"Punk je kada imaš nešto za reći, iza čega stojiš, a što se ne poklapa s nekim ustaljenim pravilima"

Ovog petka u zadarsku Nigdjezemsku dolazi Nula – kultni punk bend koji se formirao devedesetih godina u Šibeniku, kroz ratno vrijeme i sve nedaće koje su bile dio tog teškog perioda. Kroz različite faze, Nula je postala simbol bunta, društvene kritike i želje za promjenama, koristeći tvrdokorni i žestoki punk kao oblik izražavanja, otpora i kreativnog ispušnog ventila.

Unatoč teškim okolnostima, Nula je uspjela opstati, ali i postaviti temelje punk scene u Hrvatskoj, a svojim beskompromisnim tekstovima i dan danas motiviraju ljude da preispitaju društvene norme.

Od svojih početaka u skloništu gdje su tijekom ratnih godina stvarali prvi autorski materijal, do najnovijeg albuma pod jednostavnim nazivom »Album« kojeg su 30 godina kasnije snimili u tom istom prostoru, njihova priča utjelovljuje srž punka – neovisnost, entuzijazam i trajnu borbu za slobodu izražavanja, ali i svjedoči obnovi i proširenju hrvatske punk scene.

Glavni akteri ove priče su vokali Frua i Mitre, Roša na gitari, Marko na bas gitari (prethodno Jorde) te Vedran Meniga na bubnjevima, koji je ujedno i direktor tvrtke Pozitivan ritam koja, među ostalim, organizira festivale Seasplash i Outlook, ali i koordinira sva događanja na festivalskoj lokaciji Martinska, vodi klub Dva osam, hub Pločnik i izdavačku kuću te dućan ploča PDV.

Meniga je i osnivač Radikal Dub Kolektiva, a nama je ispričao više o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti šibenske Nule.

Od srednjoškolskih dana

– Početkom devedesetih godina smo kao tinejdžeri osnovali punk bend u Šibeniku. Bili smo u srednjoškolskoj dobi, a u isto vrijeme počeo je ratni sukob u zemlji u kojoj smo se rodili te do tog trenutka odrastali. Taj sukob je ugrozio naše adolescentske godine, koje su trebale biti najbolje razdoblje našeg života.

Stil koji smo počeli svirati bio je tvrdokorni punk – žešći, brži punk s naglašenom društvenom pozadinom. U takvim okolnostima naše pjesme bile su fokusirane na antiratne poruke i kritiku društva koje nas okružuje.

Tako je nastao buntovnički duh našeg benda, koji argumentira i propitkuje nepravde i probleme u našem okruženju, uz želju za kvalitetnijim i pravednijim životom. To je esencija našeg benda i val na kojem »jašemo« od samog početka – započinje Meniga.

Stalna postava benda formirala se 1993. godine, kada su snimili svoju prvu kazetu i album Pobjedimo laž. Objavljivanje izvan Hrvatske (Češka, Poljska, Japan) dokazalo je da su postigli značajan odjek u underground krugovima, a tiraža od 5.000 primjeraka tada je bila iznimna.

– Ta kazeta ostavila je trag ne samo na našem području nego i u inozemstvu – licencno je objavljena u Češkoj, Poljskoj i Japanu te je prešla tiražu od oko 5.000 primjeraka, što su za ono vrijeme bile impresivne brojke, pogotovo u usporedbi s današnjim standardima.

Povodom 25. godišnjice, 2019. godine, objavili smo reizdanje tog našeg prvog albuma u formatu duple gramofonske ploče i CD-a. Samo godinu dana nakon toga, bend se ponovno aktivirao. Iako smo 2010. godine potpuno prestali s koncertnim aktivnostima i smatrali da je to naš kraj, najljepša stvar u svemu je što se naše ponovno okupljanje dogodilo potpuno spontano.

Ništa nije bilo unaprijed planirano – ni snimanje novog albuma, ni njegovo izdavanje, niti trenutna promocija nakon punih 30 godina – govori nam ovaj bubnjar prisjećajući se kako je došlo do ponovnog povezivanja.

MELISA ČEHIĆ

– Pet članova benda danas živi u tri različita grada, što otežava funkcioniranje, ali nas sve povezuje činjenica da smo iz Šibenika. Osobno sam posljednjih 27 godina djelovao u Istri organizirajući festivale, no prije osam godina pozvan sam od strane pojedinih kulturnih djelatnika da pokrenemo nešto u našem rodnom gradu

. Tako je prije sedam godina započeo projekt Martinska, koji ljeti organizira šest festivala, i to je razlog zbog kojeg sam se ja počeo redovno vraćati u Šibenik. Kako su i ostali članovi benda u Šibeniku, osim jednog koji je u Splitu, spontano smo došli do dogovora: »Ajmo mi opet zasvirati!«.

