Don Ante Sorić: 'Mladima danas u Crkvi i društvu treba pružiti više prostora'

Da su Zadrani oduvijek, ne samo u došašću, imali osjećaj za bližnjega, potrebitoga i zaboravljenoga, podsjetio nas je dr.sc. don Ante Sorić prilikom našeg razgovora, a povodom nadolazećeg blagdana Božića. Don Ante Sorić, osam je godina bio ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, a trenutačno je generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

Ujedno, služi u župi Galovac te predaje na Teološko-katehetskom odjelu i Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, stoga nam je bio izvrstan sugovornik o pitanjima vjere, o mladima, o duhovnom pozivu koji je odredio njegov životni put, ali i o nadolazećem vremenu Jubilejske godine.

Manje sjemeništaraca

Vaš put ka svećeništvu, ako biste nam mogli opisati kad se to dogodilo, kako ste znali da ćete služiti Kristu?

Duhovni poziv je Božji dar kojeg nitko od nas nije dostojan. Zašto i po kojoj logici Bog odabire ostaje nejasno, sve dok se jednom ne susretnemo s Njim u vječnosti. Kada je riječ o duhovnom pozivu, riječi objašnjenja su zaista manjkave, jer nije riječ samo o afektivnoj razini koja se donekle može i opisati.

Ta stvarnost ispunjava cijelog čovjeka, objašnjava svrhovitost života i ljepotu predanja. Ali, nije riječ o završenom procesu. Taj dar se uvijek iznova otvara i ima potrebu razvijati se u čovjeku. Stoga se može govoriti o počecima duhovnog poziva i o procesu koji stalno traži predanje i potvrdu.

Duboko vjerujem da je za Božji poziv u mom životu odgovorna sredina u kojoj sam odrastao. Konkretno, župa sv. Roka u Bibinjama. Jaka i dinamična župna zajednica, obiteljsko okružje, pastoralna uključenost, starija mnogobrojna zvanja i proživljena liturgijska godina koja je dio kulture iz koje potječem sigurno su bili važni faktori koji su mi pomogli u odgovoru na Božji poziv.

Još uvijek me nadahnjuje otac Ante Gabrić čije mi misli, jednostavnost, ali i iskustvo pomažu u pastoralu. Premda to govorim o godinama u Osnovnoj školi, za potvrdu je bilo nužno i sve ono što je dolazilo kasnije u crkvenom odgoju.

Imate li neku poruku za nekog tko se sad nalazi u trenucima preispitivanja hoće li krenuti za pozivom? Osobito ako je riječ o nekoj mladoj osobi?

Čim se osjete klice poziva, valja ih ozbiljno razmotriti. Ne smije se olako priječi preko tako važnog dara jer je riječ zaista o nečem jedinstvenom. Koliko sam puta samo čuo riječi, ‘I ja sam htio biti svećenik kad sam bio mali…’. Za promišljanje o duhovnom pozivu treba uzeti vremena i dobro razmisliti preko ozbiljnog vodstva u formaciji.

S druge strane, ne treba komplicirati u brojnim izazovima, nego imati povjerenje u Onoga koji poziva. Brojne odgovore daje sâm Učitelj svakodnevno. U našoj Nadbiskupiji postoje i redovni susreti za sve one koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Poručio bih mladim ljudima koji osjete poziv da se ne boje.

Čim ih Bog treba, on se obvezuje i brinuti se oko njih, potrebno je koji put »baciti se u Božje ruke«. Zar nije to i vjera? Demografska slika našeg kraja odrazila se, između ostalog, na manji broj sjemeništaraca i bogoslova, ali statistika u duhovnom pozivu je relativna.

Nevjerojatno je koliko Biblija otkriva čovjeku Božje djelovanje u našoj svakodnevici. Zaista je žetva danas velika u našoj Nadbiskupiji i sigurno da će biti onih hrabrih koji će se odvažiti krenuti na put s Bogom.

