Božinović: ‘Najveći doprinos SDP-a ulasku u Schengen je to što su prepustili kormilo onima koji znaju. To govorim bez cinizma’

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u razgovoru za naš list govori o ulasku Hrvatske u sustav Schengena i analizira aktualnu političku situaciju.

Hrvatska je u sustavu Schengena istina tek nekoliko dana, ali biste li ipak mogli dati neku ocjenu kako to funkcionira u praksi, odnosno je li bilo kakvih problema na nekom od prijelaza ili nešto slično?

– Upravo suprotno! S terena dolaze samo pozitivne reakcije građana koji su iskusili što znači Schengen u praksi. Moram priznati, bilo mi je zadovoljstvo u novogodišnjoj noći gledati oduševljenje prvih putnika koji su prolazili Breganom nakon što smo u ponoć podigli sve rampe. Za nekoga tko je rođen u Puli, osobito su me obradovale snimke s graničnih, pardon bivših graničnih prijelaza u Istri gdje se mnoštvo građana okupilo, i rekao bih, više slavilo ulazak u Schengen nego Novu godinu.

Temeljito pripremljeni

Slovenija je krajem prošle godine najavljivala da bi u nekim situacijama mogla uvesti neki oblik dodatne kontrole na granici. Postoje li bilo kakve naznake da bi se to moglo dogoditi?

– Kao odgovor na ovo pitanje parafrazirao bih izjavu slovenske ministrice Ajanović Hovnik kada je prije nekoliko dana na Bregani izjavila da smo prije tridesetak godina simbolično postavljali granice, a isto tako smo ih sada maknuli te da to neće smanjiti sigurnost jer su se obje države temeljito pripremale za taj trenutak.

Kakva je trenutno situacija i imate li kakve informacije za prvu polovinu ove godine oko režima na granici, u prvom redu između Austrije i Slovenije, Njemačke i Austrije, ali i između nekih drugih zemlja Schengena?

– Nemamo informacije niti najave da bi Slovenija ili Mađarska uvele nadzor nad unutarnjim granicama. Postupak je tu jasno propisan Zakonikom o šengenskim granicama, a mogućnost ponovne uspostave nadzora iskoristile su neke države članice poput Austrije, Njemačke, Češke, Švedske… Europska komisija prati stanje u tome području i želi utjecati da se te mjere postupno ukidaju kako bi se vratili Schengenu, odnosno slobodi kretanja u punoj primjeni.

Kakva je bila situacija s priljevom ilegalnih imigranata u Hrvatsku tijekom 2022. i što očekujete ove godine?

– Povećanje nezakonitih prelazaka za 190 posto u prošloj godini ukazuje nam da godina pred nama donosi velike izazove. Naročit problem predstavlja liberalizirani vizni režim u trećim državama, što uvelike doprinosi ovakvim trendovima. Za rješavanje ovog pitanja ključnim smatram jačanje suradnje s državama podrijetla migranata, ali i državama tranzita.

Očekujete li povećane gužve na granici s BiH i Srbijom, odnosno hoće li naš ulazak u Schengen na bilo koji način usporiti ulazak u Hrvatsku iz tih zemalja?

– Hajdemo malo okrenuti tu tezu. Zašto ne govoriti o tome da velik broj građana Srbije, BiH i drugih zemalja zapadnog Balkana preko Hrvatske putuje dalje u EU. Do jučer su čekali i prolazili granične kontrole i na ulasku u Hrvatsku, a potom odmah i na ulazu u Sloveniju ili Mađarsku. Sad se nakon ulaska u Hrvatsku i njima otvara sloboda kretanja po cijelom šengenskom području. Inače, sezonskih gužvi na graničnim prijelazima će biti uvijek. Nije racionalno ni moguće izgraditi infrastrukturu i postaviti organizaciju koja bi bila stalno na bazi vršnih opterećenja u vikendima prije blagdana i tijekom turističke sezone. Do uvođenja novih sustava na razini Europske unije, ETIAS-a i Entry Exita, do čega bi prema planovima trebalo doći tijekom 2023., nema promjena na vanjskoj granici. Upravo je svrha tih budućih rješenja olakšati ulazak i ubrzati protokole kontrole na granici, a u konačnici povećati i ukupnu sigurnost šengenskog prostora. Eventualno usporavanje, odnosno povećanje protočnosti na vanjskoj granici, ovisit će o volji u organizaciji prometa i sposobnosti za određenim infrastrukturnim zahvatima s druge strane granice.

Koliko će Schengen pomoći dodatnom razvoju turizma, ali i cijelog gospodarstva?