Tako je bend ponovno reaktiviran, snimili smo novi materijal, objavili novi album i vratili se koncertnim nastupima.

Ponovno okupljanje

Unatoč skeptičnosti oko ponovnog zajedničkog sviranja nakon toliko godina, pokazalo se da je sviranje u ovom bendu »kao vožnja bicikla« – nije se zaboravilo, samo se trebalo malo podsjetiti.

– Mi smo prijatelji cijeli život. Nula nije napravljena kao nekakav bend koji svira zbog gaža, to je bend prijatelja iz djetinjstva koji više funkcionira kao obitelj nego kao projekt. Znamo se u dušu i cijelo smo vrijeme bili povezani, čak i u razdobljima kada bend nije bio aktivan.

Veliko nam je zadovoljstvo kad se okupimo i sviramo, lako se razumijemo jer smo upoznati s međusobnim životnim situacijama i poštujemo jedni druge. Većina članova benda danas ima obitelji, djecu i svakodnevne životne obaveze, pa je jasno da naše djelovanje moramo uskladiti sa svim tim potrebama.

Što se same svirke tiče, postojao je određeni skepticizam jer neki od nas nisu taknuli instrumente i po 14-15 godina. Bilo je logično zapitati se hoće li sve to opet funkcionirati. Moj stav je bio – i pokazalo se točnim – da stvari treba samo malo »podmazati«.

Sviranje u ovom bendu je nešto kao kad naučiš voziti biciklu; ako ne radiš to 15 godina, ne znači da si zaboravio, nego se samo trebaš malo podsjetiti. I upravo to nam se dogodilo. Trebalo nam je vrlo malo vremena da ta »mašina« ponovno proradi i zahukta se – objašnjava svestrani Meniga.

Govoreći o tadašnjim uvjetima sviranja, Meniga se prisjetio ključnog trenutka ponovnog povezivanja punk scene na ovim prostorima u kontekstu rata i raspada Jugoslavije.

– Kada smo počeli svirati početkom devedesetih, zemlja je bila zahvaćena ratnim sukobom, gotovo nigdje se nije moglo svirati. Ipak, jedan od ključnih trenutaka dogodio se 1993. godine kada smo se svi našli u Istri na Monteparadiso festivalu.

Istra je tada bila jedino područje u zemlji koje nije bilo zahvaćeno ratom, a situacija je tamo bila društveno tolerantnija. Na tom festivalu okupila se punk scena, koja je u to doba komunicirala uglavnom putem telefona ili pisama.

Tako se punk scena, rasturena kao i cijela zemlja, počela ponovno povezivati. Upravo su se tamo ljudi sličnih ideja i razmišljanja upoznavali, što se može smatrati početkom underground punk scene na ovim prostorima, u kontekstu rata i raspada bivše zemlje u kojoj smo se rodili.

Mnogi ljudi koji su potekli iz tadašnje punk scene danas imaju ključne uloge u kulturi i društvu. Ljudi koji su tih godina bili punkeri, danas su poznati pisci, glumci, redatelji, ljudi koji djeluju u institucijama za zaštitu i ljudskih i životinjskih prava… to je neka najveća vrijednost koju punkeri mogu unijeti u društvo i možemo biti stvarno ponosni na scenu čiji smo dio i na sve što je napravila – priča nam direktor Pozitivnog ritma, ističući kako im je u tim teškim vremenima punk bio – sve.

Način života

– To je način na koji smo se identificirali. Punk promiče osobnu slobodu i konstruktivan način razmišljanja. Punk je kada imaš nešto za reći, iza čega stojiš, a što se možda ne poklapa s nekim ustaljenim pravilima. Ratno doba, kada nije bilo škole u Šibeniku zbog opće opasnosti, pružilo nam je priliku da kroz punk izrazimo ono što osjećamo i mislimo, čak i u najtežim okolnostima.

Probe su nam bile svakodnevica, osim kad su bile redukcije struje – tada smo pokušavali svirati pomoću agregata, iako to često nije uspijevalo. Sklonište u kojem smo snimili prvu kazetu bio je podrum obiteljske kuće našeg vokala Frue, koji je služio i kao sklonište tijekom bombardiranja.

Danas, čak i nakon 30 godina, taj podrum i dalje je naše mjesto za probe i stvaranje. Naime, mi smo u tu prostoriju doveli mobilni studio i tako se najbolje može čuti koliko je u zadnjih 30 godina tehnologija uznapredovala. Upravo je tamo nastao i naš novi album.