Božja blizina

Bili ste ravnatelj Klasične gimnazije, u kontaktu s mladima u našem gradu… Kakva je po vama današnja mladež? Koliko je bliska Bogu? Koliko su, po Vašem mišljenju, mladi prisutni u crkvi, na obnovama i ostalim aktivnostima koje Crkva provodi?

U današnjoj mladeži vidim entuzijaste, istraživače, želju za samostalnošću, borce za pravdu i istinu. Istinske tražitelje Boga. To je razdoblje razvijanja osobnih stavova, usvajanja i propitivanja vrijednosti i osobnog pozicioniranja, kako u društvu, tako i u Crkvi.

Na tom području treba im dati više prostora, iskazujući im povjerenje i podršku u preuzimanju inicijativa. Mladima treba pružiti prostor vježbanja u slobodi i preuzimanju odgovornosti, ali to ne znači prepustiti ih samima sebi. Roditelji i dalje kroz njihove mladenačke dane trebaju biti i ostati njihov korektiv.

Kad se mladima daje odgovarajuća podrška, prostor i odgovornost u crkvenom životu, rezultati su uvijek iznova fascinantni. Svaki oblik kritizerstva mladih ljudi je floskula. Omogućiti mladima susret sa živim Bogom temeljni je poziv svih nas.

Kao ravnatelj spomenute škole, imao sam predivna iskustva s mladim ljudima koji su nevjerojatni tragači, svatko na svoj način, za Božjom stvarnosti. Ponekad je bilo potrebno samo biti pored njih i slušati ih, dopustiti da oni svojim entuzijazmom mijenjaju stvarnost.

Koje su najčešće »opasnosti« koje odvlače mlade od crkve? Kako ih odvratiti i privesti na put uz Boga? Kako bi se, po Vašem mišljenju, Crkva trebala približiti mladima?

Mladenačka dob kao vrijeme traženja i propitivanja u svim segmentima odrastanja osjetljiva je dob traženja i duhovnog iskustva. Na tom »trgu ponuda« postoje i brojne poznate opasnosti koje žele zamijeniti ulogu Boga, a najčešće su štetne za razvoj čovjeka.

Osim osobnog iskustva za duhovni rast mlade osobe, važno je obiteljsko okruženje, kao i dostupnost duhovnika koji mogu biti na raspolaganju za brojne upite i odgovore mladim ljudima. Zadnjih desetljeća razvija se na župnoj razini u pojedinim sredinama jako puno pastoralnih programa i aktivnosti koje kao ponuda stoje mladima, a na njima je koliko se žele uključiti.

U Zadarskoj nadbiskupiji postoji Pastoralno povjerenstvo za rad s mladima koje projektno izrađuje godišnji plan i program rada s tom dobnom skupinom. Pregršt je događaja, od čega posebno ističem da jako puno mladih voli duhovne obnove, koncerte i rado žive sakramentalni život, od čega ističem sakrament pomirenja.

Mislim kako treba spomenuti i korištenje medija i društvenih mreža na kojima mladi mogu pronaći duhovni sadržaj i poticaj. Crkva pronalazi različita sredstva za navještaj radosne vijesti, ostajući vjerna svom nauku.

Božić je blagdan mira i ljubavi, vrijeme kad se treba sjetiti i onih ranjivih članova našeg društva. Činimo li mi dovoljno za ljude koji se smatraju zaboravljenima? Osobama koje teško žive, bez obitelji, kuće, posla? Kako Crkva njima pomaže?

Prije svega, Božić iznova otkriva Božju blizinu čovjeku. Fascinantno je svake godine promišljati o tome kako je veliki Bog postao malim, nemoćnim djetetom koji se dao u ruke čovjeku. Došao je na svijet kako bi otkupio od smrti i grijeha istog tog čovjeka kojem se povjerio.

Božić nam poručuje da čovjek nije ostavljeno biće, ima Onoga koji se ne samo brine za njega, nego je i sâm odlučio postati čovjekom kako bi iskusio svu radost, ali i težinu ljudskog života.

