MISTO MOJE (6) U raštrkanim Raštanima, manje je ljudi i blaga, ali zato je više - mjesnih odbora

Foto: MISLAV KLANAC

U Raštanima Gornjim i Donjim vrijeme, mogli bismo reći, teče sporije i pruža priliku za odmor, u suživotu s nepreglednim zelenilom koje okružuje mjesta. Idiličnu tišinu prekida tek glasanje životinja iz dvorišta, pokoje dostavno vozilo koje prođe selom ili tovar na cesti, tovar, taj simbol skromnosti, strpljenja i izdržljivosti, ali i Dalmacije, barem onakve kakva je nekada bila.

Dalmaciju prije svega predstavljaju druželjubivi ljudi, koji se, ako nemaju kafića kao što je slučaj u Raštanima, okupljaju ispred lokalne trgovine.

U toj lokalnoj trgovini draga prodavačica svakoga kupca zna po imenu, proćakulaju redovno o vremenu, ručku, prokomentiraju koji je kiseli kupus najbolji… Naizgled nevažno, ali povezanost je ono što drži mjesto, pogotovo kada nemaju crkvu, kafiće, restorane i ostale sadržaje za koje bi oni iz grada rekli da su prijeko potrebni.

Bijela kuga

– Ma, imamo kao kafić, imamo jednu pizzeriju kraj nogometnog igrališta, ali radi tek iza pet popodne. Za koga će ujutro raditi, ovdje se kava pije doma iz džezve. Prije smo imali tri dućana, sad jedan, nema ljudi, nema djece. Imamo područnu školu, od prvog do četvrtog razreda, ali sve skupa je maksimalno 15-ak djece u njoj. Imamo vrtić, izvještava gostoljubivo gospodin iz Raštana Gornjih koji je htio ostati anoniman jer, kako kaže, reći će u selu kako se ističe i »pametuje«.

Zadovoljan je on, nastavlja, životom u ovome mjestu, ali nedostaje mu druženje, raštrkani su po zaseocima, centra praktički nemaju. Nekoć su imali i mesnicu, dramsku sekciju, još se sjeća izvedbe »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja« i s radošću prepričava dojmove. Posebnu radost nekad je donosio i Nogometni klub Raštane, bio je u drugoj i trećoj ligi HNL-a.

– Ma, ajde, bit će opet, dodaje prolaznik.

Uspjeh u svemu, pa i nogometu, leži u mladima, a njih je, nažalost, sve manje i bijela je kuga prilično vidljiva u ovome mjestu. Međutim, kako smatra naš sugovornik, nije riječ samo o iseljavalju, odlazili su masovno ljudi i 70-ih, problem je to, po njegovom mišljenju izrazito demografski.

– Svugdje je tako, ne samo kod nas, koliko je prije bilo djece u obitelji, a koliko je danas? Danas je moderno šetati psa, a ne dijete. Općenito, postali smo opterećeni, negativni, nema više bezbrižnosti i radosti kao što je bilo prije. Sve je manje i poljoprivrede, nema ni blaga kao prije, jednim dijelom jer nema više puno ljudi, a najveći je razlog to što naše ljude ‘gazi’ uvoz i nemaju načina plasirati svoje proizvode. Ali, nećemo teške teme, kazuje mještanin i otkriva nam zanimljivost da mjesto ima dva mjesna odbora, Tičevo-Viterinci i Gornje Raštane, što je jedinstveno u Hrvatskoj.

Dva mjesna odbora, a nigdje ljudi, prokomentiramo.

FOTO: MISLAV KLANAC

Gornje i Donje dijeli jaruga

– Pa rekao sam da smo raštrkani po zaseocima. Prije smo se skupljali nedjeljom pred dućanom, a sad ni to ne možemo. A uostalom, zima je sve potjerala u kuće, spremno odgovara ovaj Raštanac.

Ipak, hladnoća nije omela našeg sljedećeg sugovornika koji se bez razmišljanja skinuo u kratke rukave kako bismo na fotografiji zabilježili svetost Dalmacije, pa i Ravnih kotara – grb Hajduka. Prokomentiramo malo nedavnu pobjedu u derbiju svih derbija, izrazimo nadu da će se nastaviti dobar niz, a onda dođemo i na temu lakoće postojanja u Raštanima.