– Ako pođemo od činjenice da Hrvatska bilježi 80 posto robne razmjene s članicama šengenskog područja, a pogotovo da nam iz tog kruga zemalja dolazi 75 posto turista, mislim da ulaskom u Schengen i uvođenjem eura imamo dvije nove poluge koje nam već sada stvaraju pretpostavke za nove iskorake u turizmu ove godine, pri čemu će sigurno padati novi rekordi u posjetima i zaradi.

Ulazak u Schengen, osim dobrih stvari, nosi i neke rizike jer se brži ulazak i izlazak iz Hrvatske olakšava i organiziranom kriminalu. Kako se mislite tome suprotstaviti?

– Ništa vezano uz Schengen nismo napravili ad hoc. Prikupili smo iskustva drugih država, napravili temeljite analize, uzeli u obzir sve specifičnosti koje mi kao država imamo u borbi protiv kriminaliteta. Sukladno tome, značajno smo prilagodili policijski sustav po pitanju ljudskih kapaciteta, ali i tehničkih resursa. Sigurnosni izazovi odavno nisu ograničeni na nacionalnu razinu i to je jedan od razloga za jačanje međunarodne policijske suradnje. Naša uvezanost s europskim i američkim agencijama u provođenju zakona dobrim dijelom je dovela do najboljih rezultata u borbi protiv svih oblika kriminaliteta koje je Hrvatska ikad zabilježila.

Hvala vam na pitanju..

Kako napreduje pilot-projekt digitalne putovnice i kada bi ona mogla ući u uporabu?

– Kako i sami kažete, radi se o pilot-projektu, ali sama činjenica da je Europska komisija odobrila financiranje i povjerila taj zajednički projekt Hrvatskoj i Finskoj, potvrđuje da smo visokopozicionirani u području jedinstvenog digitalnog tržišta, internetske sigurnosti, digitalne znanosti i inovacija. To je zasigurno veliko priznanje MUP-u i našoj Agenciji za komercijalnu djelatnost. Isti mora proći sve faze tehničke izrade, a EU donijeti odgovarajuće zakonodavstvo, što nas već upućuje na zaključak da će Hrvati biti među prvima, ako ne i prvi koji će koristiti digitalne putovnice.

Biste li licemjernim ocijenili ponašanje nekih europarlamentaraca koji s jedne strane traže sigurnost za svoje zemlje i građane, odnosno sprečavanje ilegalnih migracija, a s druge svisoka nameću visoka moralna pravila zemljama kao što su Hrvatska, Rumunjska i Bugarska?

– Naše je iskustvo da u komunikaciji sa zastupnicima u Europskom parlamentu treba uvijek imati na umu da oni iznose stajališta i postavljaju pitanja za koja znaju da nailaze na odjek kod njihovog biračkog tijela i da ih pritom često nije briga za objektivnu sliku stanja, a još manje koliko je njihovo stajalište ili pitanje ugodno ili neugodno sugovorniku kojemu ga iznose ili postavljaju. Možda je manje riječ o licemjerju, premda i toga zasigurno ima, već ponajviše o »kontinuiranoj izbornoj kampanji«. Ima tu stajališta i mišljenja koja su poticajna za sagledavanje predmeta rasprave iz druge perspektive, ali ima i stavova iz kojih je jasno ili nerazumijevanje ili nespremnost za sagledavanje izazova migracija i uloge pojedinih članica u cjelini, pa ako hoćete i populizma kao sve problematičnijeg, globalnog političkog fenomena.

Imamo slučaj uhićenja naših građana u Zambiji koje se sumnjiči za sudjelovanje u švercu djece iz Afrike. Je li Hrvatska dovoljno zakonski regulirala posvajanje djece iz drugih zemalja, odnosno postoji li tu pravna praznina koja omogućuje i neki lov u mutnom?

– U ovom trenutku, ne prejudicirajući bilo čiju odgovornost, a imajući na umu dobrobit posvajane djece, smatram da se slučaj treba temeljito ispitati, do najmanjeg detalja. Eventualno onda možemo raspravljati treba li i u kom smjeru mijenjati stvari u praksi.

Korona je ponovo jako aktivna u Kini. Sjedinjene Države uvode posebne kontrole u zračnim lukama za putnike iz tih zemalja. Razmišlja li Hrvatska o sličnim mjerama?

– Kao i druge zemlje, i mi zasad pažljivo pratimo situaciju, ali treba imati u vidu da se Hrvatsku ipak ne može uspoređivati sa SAD-om u koji dnevno ulaze stotine tisuća ljudi iz cijelog svijeta i sa svih kontinenata, uključujući i veliku kinesku dijasporu.