Jednog dana ćemo biti pitani pred Božjim licem jesmo li dovoljno činili za bližnje, osobito za one u potrebi, prema predivnom poglavlju Matejevog teksta: »Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni«. Biti blizu drugom čovjeku znači pokloniti mu i svoje vrijeme, razgovor, uho, podršku, savjet, ali i autentično svjedočanstvo života.

Ono što nam je svima najteže!

Na razini Zadarske nadbiskupije djeluje Caritas koji se brine za najpotrebnije, a u tijeku je nastanak župnih Caritasa u Zadarskoj nadbiskupiji. Naime, ove je godine zadarski nadbiskup Zgrablić pokrenuo osnivanje župnih Caritasa na razini cijele Nadbiskupije, bez obzira na veličinu župe.

No, bez obzira na organizirano djelovanje, pitanje pomoći bližnjemu u potrebi osobno je pitanje za svakoga od nas. Postoje brojne pozitivne inicijative koje su prepoznali i od mediji, ali postoje i one skrivene gdje se svjedoči istinsko kršćanstvo, upravo po pitanju pomoći bližnjima. I dalje ostaje za ispit savjesti svakome od nas činimo li dovoljno?

Kritika nevjerskog adventa

Kako gledate na komercijalizaciju i ponekad nepotrebno kupovanje poklona? Što je po vama najbolji poklon za Božić?

Nema boljeg poklona nego vidjeti osmijeh ili zadovoljstvo onoga kojem nešto darujemo, pritom ne mislim samo na materijalno. Komercijalizacija vjerskog konteksta, blagdana, svetkovina i sakramenata u potpunosti je kontradiktorna srži i poruci koju nosi liturgijska godina.

Čini mi se da je samo korizma ostala, za sada, netaknuta. Liturgijsko vrijeme došašća ili advent pripada zimskom dobu i to je vrijeme iščekivanja Božjeg rođenja. To je vrijeme kršćanske nade koja toplinu traži u nutrini čovjeka, daleko od blještavila izloga. Upaliti lampice u sebi i okititi nutrinu za Božji dolazak smisao je vjerskog došašća.

Nisam sklon stalnoj kritici nevjerskog adventa jer smatram da je puno bolje osvješćivati smisao Onoga koji dolazi kao pravi i istinski poklon kojeg ljudsko srce traži, Isusa Krista, »mlado Sunce« koje rastjeruje hladnoću duhovne zime.

Papa Franjo otvara Jubilejsku godinu na Badnjak, u utorak, 24. prosinca, a Jubilejska godina u svim mjesnim Crkvama otvara se na blagdan Svete Obitelji, u nedjelju, 29. prosinca 2024. Koje aktivnosti se pripremaju za nadolazeću Jubilejsku godinu? Koji je kršćanski smisao jubileja?

Bulom Spes non confudit – Nada ne razočarava (Rim 5,5) od 9. svibnja 2024., papa Franjo proglasio je jubilej 2025. godine pod geslom »Hodočasnici nade«.

Proglas jubileja na razini Opće Crkve započinje otvaranjem Svetih vrata na Bazilici sv. Petra u Rimu, 24. prosinca 2024., a završava zatvaranjem istih na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2026., dok u mjesnim Crkvama Jubilej traje od blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, 29. prosinca 2024. do istog blagdana 28. prosinca 2025. godine.

Priprema je to, kako sâm papa Franjo svjedoči u buli za 2033. godinu, kada ćemo proslaviti 2.000 godina od najznačajnijeg događaja ljudske povijesti, kada nas je Krist otkupio svojom mukom, smrću i uskrsnućem.

Svrha Jubilejske godine je kršćanskom nadom čovjeka još više približiti Bogu i učvrstiti mu vjeru. Kako je naglasak na milosnom vremenu Jubilejska godina je idealno vrijeme za promišljanje nad vlastitim kršćanskim životom: gdje smo to mi u odnosu na radosnu vijest Isusa Krista?

