Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i BiH. Do središta sela i crkve Velike Gospe paravojne snage i pripadnici JNA došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.


FOTO: MISLAV KLANAC


Za zločine u Škabrnji osuđena samo medicinska sestra




Po završetku napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a crkva do temelja srušena. Nakon što je selo opustošeno, cijelo je područje minirano. Civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristegu, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni. Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić, i to za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.


Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.


FOTO: MISLAV KLANAC