Je li moguć povratak situacije da ćemo vas i ministra Beroša opet svaki dan pratiti na onim poznatim konferencijama za novinare o koroni?

– Hvala vam na tom pitanju, ali mislim da taj privilegij ipak nećete imati. Čini se da je korona pojavom omicrona ipak našla kompromis između svoje želje za inficiranjem velikog broja ljudi, ali i uzrokovanjem relativno blažih oblika bolesti, što ostavlja dovoljno prostora za dugotrajno, a opet prihvatljivije, rekao bih, nadmudrivanje između virusa i čovjeka.

Otvorene »bojišnice«

Jedna od bojišnica između Vlade i predsjednika Republike je i ona koja s tiče Oružanih snaga. Koliko ona šteti i ugledu Hrvatske pred saveznicima iz NATO-a, ali i dovodi u pitanje normalno funkcioniranje HV-a, posebno u vojnom vrhu?

– Sigurno da ne pridonosi ugledu i meni je zbog toga osobno žao. Moje razumijevanje polazi od pretpostavke da struku vode vojnici, a da obrambena politika, normativni i materijalno-financijski dio spada u nadležnost vlade. S jedne strane, Hrvatska vojska ima kvalitetan časnički kadar, s druge pak strane Plenkovićeva vlada ulaže u vojsku neusporedivo najviše od kraja Domovinskog rata. Problemi o kojima govorite očito ne spadaju u ova dva navedena područja, koja su zapravo ključna. Zadaća je politike da obavlja funkciju civilnog nadzora nad vojskom na način da potiče profesionalizam i štiti je od utjecaja dnevne politike. Uzmite razvojni put admirala Hranja u posljednjem desetljeću. Osobno sam ga predložio i u mom je mandatu dobio prvi admiralski čin, a napredovao je i u mandatima ministara Kotromanovića i Krstičevića. Sad kad mu je ministar obrane produžio zadržavanje na dužnosti za šest mjeseci, reći ću da nisam s admiralom Hranjom razgovarao o događaju u kojem je proveo navodnu zapovijed po kojoj se ministar obrane ne može obratiti vojnicima na svečanosti u povodu prisege vojnika. Po meni to je bilo nešto što se u demokratskom društvu, jednostavno, nije smjelo dogoditi. Ne može nitko zabraniti ministru obrane da se u svečanoj prigodi obrati vojsci, a izvan svih demokratskih standarda je da mu takvo što prenese vojnik, pa bio on i prvi vojnik u zemlji. Pa ministar je čelnik državnog tijela za obranu u čijem sastavu je i Glavni stožer Hrvatske vojske. Još važnije, na zaštitu demokratskih vrednota su obvezane sve institucije, uključujući i Hrvatsku vojsku koja i na takvim pitanjima testira načela od kojih je sazdana, uključujući snagu i razinu časničke etike. Nadam se da ćemo, a morali bismo zbog velike odgovornosti, iz toga izvući ispravne pouke.

Bili ste i predstojnik Ureda predsjednika Stjepana Mesića i ministar obrane dok je predsjednik bio Ivo Josipović. Kako su Mesić i Josipović koristili materijalna sredstva MORH-a? Je li iz njihovog ureda traženo od ministra obrane da on to zatraži od načelnika Glavnog stožera ili su ti predsjednici izravno zapovijedali načelniku da im osigura, recimo, helikopter ili plovilo, kao što to sad radi Zoran Milanović?

– Moje je uvjerenje da ni tada, ni danas Ured predsjednika Republike ne može dostavljati zahtjev Glavnom stožeru izravno. I sami ispravno govorite o korištenju materijalnih sredstava, a upravo je vlada tadašnjeg premijera Milanovića, da bi izbjegla nejasnoće u tumačenju, 2013. godine zakonski uvela distinkciju između dva termina: uporabe i korištenja. Uporaba se odnosi na ratno stanje i stanje neposredne ugroženosti i tu je ključna uloga vrhovnog zapovjednika. Isti zakon propisuje da o korištenju Oružanih snaga odlučuje Vlada ili ministar obrane te da se odluke o korištenju Oružanih snaga provode putem zapovijedi načelnika Glavnog stožera. Dakle, korištenje Oružanih snaga je termin za stanje u doba mira i stoga je u formalnom smislu sve jasno. Hrvatska vojska mora izvršiti zapovijed u skladu sa zakonom, a osnovni preduvjet je da svaka korespondencija treba biti između dvaju državnih tijela – Ministarstva obrane, odnosno kabineta ministra i Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

U političkim se kuloarima spominjala ideja da bi vaše eventualno preuzimanje resora obrane bilo korak prema rješenju spora s Milanovićem oko Oružanih snaga. Koliko je takva mogućnost realna?