S obzirom na to da se Jubilejska godina ne događa tako često, imamo prilike biti ne samo svjedoci, nego i sudionici događanja koji nam mogu pomoći u vjeri.

Potpuni oprost

Što se u našoj Nadbiskupiji priprema tim povodom? Tko je sve pozvan na sudjelovanje?

Svi vjernici Zadarske nadbiskupije pozvani su na događaj otvorenja Jubilejske godine. Svi su pozvani, iz svih dijelova Nadbiskupije! Najprije ćemo se okupiti 29. prosinca u 17 sati u crkvi sv. Šimuna Bogoprimca u Zadru gdje ćemo započeti slavlje otvaranja Jubilejske godine.

Tu će svim vjernicima biti podijeljene svijeće, a predstavnici 117 zadarskih župa u procesiji će nositi svijeće izrađene posebno za ovu prigodu. Župe će predstavljati obitelji iz Zadarske nadbiskupije koje će tu svijeću odnijeti u svoju župnu crkvu.

Nakon uvodnog obreda, od crkve sv. Šime ćemo se uputiti u procesiji, prema katedrali sv. Stošije gdje ćemo pred krsnim zdencem obnoviti naš krsni savez obredom spomena svetog krštenja.

Kako očekujemo veliki broj vjernika iz Zadarske nadbiskupije, desno od katedrale u atriju Svećeničkog doma će biti postavljena i projekcija za vjernike koji neće moći ući u katedralu na misno slavlje.

Također će biti proglašene i crkve u kojima će vjernici moći zadobiti potpuni oprost od vremenitih kazni za vrijeme cijele Jubilejske godine. U kontekstu Jubileja, oprost ima ključnu važnost – Božje milosrđe po Crkvi dopire do grešnika, oprašta im grijehe i oslobađa ih od posljedica grijeha.

Temeljni uvjeti koji omogućuju potpuno otpuštenje vremenitih kazni za grijehe su iskreno kajanje, odluka za promjenom života, za slobodom od privrženosti grijehu, sakrament pokore i svete Pričesti i molitva na nakane Pape. Organizira se i nacionalno hodočašće u Rim na kojem će sudjelovati i naša Nadbiskupija s 300 svećenika i vjernika laika.

Želite li nešto poručiti sugrađanima povodom ovih božićnih blagdana i Jubilejske godine?

Pozvao bih sve vjernike Zadarske nadbiskupije na sudjelovanje u milosnom vremenu Jubilejske godine. Zajedno ćemo je započeti u svetištu Sv. Šime, a onda je živjeti u svakodnevnim izazovima sljedeće građanske godine.

Vrijeme nam je svima darovano kako bismo se još više približili našem Stvoritelju i Otkupitelju, koji se zbog čovjeka rodio u Betlehemu, a želi samo jedno, roditi se u svakome od nas!

Zadrani su oduvijek, ne samo u došašću, imali osjećaj za bližnjega, potrebitoga i zaboravljenoga. U tom entuzijazmu i zauzetosti za druge, nemojmo zaboraviti glavnog gosta za čiji se rođendan pripremamo – Isusa Krista! Sretan i blagoslovljen Božić svima!

Zgrablić: Važno je prihvatiti Radosnu vijest

Veći dio svoje božićne čestitke o Jubileju progovara i nadbiskup mons. Milan Zgrablić.

– Važno nam je, također, ovog Božića i milosne Jubilejske godine, živom vjerom prihvatiti da se Duh Sveti »razlijeva u našim srcima« (usp. Rim 5,5), kako bi osvježio nadu od koje i za koju živimo, kako bi nas sâm Duh vodio u novost života koji dolazi Isusovim rođenjem.Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga.

Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu, kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže, život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet.

Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bi mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Kada Duh Sveti djeluje u nama, Bog će stvoriti u našim srcima novi poredak vrijednosti u različitim područjima osobnog, obiteljskog, društvenog života, u našem radu i svakodnevnoj brizi za materijalna i vječna dobra, naglasio je zadarski nadbiskup.