S istim ljudima, u istom prostoru, 30 godina kasnije smo ostvarili produkcijski vrhunski album, za razliku od početaka kad smo svirali s minimalnim iskustvom i opremom – govori Meniga.

Na pitanje koliko je danas drugačije biti punk bend u odnosu na devedesete, Meniga ne želi govoriti da je nekada bilo bolje, ali smatra da je činjenica da stvari više nisu iste.

– Svijet se promijenio, a s njim i način na koji mladi doživljavaju glazbu. Ipak, na punk koncertima i dalje vidimo značajan broj pripadnika mlađe generacije, što nas motivira.

Dok mnogi rock koncerti privlače stariju publiku, gdje prosjek godina bude 35+, punk uspijeva zadržati duh mladosti i samim time vjerujem da i dalje ima optimizma.

Za Nulu punk nije samo zabava, već način života i kritički stav prema društvu. Pjesme im govore o nepravdama, teškim životnim uvjetima i borbi za kvalitetniji život, što je jednako aktualno i danas kao što je bilo devedesetih.

– Punk može biti samo zabava. Može se samo izaći van i popiti pivo. Međutim, srž koju mi vidimo u punku je upravo ta njegova društvena pozadina. Ako se gleda samo zabava i muzika, to nema neku težinu i nakon nekog vremena nestane entuzijazam.

No, kad te nešto definira kao osobu i prožima tvoj način života, onda je to nešto što se ne može kompromitirati i što je trajno. Sad, punk bendovi teško da mogu mijenjati društvo, no mogu »otvoriti prozore i vrata« te aktivirati svijest ljudima za nove ideje, za nove načine razmišljanja koji su ipak malo produbljeniji od pukog čitanja dnevnih vijesti iz medija.

Pomaže kod kritičkog sagledavanja i promišljanja situacija. Punk može biti jako dobar temelj i početna stepenica za mijenjanje i vlastite osobnosti i društva oko sebe, na koji imaš utjecaja da bude kvalitetniji nego što je to bilo prije – priča Meniga, koji je usporedio društvenu i političku situaciju tad i danas.

Nova faza benda

– Nažalost, društvena i politička situacija nije ništa bolja nego prije. Naprotiv, imam osjećaj da je, s obzirom na trendove života i brzi napredak tehnologije, čak i teža. Naravno, ovo ne govorim u smjeru kukanja, već je to realistično sagledavanje trenutne situacije.

PRESS

Od djetinjstva slušamo obećanja o boljoj budućnosti, »sutra će biti bolje«, a zapravo se sve događa suprotno.

Troškovi života rastu, kvaliteta života opada, a mnogi od nas prisiljeni su boriti se s egzistencijalnim problemima. Punk nam omogućuje da izbacimo frustracije i prenesemo poruku, kako o osobnim, tako i o društvenim problemima, odnosno služi nam kao nekakav ispušni ventil.

Što se tiče novog albuma »Album«, koji je izašao u svibnju ove godine, Nula je izbacila ukupno 11 pjesama, u nešto manje od 40 minuta, s prepoznatljivim »ravno-u-glavu« punkom, a, kako priča Meniga – reakcije su odlične!

– Reakcije na novi album su super! Naravno, scena koja kritizira društvo kritična je i prema sebi. Bilo je skeptičnih komentara poput: »A, što će sad ovi starci?«, ali koncertima i angažmanom pokazujemo da i dalje možemo stvoriti nešto vrijedno, što trenutno i radimo iz vikenda u vikend.

Naši koncerti okupljaju i stariju publiku iz devedesetih i neke nove klince koji nas prvi put čuju i mogu reći da uglavnom nailazimo samo na oduševljenje. Bend Nula, i kad je bio najaktivniji početkom devedesetih, a i danas – svira tvrdokorni i žestoki punk kakvog malo tko svira na ovom području.

To sigurno ostavi nekakvog efetka na ljude koji dođu na koncert, no to je ipak previše subjektivno za reći, to moraju procijeniti oni koji prate naš rad – objašnjava ovaj bubnjar, osvrćući se i na buduće planove.

– Sigurno je da se bend nalazi u novoj fazi. Da je netko prije tri godine rekao da će Nula napraviti novi studijski album i ponovno redovito svirati – ne bih mu vjerovao. No, krenulo nam je i trenutno planiramo brojne koncerte kako bismo promovirali album, a već razgovaramo i o budućim projektima.

Trenutno planiramo neke koncerte čak dvije godine unaprijed, tako da vjerujem da ovo neće stati još neko vrijeme i sigurno će se »izroditi« i neki novi materijali.

Kroz iduću, 2025. godinu nam je želja svirati u svim mogućim klubovima i na festivalima kako bismo promovirali novi album, tako da smo sljedećih godinu dana fokusirani najviše na to, no istovremeno ćemo raditi i na planovima za dalje.

