ZABORAVLJENI I OGORČENI! Obitelji nedaleko Supernove vodu, asfalt i rasvjetu čekaju 50 godina!

Otkako su prve kuće izgrađene u gradskom predjelu Botina, vrijeme ondje kao da je stalo. Iako su u međuvremenu u krugu od par stotina metara izgrađeni trgovački centar Supernova, tri benzinske pumpe i restoran, šest obitelji u zaboravljenoj ulici do danas nisu dobile ni vodu, ni asfalt, ni javnu rasvjetu. Jedino iz gradskog komunalnog odjela nakon velikih kiša pošalju službu s materijalom za nasipanje, kada se ispere šljunak s prilaznog makadamskog puta na koji se skreće s brze četverotračne ceste.

– Ako jedna dobra kiša padne mi ne možemo ovuda autima prolaziti, govori Beti Šintić, jedna od desetak stanara koji su nas dočekali u odvojku Ulice 72. bojne Vojne policije.

– Mi smo ovdje kao u prvom stoljeću, ništa nemamo – ni vodu, ni odvodnju, ni rasvjetu, ni asfalt, mi ništa nemamo.

Za njih nitko nema sluha

U proteklim desetljećima nebrojeno su puta, kažu, tražili i uređenje puta i osnovnu infrastrukturu – potkrepljuju to preslikama razgovora, dopisa i odbijenica. Od svega ih najviše i ljuti i boli to što oni u gradu Zadru – u 21. stoljeću – nemaju vode, i još se za nju tolike silne godine moraju boriti.

– Najviše me boli što zadnjih šest godina intenzivno tražimo da nam se priključi voda – i prije toga se tražilo i predavalo, ali samo smo dobivali odbijenice. Ali u zadnjih smo šest godina stalno u kontaktu s Gradom, bili smo i s Vodovodom dok im nismo dosadili. Sve nam je dosad obećano, ali mi smo dandanas na gusterni i hidroforima. Kad nemamo struje, nemamo ni vode. A da vam ne govorim koliko nas košta to što naručujemo vodu! Voda nam je sada skuplja od struje, a struju plaćamo po 130 eura, ističe Šintić.

– Osam kubika vode izađe nas 70 eura, a što vam je osam kubika, ilustrira Šintić.

Zbog toga su stanari, a u ulici ih je ukupno 20, makar molili da im se omogući povlaštena cijena dok se nešto ne napravi, kako se radi i u drugim gradovima – ali bezuspješno. Nitko za njih, ogorčeni su, nema sluha, a ljudi tu žive po trideset i više godina – prva se kuća počela graditi 1974. godine, prije ravno pola stoljeća!

A da ironija bude veća, nedaleko od njih – nema niti 500 metara – nalazi se glavna vodosprema, VS Pudarica. Do nje se regionalnim cjevovodom dovodi voda, a od nje se magistralni cjevovod račva prema zapadu, istoku i visokoj zoni grada.

– Mi ne tražimo kanalizaciju jer znamo da je pola grada nema, ali dajte nam bar vodu, nešto osnovno da nam dica mogu ovdje živiti, govori Šintić pa ističe da nisu oni jedina ulica u gradu u ovakvoj situaciji – ima, kaže, ljudi i na Ploči, i na Žmirićima iza Plodina, ni oni nemaju vode.

Kuće legalizirane, ali…

– A nama su svima kuće legalizirane, iz toga proizlazi da imamo pravo na priključak. Ako nemamo pravo na vodu, što nam je država onda uzela novce za legalizaciju, što nam nije srušila kuće?! Prolaze godine, a mi ne vidimo da je išta krenulo, naglašavaju stanari odvojka Ulice 72. bojne Vojne policije.

Razumiju da se – kako im je rečeno i u Gradu – ne može asfaltirati dok se ne napravi voda, ali prošle su otada godine.

Sukladno podacima s Informacijskog sustava prostornog uređenja, tijekom 2022. i 2023. godine ishođene su lokacijska i građevinska dozvola za vodovodni cjevovod, no za svu ostalu infrastrukturu, kako potvrđuje Darko Kasap, gradski pročelnik za prostorno uređenje i graditeljstvo, bit će potrebno napraviti Urbanistički plan uređenja.

– Cijelo je to područje pod obvezom izrade Urbanističkog plana uređenja. Potrebno je donijeti plan nižeg reda za cijeli taj obuhvat i unutar toga plana predvidjeti i isprojektirati čitavu infrastrukturu na tom području. To znači da bi se tada i na taj način znalo jasno i glasno gdje počinje voda i gdje završava, kao i odvodnja, odakle dolazi visoki, a odakle niski napon, gdje idu trafostanice i ostale stvari da se to područje može kvalitetno riješiti. Potrebno je imati prometnicu koja je imovinskopravno riješena, koja je uknjižena kao cesta i unutar nje predvidjeti svu infrastrukturu za sve te kuće i sve buduće kuće, tumači pročelnik Kasap.

Problem je uz to, kako ističe, što je riječ o kućama koje su legalizirane nakon izgradnje – problematično je, naime, post festum rješavati infrastrukturu za objekte i kvartove koji su nastali procesom legalizacije.

