Majstorska studija straha i ljudske psihologije kroz religijsku debatu

Da mi je prije desetak godina netko rekao kako ću se unaprijed radovati najnovijem, i to horor filmu Hugha Granta, lagano bih mu odbrusio kako nije normalan jer nikad nisam bio fan dotičnog premda je dugo slovio za jednog od najpouzdanijih, najomiljenijih i najisplativijih glumaca unutar žanra mega popularnih romantičnih komedija.

Grant mi unatoč prepoznatljivom osmijehu razvučenom od uha do uha i prodornim plavim očima jednostavno nikad nije ‘sjeo’, a vjerujem kako i sami imate takve ‘omiljeno omražene’ glumce koje mnoštva slijepo štuju, dok su vama pak neobjašnjivo antipatični.

Nelagodne note

Sve se to promijenilo 2015. kad ga je na iznenađenje mnogih angažirao Guy Ritchie u svojoj odličnoj, ali komercijalnoj neuspjeloj filmskoj adaptaciji nekoć popularne TV serije ‘’Šifra U.N.C.L.E.’’.

Zaredao je od onda još čitav niz kvalitetnih ostvarenja sa spomenutim redateljem (svakako se izdvaja odlična krimi komedija ‘’Gospoda’’ u kojem je tumačio ‘ljigavog’ privatnog detektiva), kao i druge zapažene role kroz koje je potvrdio kako posjeduje talent i karizmu uz čiju pomoć komotno može izaći izvan prepoznatljivih žanrovskih okvira ljubića koji su ga proslavili te se posvetiti zrelijim glumačkim izazovima.

Dočim sam doznao kako u hororu ‘’Heretik’’, najnovijoj akviziciji etablirane produkcijske i distribucijske kuće A24, tumači glavnog negativca, predosjećao sam kako bi to moglo ispasti opako dobro. Instinkt me ni ovaj put nije prevario.

Mlade misionarke sektaške ‘Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana’, samopouzdana sestra Barnes (Sophie Thatcher) i plaha i neiskusna sestra Paxton (Chloe East) za svakodnevnu zadaću imaju obilazak lokalne zajednice sve u nastojanju da pridobiju nove sljedbenike, a također i odlaze do onih koji su izrazili interes za više informacija o njihovoj crkvi i religiji koju promiče.

Jedan od takvih je i povučeni gospodin Reed (Hugh Grant) koji obitava u kućici na osami. Djevojke se na kraju upute i k njemu, tik pred jače nevrijeme koje se približava. Reed ih pozove u kuću na razgovor, no oprezne djevojke odbiju poziv ako u njihovu prisustvu nije i neka ženska osoba, primjerice njegova supruga.

Kad ih uvjeri kako je sve sigurno, djevojke prihvate uljudan poziv nakon čega započne jedna prava teološko-filozofska rasprava o vjeri, religijama, ali i nekim neugodnim temama. Dočim njihov razgovor pomalo poprimi nelagodne note, Barnes i Paxton smisle izliku kako moraju otići, no sve se čini kako to neće biti nimalo lako…

Na greškama se uči

Otkud uopće započeti? Hajmo prvo riječ-dvije o autorskom dvojcu koji stoji iza ovog žanrovskog bisera. Scott Beck i Bryan Woods su već od zajedničkih sveučilišnih dana u Iowi započeli dugačku suradnju kako kroz pisanje scenarija i priča tako i same režije i produkcije.

Nakon nekoliko relativno dobro prihvaćenih kratkometražnih i igranih drama, trilera pa čak i westerna, Beck i Woods se 2015. polako okreću prema žanru horora kroz ne baš uspješan tinejdžerski ‘slasher’ ‘’Noćna svjetla’’. Na greškama se kažu uči, pa su to učinili i oni.

Svoj su pametno osmišljen scenarij ‘’Mjesto tišine’’ ustupili Johnu Krasinksom koji je s istoimenim filmom stvorio jednu pravu malu žanrovsku senzaciju i vrata Hollywooda su im se potom širom otvorila. Uslijedio je njihov novi, daleko bolji slasher ‘’Haunt’’, a zatim i dosta skuplji, zabavan, ali i ne toliko uspješan ZF spektakl ‘’65’’.