Rade Mitrović rođen je i živi u gradu, no njegovi roditelji su iz Raštana Gornjih, dolazio je kao dijete, dolazi i danas.

– Ovdje imam mir! To mi je najvažnije! Međuljudski odnosi uglavnom su dobri. Poljoprivrede je sve manje, ali ljudi se sve više okreću turizmu, sve je više kuća za odmor ovdje, kaže nam Mitrović i nastavi dalje, uživati u ovoj seoskoj idili.

Napomenuo nam je i da je Mitrović najčešće prezime, a zabilježili smo da su česta i prezimena Serdarević, Katuša, Birkić, Vrkić, Brajković, Brajnović, Knez, Mikulić, Colić, Zdrilić, Zrilić, Šarić, Čirjak, Rogić, Župan…

Zabilježeno je da su Raštane Gornje, mjesto u Općini Sv. Filip i Jakov, 2021. godine imale 425 stanovnika, a ime mjesta, koje vjerojatno duguje prostranoj hrastovoj šumi, kako saznajemo od mještana, spominje se još u 14. stoljeću.

Također, upućuju nas da Raštane Gornje i Donje dijeli tek jaruga, pa odlazimo i u drugo mjesto, spuštajući se prema moru.

Rade Mitrović

Ponos sela

Oba mjesta obilježava isto – mir, puste ulice, domaće životinje i zelena ravnica. Raštane Donje, koje 2021. broje 485 stanovnika, poznate su, između ostaloga, po čuvanju tradicije što je velika zasluga KUD-a »Sveti Ivan Glavosjek« o čemu nam je pričao Mladen Katuša.

– Zadovoljavajuće je, navik se može nešto promijeniti, ali dobro je. Imamo kafić, trgovina radi do podne. Raštane su se izgradile, ima kuća za odmor, a dolaze i ljudi iz unutrašnjosti živjeti ovdje. Sve u svemu, dobro je, prije je bilo naopako, nismo imali vode, struje, putova… Sad sam zadovoljniji, priča nam Katuša najprije o životu u Raštanima Donjima i ističe da su međususjedski odnosi sasvim dobri.

Posebno ga raduje KUD »Sveti Ivan Glavosjek« s kojim su proputovali cijelu Lijepu Našu, Mađarsku, BiH…, a sve s ciljem čuvanja baštine.

– Plesali smo starinsko kolo, nastavili smo tradiciju, uključili su se i mladi, bilo ih je preko 20. Bilo je baš jako lijepo, jako su nas dobro prihvaćali ljudi. Sad kad smo zeru stali, svi pitaju kad ćemo opet pivat’. To nam je baš ponos sela, priča Katuša i napominje da su svi iz kuće bili uključeni u KUD.

U dvoru obitelji Katuša

U tišini je čar

Njegova supruga kazala je kako nema što za dodati i naglasila kako ne bi mijenjala Raštane ni za što.

– Meni je lipo, Bogu fala i ne bi’ ništa mijenjala. Ne bi’ u gradu živila ni 24 sata, najljepše mi je sjediti u svom dvoru, kaže gospođa.

Raštane Gornje i Donje možda na prvi pogled djeluju kao mjesta gdje je život stao, ali upravo u toj tišini leži njihova čar. To su sela gdje se ljudi poznaju, a međuljudski odnosi i tradicija još uvijek drže zajednicu na okupu. Iako je broj stanovnika manji nego prije, u njima i dalje živi duh jednostavnosti, zajedništva i povezanosti s prirodom.

Priče o nekadašnjem nogometnom klubu, kulturno-umjetničkom društvu, pa čak i skromnim susretima pred trgovinom, svjedoče o bogatom društvenom životu koji prkosi izazovima vremena. Raštane su mjesta koja pokazuju da ljepota nije u užurbanosti, nego u miru, prirodi i ljudima koji svoj kraj nose u srcu.