– U kuloarima kojima se ja krećem nitko nikada to nije spomenuo, niti bi za tim bilo ikakve potrebe.

Ne bojimo se ničega

Još jedno pitanje na osnovu kuloara, ali takva je politika. Je li godina isporuke i sve što je u njoj isporučeno bilo uvod u to da bi se ove godine možda mogli održati prijevremeni parlamentarni izbori.

– Iz vaših pitanja postaje jasno da se nas dvojica krećemo paralelnim političkim koridorima.

Kad smo već kod izbora, oporba je započela neke neformalne konzultacije oko suradnje na parlamentarnim izborima, ma kada oni bili. Daleko je to od konačnog dogovora, ali što ako recimo Možemo! i SDP ipak postignu neki dogovor oko zajedničkog izlaska. U tom slučaju sigurno bi im se pridružile i neke manje centrističke opcije. Koji bi bio odgovor HDZ-a na stvaranje takvog oporbenog bloka?

– Još jedna izborna pobjeda HDZ-a.

Bi li i sam Schengen mogao postati predizborna tema vezano za to je li to samo uspjeh ove Vlade ili je za njega zaslužna i SDP-ova Vlada Zorana Milanovića?

– To je uspjeh Hrvatske, koristan za sve naše građane i siguran sam da mu se raduju i u SDP-u. Utoliko je naše zadovoljstvo da smo to ostvarili još veće. Najveći doprinos SDP-a i to stvarno mislim i govorim bez cinizma, jer sam dobro proučio njihovo lutanje i nerazumijevanje samog procesa, je da su prepustili kormilo onima koji su to znali, mogli i u konačnici uspjeli učiniti.

Kad god izbori bili, bojite li se i toga da bi se u njih na izravan način mogao uplesti i predsjednik Milanović?

– Pa očito je da predsjednik Milanović od početka svog mandata spada u red najžešćih kritičara premijera, Vlade i HDZ-a. Isto tako, činjenica je da HDZ u sedmoj godini mandata ima podršku građana koja je veća od ukupne podrške koju zajedno uživaju tri-četiri stranke koje ga slijede. Koliko god se ne slagao s tako otvorenim pozicioniranjem predsjednika i bez obzira kako ljudi gledali na političku osobnost Zorana Milanovića, njegovi istupi ponajviše uspijevaju razbistriti sliku po kojoj u današnjoj oporbi ljudi ne vide alternativu Plenkoviću i njegovoj vladi.

Jedna od brojnih rupa u našem Ustavu je i ona koja govori o tome koliko mogu trajati konzultacije političkih stranaka nakon parlamentarnih izbora? Nakon izbora u srpnju 2020. situacija je bila potpuno jasna – HDZ i partneri već su istu večer imali dovoljnih 76 ruku. Također, odnosi s Milanovićem u tom trenutku bili su relativno dobri. Ako rezultat sljedećih izbora pokaže da je HDZ relativni pobjednik, ali da mu za sastavljanje većine treba dulje vrijeme, bojite li se situacije u kojoj bi Milanović, kao Kolinda Grabar Kitarović 2015., nakon samo nekoliko tjedana zatražio raspisivanje novih izbora ili bi možda aktivno pomagao sastavljanju većine bez HDZ-a?

– Ne bojimo se mi ničega, svjesni smo da ovisimo o svojim rezultatima i izbornoj volji građana, a to su najjače karte u politici koje nas drže na vrhu. Sve te spekulacije i kombinatorike su na staklenim nogama i raspast će se kao i na proteklim izborima. Predano politički radimo da se ponovi takav rasplet, jer unatoč svim izazovima, građani su uvijek skloni vrlo dobro razmisliti i odlučiti kome su spremni povjeriti službu vođenja, pogotovo u nesigurnim vremenima u kojima svi u Europi i svijetu danas živimo.

Prijepori oko Ustava

Ovo je samo jedna od rupa u Ustavu i cijelom pravnom sustavu zemlje. Nije do kraja jasno ni tko zapovijeda vojskom, što točno znači sukreiranje vanjske politike, kako se smjenjuju čelnici obavještajnih službi, niti tko i kako donosi odluke o angažmanu pripadnika Oružanih snaga u inozemstvu i dolasku stranih vojnika na obuku u Hrvatsku. Sve to stvara nered i generira sukobe predsjednika i Vlade. Postoji li ikakva naznaka da se možda razmišlja o otvaranju procesa izrade novog Ustava koji bi ispravio sve negativne posljedice načina na koji su provedene ustavne promjene 2000. godine?