Unatoč slabom prijemu publike i kritike za potonje navedeni film, samopouzdanje ovog talentiranog dvojca nije bilo poljuljano već su iz ladica izvadili još jedan snažan adut kojeg su majstorski pretočili u film ‘’Heretik’’.

Religija. Po definiciji, to je – sustav vjerovanja, etičkih vrijednosti i čina kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetomu. Beck i Woods su sa svojim pomno razrađenim scenarijem, a na kraju i filmom, odlučili pošteno ‘razdrmati’ taj sustav.

Sustav zbog kojeg se tisućama godina proljeva krv, vode ratovi i uništavaju civilizacije. Sustav koji podjednako zbližava i razjedinjuje narode, pa čak i obitelji. Tako delikatnom materijalu su prišli minuciozno što je najbolje vidljivo kroz duboke, do detalja pripremljene i istražene briljantno napisane prizore razgovora Reeda s djevojkama, posebno onog o iteracijama.

Njihov negativac, gospodin Reed, je jedna dijabolična figura koji pršti intelektom i koja je manje-više uvijek spremna argumentirano pobiti sve religijske teorije kojima ga djevojke nastoje preobratiti svojoj crkvi, a dočim im kontrira, njihova vjera se nalazi na pravom iskušenju.

Kroz njihovu psihološku igru mačke i miša, djevojke polako shvaćaju kako su Reedove intencije krajnje pomaknute i opasne. Dočim se nađu u njegovom labirintu obmana i izbora, one shvaćaju kako će morati propitati sva svoja uvjerenja kako bi iz njegove sadističke igre kontrole izvukle žive glave.

Na rubu sjedalica

Beck i Woods su za razliku od svojih prijašnjih ostvarenja ovaj put imali apsolutno sve ‘adute na stolu’. Odličan i intrigantan scenarij, adekvatan budžet i sigurnost u režiji koja, unatoč malom broju glavnih aktera i radnji koja se pretežito odvija unutar jedne originalno dizajnirane kuće, konstantno drži gledatelje na rubu sjedalica.

Uz nekih dva desetljeća rada za sobom, dvojac je u maniri najvećih majstora žanra naučio sve trikove koji će im pomoći u efektnom naglašavanju panike, anksioznosti, napetosti i straha, a izvježbane oči će ih najbolje zapaziti kroz krupne kadrove ruku, lica ili kružećim kamerama koje dočaravaju psihološko stanje likova, odnosno, fantastičnom primjenom zvuka.

Sve bi to dakako palo u vodu da Beck i Woods nisu uspjeli pronaći savršen glumački ansambl, a njega čine iznimno talentirane Sophie Thatcher i Chloe East te u uvodu dobro istaknuti Hugh Grant.

Upravo je dotični demonstrirao jednu krajnje uznemirujuću figuru koja zahvaljujući verbalnim dosjetkama, manipulacijom i hladnokrvnom smirenošću unosi strah u kosti svojim naizgled naivnim žrtvama.

Jesu li one ipak toliko naivne i nesposobne, uvjerit ćete se sami, no moram istaknuti kako će to za vas biti jedna posebna gledateljska avantura.

Stigli smo već u završni mjesec ove lude godine, a i prije negoli je završila mogu sa zadovoljstvom zaključiti kako je za horor žanr bila iznimno plodna, sadržajna i kvalitetna.

‘’Heretik’’ će se tako zasigurno naći na listi, ne samo najboljih žanrovskih, već i općenito najboljih ostvarenja godine, a ne zaboravimo da nam je ona među ostalima donijela i: ‘’Longlegs’’, ‘’Supstancu’’, ‘’Alien: Romulus’’, ‘’Smrtonosni susret’’, ‘’Late Night With the Devil’’, ‘’Exhumu’’ te ‘’Đavolju kupku’’. Nije loše, zar ne? Ako niste ljubitelji nezahtjevnih, tinejdžerima primarno usmjerenih ‘slashera’ i volite strah pronalaziti u psihološkim hororima, ‘’Heretik’’ vas neće razočarati.