2024. godina bila je iznimno važna za zadarsku kulturu

Misija zadarske Udruge za kulturu i umjetnost Drama Plus, pod vodstvom Vinka Radovčića, već osam godina uspješno potiče, promiče i unapređuje interdisciplinarne kulturno-umjetničke aktivnosti, s naglaskom na izvedbene i vizualne umjetnosti. U posljednje dvije godine Udruga je pokrenula i organizirala dva festivala posvećena monodrami, čime je dodatno obogatila kulturnu ponudu Zadra, ali i šire.

O značajnim projektima i predstavama iz sada već prošle 2024. godine razgovarali smo s Radovčićem, koji nam je na samom početku razgovora podijelio vijest koja ga posebno raduje – konačno se sele u svoj treći prostor, za koji vjeruje da će biti prava treća sreća jer će napokon zadovoljiti sve potrebe Udruge.

– Prvi prostor u kojem smo radili bio je u Varaždinskoj 12, u naselju Stanovi, ali nakon nekog vremena više nismo bili u mogućnosti plaćati najam prostora, pa smo otišli u moj vlastiti prostor u Molatskoj ulici, koji sam prenamijenio kako bi Udruga mogla djelovati.

Prije nešto više od tjedan dana tamo smo imali zadnju premijeru predstave »Divlji konj« s kojom smo se oprostili od našeg prostora u kojem smo realizirali preko četrdeset predstava te održali brojne radionice, iako nije bio adekvatan svojom dužinom i širinom za rad jedne ozbiljnije dramske radionice.

Pogotovo što smo sve naše predstave, koje smo maštali u tom malom prostoru morali drastično promjeniti na velikoj sceni u zadarskom HNK ili Kazalištu lutaka Zadar, najčešće imamo jedan ili čak pola dana da sve prebacimo na veliku scenu, što je nekako uvijek bio problem, ali smo sve to uspješno prevladali.

U predstavi »U očekivanju Godota« iz 2021. godine upravo smo progovorili o svim tim našim problemima vezanim uz prostor. Mladi su tada u zadnjoj sceni ulazili u jedan imaginarni zadarski Centar za mlade, to je bio jako emotivan trenutak, jučer kada smo ušli u Centar i dobili ključeve, sjetio sam se te scene, započinje Radovčić.

Foto: Saša Ćuka

Brojni uspjesi

Sada već prošlu godinu, svakako je obilježilo drugo izdanje Zadarskog festivala monodrame, kojeg je nazvao »endemskim« aludirajući na njegovu važnost i podršku u njegovom kontinuitetu.

– Za Zadarski festival monodrame mogu reći, bez lažne skromnosti, da je 2024. bio jedan značajan kulturni događaj u Zadru, publika je imala priliku uživati u jedanaest monodrama, što je zaista jedan veliki broj predstava.

U drugom izdanju festivala se dogodilo sve ono o čemu smo maštali tijekom prve festivalske godine, i nadam se da će treći biti još uspješniji i da ćemo dovesti sve predstave koje smo odabrali, govori ovaj svestrani voditelj Udruge.

Osim festivala, osvrnuo se i na predstave koje su obilježile prošlu godinu. Uspješna je bila i premijera predstave »Kamo idemo tata?« koja je nastala u koprodukciji Drame Plus i HNK Zadar na 30. Zadarskom kazališnom ljetu.

– To je predstava koja je nastala na osnovi istinite vjeroispovijesti francuskog pisaca, televizijskog realizatora, Jean-Louisa Fourniera, koji je iznio cijeli problem oko odgajanja i života dvoje hendikepirane djece. Predstavu je bilo pravo zadovoljstvo režirati, a još veći doživljaj je bio vidjeti publiku kako ispraća glumca s ovacijama.

Dakle, dobili smo jednu posebnu predstavu u produkciji Drame Plus i HNK-a Zadar. Monodramu igra mladi glumac Ivan Raffaelli koji je došao u Zadar iz Rijeke, nažalost danas je teško raditi predstave s većim brojem gostujućih glumaca.

Rad s pet ili šest glumaca je trenutno nama nemoguće iznijeti, financije nam to ne dopuštaju, ali nadam se da ćemo to ove godine promijeniti i da ćemo realizirati makar jednu duodramu.

Ali da se vratimo na predstavu – mislim da je ta predstava polučila odlične rezultate, a tome će posvjedočiti i brojna planirana gostovanja u 2025. godini, otkriva nam Radovčić, dodavši kako će to zasigurno potvrditi uspješnicu suradnje s HNK Zadar.

Još jedna prošlogodišnja uspješnica je i predstava »Spavaj, dijete moje malo, spavaj« koja se bavi onima koji pate od potpune izoliranosti, usamljenosti i nesposobnosti komuniciranja.

– Prošle godine smo s našim polaznicima radili i na ovoj predstavi, koja je nastala na temelju teksta autora Jon Fossea, koji je 2023. godine nagrađen Nobelovom nagradom za književnost.

Dakle, njegov tekst nam je poslužio kao predložak za brojne radionice, a najviše smo kroz njega istraživali fizički teatar, odnosno problem komunikacije mladih prikazali smo na jedan zanimljiv način, kroz rad s njima zaista pokušavamo da im predstavimo značajne autore i djela koje treba temeljito analizirati, iščitavati i tražiti složenija glumačka rješenja.