– Nema takvog ustavnog teksta koji bi mogao poravnati sve probleme koji mogu proizaći iz neadekvatne i neprimjerene komunikacije koja, iako smo naučili da se nas u Vladi prekomjerno granatira, svaku ideju izmjene Ustava koja bi išla za racionalnim sagledavanjem problema i nuđenjem rješenja u postojećoj atmosferi čini još manje realnom. Bilo je i ranije političkih prijepora oko različitih tumačenja odredbi Ustava, koji bi se riješili.

Međutim, protivljenjem odluci o participiranju u vojnoj misiji EU-a o pomoći Ukrajini, što je sadržano u vašem pitanju, prvi put su 54 zastupnika glasovala suprotno temeljnim načelima slobode i ljudskih prava i onemogućili da se u jednom važnom pitanju, na kojem se gradi novi duh europskog zajedništva i solidarnosti, Hrvatska pozicionira tamo gdje su je svi naši saveznici očekivali. U skupinu demokratskih zemalja koje se protive autokratskim režimima koji, kad procijene da je došao taj trenutak, uvijek nastupaju po istoj špranci razaranja, bilo da se radi o Vukovaru ili Mariupolju. Vidljivost Hrvatske u novoj sigurnosnoj infrastrukturi Zapada, za koju smo se kao vlada više nego jasno profilirali kroz ukinuće viza i perspektivu skorog ulaska u program Global Entry sa SAD-om te ulaskom u šengensko i europodručje, logičan je slijed našeg doprinosa razvoju onog dijela svijeta koji nas je inspirirao kod stvaranja države i kod pisanja prvog demokratskog Ustava Republike Hrvatske. Stoga je izlišno tražiti opravdanja u nejasnim odredbama pojedinih članaka Ustava, ako nismo načistu s njegovim temeljnim vrijednostima. Vlada će postojeći smjer braniti i u političkoj borbi neće dopustiti da nas oporbeni nositelji drukčijeg vrijednosnog sklopa, u danima u kojima smo se konačno usidrili tamo gdje nam je mjesto u Europi i svijetu, vraćaju unatrag.

Što će biti s izbornim zakonom? Hoće li se ići na promjenu granica izbornih jedinica ili će one ostati iste, ali će se mijenjati broj zastupnika koji će se u njima birati? Ili će možda raditi potpuno novi izborni zakon?

– Znamo što je o tome kazao Ustavni sud i sukladno tome moramo doći do novih rješenja, kako se ne bi dovodila u pitanje legalnost sljedećih izbora. To je dakle nešto s čime ćemo se morati baviti u idućem razdoblju, tako da vam to dodatno govori da ćemo ovaj mandat dovesti do kraja

Dobar posao diplomacije

Hrvatska je ispunila brojne kriterije za ulazak u Schengen, ali koliko su ulasku pridonijele i diplomatske aktivnosti, budući da su neke zemlje bile načelno protiv bilo kakvog proširivanja Schengena?

-O intenzitetu diplomatskih aktivnosti dovoljno govori činjenica da je samo s ministrima unutarnjih poslova, njihovim zamjenicima i suradnicima, s predstavnicima Europske komisije, Europskog parlamenta i predsjedavajućima Vijeća EU-a u 2022. godini održano više od 50 formalnih sastanaka, pri čemu taj broj ne obuhvaća niz dodatnih razgovora koje smo obavili na marginama različitih sastanaka, konferencija i procesa, bilo u Bruxellesu ili u glavnim gradovima država članica EU-a, da o telefonskim razgovorima, pismima ili mailovima i ne govorimo. Tome treba pridodati sastanke na premijerskoj razini, sastanke sa stalnim predstavnicima, kao i sastanke s predstavnicima ministarstava vanjskih poslova država članica EU-a.

Policajci na novim radnim mjestima

Je li gotov program budućeg korištenja zaposlenika koji su dosad radili na graničnim prijelazima? Ima li kakvih otpora među zaposlenicima?

– Očekujući konačnu odluku o ulasku Hrvatske u šengenski prostor, paralelno smo pripremali sustav. Kod promjena, naročito velikih poput ove, najvažnija je jasna komunikacija s ljudima, na čemu sam osobno inzistirao prema rukovodstvu policije. Razgovarali smo sa svima, i policijskim službenicima i sindikatima te objasnili da nema mjesta bojazni za radna mjesta, pogotovo za prava koja im pripadaju. Svi policijski službenici koji su radili na graničnim prijelazima sa Slovenijom ili Mađarskom, s 1. siječnja raspoređeni su na druga radna mjesta, od čega najveći broj na provođenje kompenzacijskih mjera.