno učinkovito demotiviranje činjenja nasilja.

Odluku o provedbi Nacionalnog plana donijela je Vlada na posljednjoj sjednici u 2022. godini, a sada slijedi njegova operacionalizacija u nizu zakona i izmjena zakona.

Nužan strateški pristup svih resora

Radnu skupinu za izradu Nacionalnog plana, osim ureda Vlade RH te predstavnika središnjih tijela državne uprave, činili su i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, znanstvene institucije, socijalni partneri, jedinice lokalne i regionalne samouprave, ali i udruge građana, inicijative te organizacije civilnog društva.

Upravo je feministička neprofitna organizacija civilnog društva Ženska soba, koja je prije dva desetljeća osnovana s ciljem prevencije te suzbijanja seksualnog nasilja, ali i pružanja direktne podrške i pomoći osobama koje su preživjele seksualno nasilje, inicirala izradu ovog Nacionalnog plana.

Iz Ženske sobe ističu kako je seksualno nasilje do sada bilo tek parcijalno spominjano u nekim javnim politikama, međutim, nikad nije bilo u fokusu.

Anamaria Drožđan Karanjčec, voditeljica pravnog tima u Ženskoj sobi te koordinatorica Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela, u prvi plan stavlja nužnost strateškog pristupa svih resora te rada na prevenciji, edukaciji svih struka, senzibiliziranju javnosti i dostupnost specijaliziranih servisa osobama koje su preživjele ovu vrstu nasilja.