– I konačno, treća je stvar da, otkako je ishođena građevinska dozvola, Grad malo ima pa malo nema proračun. No, Vodovodu će sredstva biti odobrena kad dostave svoj program gradnje koji ide na sjednicu Gradskog vijeća i onda ako to bude odobreno, naći ćemo sredstva za taj i druge projekte, tumači pročelnik Kasap pa objašnjava da bi Vijeće tu odluku trebalo izglasati dok Grad još uvijek ima proračun, tako da to bude obveza za iduću godinu, koja onda neće ovisiti o izglasavanju proračuna za 2025. godinu.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Trogodišnji plan

A iz Vodovoda potvrđuju da je investicija već uvrštena njihov u trogodišnji plan izgradnje, te da je Odluka o sufinanciranju spremna za iduću sjednicu Gradskoga vijeća. Ako vijećnici ne izglasaju da će se iz gradskog proračuna namaknuti 80 posto iznosa investicije, Vodovodu je u planu sredstva zatražiti od Hrvatskih voda.

– Vodovod d.o.o. Zadar je tijekom prošle godine ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju vodovodne mreže dijela visoke zone grada Zadra na području istočno od VS Pudarica. Po ishođenju građevinske dozvole, predmetna investicija je uvrštena u trogodišnji plan izgradnje Vodovoda Zadar. Na temelju navedenog plana, dio sredstava (20 posto) za financiranje izgradnje prikupit će se iz naknade za razvoj. Vodovod d.o.o. Zadar nema financijskih mogućnosti za financiranje cjelokupne izgradnje te će od Grada tražiti osiguranje preostalog dijela financijskih sredstava (80 posto) potrebnih za izgradnju, u narednoj 2025. godini, poručili su iz Vodovoda.

Ističu da je Odluka o sufinanciranju Grada spremna i čeka iduću sjednicu Gradskog vijeća, a u slučaju da ne bude odobrena, Vodovod d.o.o. Zadar morat će tražiti sufinanciranje od Hrvatskih voda. Čim financijska konstrukcija bude zatvorena, odnosno čim se osiguraju financijska sredstva, Vodovod d.o.o. Zadar raspisat će natječaj za odabir stručnog nadzora i izvođača za izgradnju predmetne vodovodne mreže, obećavaju iz Vodovoda.

Zalete se s Crnoga, netko će stradati!

Članovi obitelji Šintić, Burčul, Balažinec, Kosec, Smajić i Ricov svakodnevno s Ulice 72. bojne Vojne policije iz smjera Crnog, dvjestotinjak metara prije semafora kod Supernove skreću na neobilježen makadamski odvojak dugačak 500-tinjak metara. Dio puta sami su odavno asfaltirali, dio je asfaltiran dobrom voljom od ostataka materijala, no i dalje je bez asfalta otprilike pola puta, uključujući i prvih 70-ak metara kod spoja s državnom cestom.

– Da vidite kako lijepo ujutro kljapćemo na posao kad je kiša, smije se gorko gospođa Jadranka.

– Ako jedna dobra kiša padne mi ne možemo ovuda autima prolaziti. Jedino moramo pohvaliti pročelnika Dujelu jer nam izađe u susret i prvom prilikom pošalje službu za nasipanje. Ali i to je samo rješenje do prve kiše, dodaje gospođa Beti, pa naglašava da je skretanje s državne ceste izrazito opasno.

– Netko će stradati, nema nikakvog znaka, brzo se vozi da ljudi ulove semafor, upozorava gospođa Jadranka, pa procjenjuje da se vozi i 100 -120 km/h, iako je na tom djelu ceste ograničenje brzine 50 km/h.

– Zalete se s Crnoga, a tu kod našeg sretanja velika trava naraste i ljudi kad se zalete ni ne vide da mi skrećemo. Mi damo žmigavac, ali oni misle da mi na semaforu skrećemo desno, pa svako malo netko naglo koči iza nas, dodaje gospođa Beti.

Zbog toga su se već obraćali i Hrvatskim cestama, iz kojih su objasnili da je asfaltiranje nerazvrstanih cesta u nadležnosti lokalne samouprave, a nadzor nad prometom obavljaju policijski službenici. No, izrazili su spremnost sudjelovati u svim zajedničkim aktivnostima i koordinacijama zajedno s predstavnicima Grada Zadra, PU zadarske i predstavnicima mjesnih odbora.

U odvojku Ulice 72. bojne Vojne policije, u radijusu od 150 metara živi 20-ak ljudi, a prva kuća ondje se počela graditi 1974. godine. Dobili su u međuvremenu struju – ili kako su precizirali stanari, sami su kupili trafo, a trafostanicu – koja je stradala u ratu, od njih je preuzela Elektra.

– Kupiš, pa moraš dati da bi kupio ponovno, zaključuje gospodin Šintić.

Bilo kako bilo, struju imaju, Čistoća im dolazi od 2018. godine. Vodu i dalje čekaju.

– Ja sam ovdje osam godina živjela bez struje i kad smo kuću legalizirali odnijela sam u Elektru papire i za pola godine je sve bilo gotovo, struja je došla. Ako je mogla Elektra kopati po nerazvrstanoj cesti, može i Vodovod, ističe gospođa Jadranka.

– Samo treba dobra volja, zaključuju susjedi.

A dobru volju, ističu stanari, osim spomenutog pročelnika, pokazali su i gospodin Kardum iz Vodovoda, zbog kojeg su došli do projektnog plana i gospodin Mate Marić, koji je je u više navrata zadarsko predstavničko tijelo upozoravao o ovom problemu.