Na početku je bilo otpora, ali smo uspjeli, kaže ovaj kazališni vizionar.

Foto: Saša Ćuka

Rad punom parom

Još jedan veliki pomak za Dramu Plus bila je i predstava »Mali princ«, za koju ističe da je publika prati u jednom dahu.

– Predstava donosi temu koju je na neki način teško prenijeti djeci, no s polaznicima Male drame smo pokušali doći do odgovora kako sačuvati dijete u sebi.

Veliki je problem održivost naših predstava – djeca odrastu, prerastu kostime i neki od njih se pronađu negdje drugdje, pa je teže predstave odigrati više puta, ali volio bih da nam to bude zadatak u ovoj novoj godini, da upravo u Centru za mlade repriziramo »Malog princa«, jer smo uložili veliki trud, ističe ovaj umjetnički mentor, dodajući kako bi bila prava šteta da sve ostane na tri izvedbe.

Tijekom prošle godine Drama Plus je radila punom parom, što oko organizacije festivala, predstava, ali i brojnih radionica.

– Naš raspored je inače tri puta tjedno (ponedjeljak, srijeda i petak), ali nekad bismo radili i cijeli tjedan. U Centru, gdje smo uselili jučer, 7. siječnja, radit ćemo tri puta tjedno, od 19 do 20 sati mala drama a od 20 do 22 sati velika drama, nastavljamo u dvije skupine.

Već sada nam se mogu priključiti novi članovi, a mogu nam se javiti preko društvenih mreža, ili preko naše službene stranice Drame Plus. Uvijek upisujemo nove članove, svi koji su zainteresirani mogu doći u Centar za mlade, gdje sada imamo i više prostora za rad i nove članove, poručuje Radovčić, te nam je ispričao kako je do došlo do osnivanja Udruge.

– Udruga Drama Plus osnovana je 2016. godine, a broj djece koji je prošao kroz nju je danas stvarno velik. Dvanaest članova je upisalo Akademiju, što se rijetko koja dramska skupina u Hrvatskoj može pohvaliti s takvim rezultatima.

Neki od njih već imaju karijere i zaposleni su u kazalištima u Zagrebu. Uvijek mi je cilj poticati sve one koji su zainteresirani, voljni istraživati, a još uz to imaju ono nešto svoje.

Radovčić za sebe kaže da je u svijetu kazališta i glume otkako zna za sebe, a na pokretanje Udruge potaknuli su ga volonteri kada je bio voditelj kazališnog festivala »Zadar snova«.

Foto: Saša Ćuka

Na inicijativu mladih

– Nekoliko volontera mi je predložilo da s njima napravim predstavu, a ja sam im rekao da probaju pročitati Ionescovu »Ćelavu pjevačicu« te da ćemo nakon toga pričati o tome što su pročitali.

Luka Knez, Lara Nekić i Domagoj Ikić… to su bili sve članovi te prve postave Drame Plus i upravo su oni predložili da radim s njima predstavu i osnujem Udrugu.

Dakle, Drama Plus je nastala upravo na inicijativu mladih koji su bili željni drugačijih dramskih radionica, tako da su oni »krivci«. Međutim, osim što radim u Drami Plus, prošle godine paralelno sam radio i u drugim kazalištima – HNK Zadar, HNK Split te Kazalištu lutaka Zadar.

Uz Dramu Plus, radio sam na još tri predstave – u prosincu »Bolna djeca u cvijeću«, koja je polučila veliki uspjeh što kod splitske publike, što kod kritike. Također, u travnju »Lolitu« u HNK Zadar, koja bila jedna velika i zahtjevna produkcija za naše kazalište.

Stvarno smo imali jednu odličnu energiju na probama. Veselim se novim izvedbama, i u konačnici, predstava »Flora« kao moja treća suradnja s Kazalištem lutaka Zadar, koja na zanimljiv način govori o ekološkim problemima, prisjeća se Radovčić.

Ovaj talentirani redatelj pored sebe uvijek ima nekoliko tekstova koje iščitava i razmišlja kada je najbolje vrijeme da nešto postavi na kazališne daske.

– Primjerice, predstava »Bolna djeca u cvijeću«, za koju je tekst napisala mlada Antonela Tošić i za koji je nagrađena Marinom Držićem za najbolji dramski tekst, inzistirala je da tu predstavu režiram baš ja.

Predstava govori o problemima današnje mladeži. Riječ je o slojevitoj predstavi, a Antonela je sve to vrlo vješto dramaturški složila, a meni je bilo pravo zadovoljstvo režirati.

Za kraj razgovora osvrnuo se na suvremeno kazalište, primjećujući kako je veliki problem to što današnje institucije samo očekuju zaradu od predstava koje produciraju, a kako on ističe, ne treba nikako imati takva očekivanja.

– Kazalište ima puno veću misiju i funkciju u društvu od same zarade i podilaženju publici, i toga moraju biti svjesni svi koji kroje program. U kazalištu nas trebaju dočekati teme koje će nas temeljito preispitati.

Moja parola ove 2025. godine je sljedeća – mržnja je bolest, a kultura je lijek; a taj lijek ove godine trebali bi pronaći u kazalištu, poručuje Vinko Radovčić.