Također, u planu nam je iduće godine, tamo oko proljeća, reizdati ploču s austrijskim bendom E.M.S., koja je izdana 2001. Mogu ti još natuknuti da godine 2026. obilježavamo 35 godina postojanja benda, što ćemo sigurno obilježiti na poseban način – najavljuje Meniga, koji budućnost punka vidi u svijetlom tonu.

Razvoj punka

– Razvoj punka u budućnosti vidim na način da ljudi koji su prošli kroz punk pokret, a možda ga danas više ne prate intenzivno jer su odrasli, sazreli ili su im se interesi promijenili, i dalje zadržavaju taj način razmišljanja. Možda sada više uživaju u jazzu ili nekoj drugoj vrsti glazbe, ali njihov stav prema svijetu ostao je prožet vrijednostima punka.

U svim aspektima svog života nastoje biti kvalitetni, korektni ljudi, te pozitivno utjecati na društvo u kojem žive. Smatram da je upravo to najveći doprinos punka, pogotovo u današnje vrijeme kada sve više nedostaje fokusa, odgovornosti i empatije.

Također, cijela underground punk scena, kao i alternativna i nezavisna kulturna scena, temelje se na međusobnom pomaganju i entuzijazmu. Puno toga ovisi o nematerijalnim vrijednostima, jer na toj sceni uglavnom nema velikog protoka novca.

Ljudi djeluju zbog nekih drugih motivacija, iz želje da se zadovolje nekakve osnovne potrebe te da se ostvari trajna vrijednost u zajednici. Muzika dođe i ode, album se snimi i izda, proda se i nema ga, ali svakodnevni život ostaje i na nama je da u njemu budemo što kvalitetnije osobe – prema sebi, prema drugima i prema svijetu u kojem živimo!

Na kraju razgovora, Vedran Meniga pozvao je sve koji mogu da se pridruže koncertu u petak, 20. prosinca u Nigdjezemskoj.

– U Zadru imamo puno prijatelja još iz devedesetih. Neki od naših prvih nastupa su bili u tom gradu, a redovito smo svirali i na Live & Loud festivalu. Posljednji koncert u Zadru bio nam je prije dvije godine, kada smo promovirali naše reizdanje Pobjedimo laž.

Sada dolazimo u Zadar svirati cijeli novi album, uz neke stare hitove. Ali, ne dolazimo sami – s nama će biti još jedan šibenski bend, Stratus! Oni su nastali neposredno nakon Nule, a također su se ponovno okupili nakon dobrih 25 godina pauze.

Ponovno su snimili stari materijal, a upravo su završili i sa snimanjem novog albuma koji se očekuje iduće godine. Oni su nam dugogodišnji prijatelji.

U Zadar se svi skupa dolazimo dobro zabaviti, dobro svirati, vidjeti sve stare prijatelje i prijateljice, a vjerojatno i upoznati neka nova lica. Jako se veselimo i pozivamo sve koji mogu da dođu na koncert u petak, 20. prosinca u Nigdjezemsku!

Avanture ravno iz filmova

– Svako putovanje s bendom, vožnja kombijem i život na cesti nosili su sa sobom avanture koje se i danas prepričavaju. Još devedesetih imali smo brojna takva iskustva. Odradili smo nekoliko europskih turneja – dvije po Italiji, jednu veću turneju gdje smo došli do juga Španjolske, svirajući usput u Švicarskoj i Francuskoj.

Svirali smo i »prema gore« – u Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj i Austriji. Tijekom tih putovanja događale su se stvari koje bi mogle poslužiti kao filmski scenarij. Na primjer, puknuće kombija na Baltiku, koncert 20 kilometara od Rusije u siječnju pri temperaturama od minus 20 stupnjeva, dok smo mi Mediteranci bili u rasparanim starkama.

U jednom klubu u Poljskoj upalo je nekoliko pripadnika ruske mafije koji su pokušali izazvati veliki incident. Sličan incident dogodio se i bliže doma – na Halloween 1995. godine, kada su na naš koncert u Samoboru upali specijalci, pretukli ljude i priveli većinu posjetitelja, koji su završili u policijskoj stanici do jutra.

No, iako su ti incidenti dramatični i nezaboravni, mi volimo isticati one lijepe stvari. Na svakom putovanju upoznaš nove ljude, nova lica, i razmjenjuješ iskustva koja obogaćuju život. To je možda i najvažnije od svega.

Kroz sve te koncerte i turneje, stekli smo nebrojeno puno prijatelja s kojima smo i danas u kontaktu. To je pravo bogatstvo koje nam je bend donio i ono što nas i dalje drži povezanima – priča Meniga.