PRIČA IZ VUKOVARA Hrvatski simbol nade izišao iz granica hrvatske kulture

Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru u suradnji s Udrugom za promicanje međunarodnih hrvatsko-češko-slovačkih odnosa “Oko Jadrana” organizirao je predstavljanje slovačkog izdanja Priča iz Vukovara Siniše Glavaševića. Večer ispunjena emocijama privukla je velik broj građana, a što posebno veseli, i velik broj mladih ljudi, učenika i studenata koji su pozorno pratili govore usmjerene na važnost bliske nacionalne povijesti, kao i na važnost međusobne, internacionalne suradnje i učenja.

Promocija Hrvatske

Na predstavljanju knjige, uz prevoditeljice Lýdiju Camponi i Mariannu Kamenicku, sudjelovali su prof. dr. sc. Zrinka Stričević-Kovačević, ugledna hrvatska slovakistica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zaslužni za ovaj prijevod doc. dr. sc. Vice Šunjić, izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku te prorektor za znanost i informacijsku infrastrukturu, prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić.

Izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku/Foto: Luka Jeličić

Predstavljanje, održano uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, uokvireno je čitanjem djela, na početku i na kraju, a nakon pozdravnog govora pročelnica Knežević naglasila je kako su Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića, zahvaljujući entuzijazmu, nadi i ljubavi, stalnim i jedinim vrijednostima, doživjele svoje slovačko izdanje.

– Preponosna sam i presretna što to izdanje predstavljamo na Sveučilištu Zadru. Za cijelu ovu priču zaslužan je, u ovom kontekstu, entuzijam kolege Vice Šunjića. Kao mlad čovjek uputio se na lektorat u Slovačku i učinio mnogo za promociju hrvatskog jezika, kulture, književnosti i bacio sjeme priče o Vukovaru. Prošle su godine i sjeme je niklo u predivan plod, kazala je Knežević naglasivši kako je hrvatski simbol nade i otpora izišao izvan granica hrvatske kulture i postao dijelom slavenskog svijeta.

Također, kazala je kako su, zbog toga što Glavašević piše o životu, a ne o smrti, o uspomenama, rađanju, ljubavi, a ne o mržnji, ove Priče prerasle u simbol humanoga otpora prema ratu i svim njegovim zvjerstvima.

Foto: Luka Jeličić

Snažna poruka

Nadalje, prorektor Penezić također je istaknuo kako se ovim djelom nastavlja prenositi snažna poruka o hrabrosti, upornosti i ljubavi prema domovine.

– U ovim danima ujedinjujemo se u sjećanjima na Vukovar i Škabrnju, simbolima patnje, hrabrosti i ponosa. Dani su to kad se s poštovanjem prisjećamo svih onih koji su položili živote za slobodu naše zemlje, onih čije su patnje utkane u našu povijest. No, to nije tek povijesna činjenica, to je dio nas, duboko utisnuto u naše kolektivno sjećanje i osobne priče. Siniša Glavašević bio je jedan od glasovi koji nas je spajao u najtežim trenutcima, njegovo javljanje iz opkoljenog Vukovara ostavilo je dubok trag u našim srcima, sjećam se tih riječi koje su, protkane strahom i tugom, ipak nosile poruke nade, ispričao je emotivno Penezić i naglasio kako su to bile priče jednog grada, jednog naroda.

Prorektor prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić i prof. Kristýna Rygolova/Foto: Luka Jeličić

Prevoditeljica Marianna Kamenicki, nekad studentica kroatistike, rad na ovom djelu, s kolegicom Lýdijom, započela je 2013. godine zbog toga što smatra da je Domovinski rat jako bitna i njima bliska tema.

– Sve su se ove muke dogodile u bliskoj prošlosti, a najviše je utjecao naš posjet Slavoniji, Vukovaru, posjetili smo sva ta mjesta gdje je stradalo toliko ljudi. Kao prevoditeljica smaram da je naša dužnost sačuvati to od zaborava, kazala je Kamenicki, a njena kolegica Lýdija Camponi dodala je kako je bilo zanimljivo raditi u paru na prijevodu jer je nužan tzv. drugi pogled.

– Isto tako, bilo je lakše dijeliti tužne misli, istaknula je Camponi.

Od prijevoda do korica

Ugledna hrvatska slovakistica Zrinka Stričević-Kovačević proživljavala je Domovinski rat kao mlada studentica, stoga ovo djelo doživljava vrlo emotivno i intimno.

– Ipak, radosna sam što će zahvaljujući ovom prijevodu Priče iz Vukovara biti dostupne slovačkom narodu. Bliskost između hrvatskog i slovačkog naroda je neupitna, imamo prijateljstvo, povezanost i naklonost. Povezuje nas vrlo slična igra sudbine tijekom povijesti, puno značajnih ličnosti koje su nas povezale kroz razne djelatnosti i naše manjine, nešto što imamo i prošlosti, a zalog su za budućnost, kazala je Stričević-Kovačević

Foto: Luka Jeličić

Na koncu, Šunjić je ispričao kako je tekao proces od prijevoda do ukoričenja istaknuvši ljude koji su pomogli u ovom hvalevrijednom pothvatu.

– Obavijestio sam o tome poznatu, nažalost pokojnu profesoricu, bohemisticu, slovakisticu i rusisticu Dubravku Sesar koja je pročitala prijevod. Nakon toga ona je zamolila još jednu kolegicu Ivanu Čagalj koja radi na Slovakistici na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, danas je spriječena pridružiti nam se. Nakon toga uslijedile su druge boljke; tiskanje, financiranje…, započinje Šunjić.

Prijavili su se zatim na natječaj Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te na taj način osigurali potrebna financijska sredstva. Osim toga, trebali su dozvolu nasljednika autorskih prava, Bojana Glavaševića koji im je simbolično ustupio prava. I, ostalo je povijest. Šunjić je naglasio važnost ovog djela i značaj njegovog prevođenja.

Osim toga, Šunjić je na kraju potaknuo mlade ljude da odaberu Sveučilište u Zadru i Odjel za kroatistiku istaknuvši kako kroatisti nisu “rezervirani” za učionice, već da postoji široka lepeza mogućnosti što potvrđuje iz vlastitog iskustva.

– Jedna “mala” Slovačka otvorila mi je vrata čitavoga svijeta, kolega, prijatelja i poznanika. Preporučam i pozivam od srca, zaključuje Šunjić.