Novi broj "Zadarskog filatelista" donosi crtice iz Dalmacije, Prvog svjetskog rata, SSSR-a, Austro-ugarske...

Hrvatsko filatelističko društvo Zadar izdalo je novi broj svog glasila Zadarski filatelist, u kojem donosi niz zanimljivih članaka.

U članku “Natjecateljske izložbe” Igor Černigoj piše o sudjelovanju Društva na Svjetskoj filatelističkoj izložbi Thailand 2023. u Bankoku i Svjetskoj filatelističkoj izložbi EFIRO 2024. u Bukureštu. U organizaciji Hrvatskog saveza filatelista na izložbi Thailand 2023. hrvatski filatelisti izlagali su u šest izložbenih kategorija s devet izložaka. Izložbu u Bankoku organizirao je Filatelistički savez Tajlanda pod pokroviteljstvom Njezina Kraljevskog Visočanstva princeze Maha Chakri Sirindhorn uz podršku tajlandske pošte. Izložbom je proslavljena i 72. godišnjica rođenja Njegovog Veličanstva Kralja Maha Vajiralongkorn PhraVajiraklaochaoyuhua kao i 140. godišnjica prve tajlandske poštanske marke i poštanskih usluga u toj velikoj zemlji u jugoistočnoj Aziji. Prvi put u povijesti izložena je privatna kolekcija poštanskih maraka tajlandske princeze Maha Chakri Sirindhorn zajedno s njezinim rijetko viđenim osobnim stvarima. Posjetitelji su mogli pogledati jedinstvene i najskuplje filatelističke zbirke iz više od 60 država svijeta te pogledati najrjeđu i najskuplju marku na svijetu. U kategoriji Filatelistički časopisi i periodika, izlagalo je 17 država: Austrija, Bugarska, Kina, Kineski Taipei (Tajvan), Hrvatska, Mađarska, Italija, Japan, Korea, Mijanmar, Sjeverna Makedonija, Poljska, Singapur, Španjolska, Velika Britanija i SAD. Časopis Zadarski filatelist nagrađen je srebrnom medaljom.

Srebrna medalja

Na Svjetskoj filatelističkoj izložbi EFIRO 2024. održanoj u velebnoj Nacionalnoj knjižnici Rumunjske u centru Bukurešta sudjelovalo je sedam hrvatskih izlagača u tri izložbena razreda koji su ukupno osvojili pet medalja. Izložbu je organizirao Rumunjski filatelistički savez u partnerstvu s Ministarstvom kulture, Nacionalnom tvrtkom “Poșta Română”, tvrtkom Romfilatelia SA, Muzejom rumunjskih zapisa i Rumunjskom zakladom za izvanredne rezultate. Na izložbi su prikazana 563 izloška iz 67 država svijeta. U razredu Filatelistička literatura izlagalo je 11 država: Australija, Kineski Taipei (Tajvan), Hrvatska, Njemačka, Hong Kong, Luksenburg, Peru, Poljska, Korea, Rumunjska i Španjolska. Časopis Zadarski filatelist međunarodni ocjenjivački sud nagradio je velikom srebrnom medaljom.

U članku “Dalmacija za druge austrijske vladavine” (1814.–1918.), Romeo i Ivo Visković opisuju poštansku djelatnost u Dalmaciji tog vremena. Nakon Bečkog kongresa (1814.–1815.), Dalmacija postaje austrijska krunska zemlja s glavnim gradom Zadrom. Uprava pošta pokrajine uspostavljena je 2. prosinca 1814. godine, dok su komunikacije između Zadra i drugih dijelova pokrajine, uključujući brodske linije između većih gradova, bile ključne za održavanje poštanske veze. Do 1820. poštu su preko Jadrana prevozili ratni brodovi, dok su se prvi parobrodi počeli koristiti nešto kasnije. Parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd preuzima vođenje poštanskog prometa na Jadranu, a kasnije se pojavljuju i druga društva. U članku su navedeni poštanski uredi u Dalmaciji, od Dubrovnika 1763., Zadra 1797., Šibenika 1802., Splita 1807., do Raba 1830., Paga 1831. i Hvara 1884. Poštanski ured u Zadru jedini zadovoljava austrijske propise, a upravitelj “Carske i kraljevske staje” obavljao je prijenos pošte pješke, na konjima ili manjim kolima.

Golema moć pisma

U članku “Vojna pošta i ratna korespondencija” Igor Černigoj piše o organizaciji i značaju pošte u Prvom svjetskom ratu. Vijest od kuće podizala je moral vojnika, no pošta je istodobno korištena i za ratnu propagandu. Prepoznala su to i najviša vojna zapovjedništva još u 19. stoljeću. Primanje pisama od voljenih držalo je vojnike povezane s njihovim domovima i bilo je ključno za održavanje morala. Za njih je pismo značilo prenijeti vijest da su živi te doznati vijest o situaciji u obitelji i domovini. Zbog toga je pisanje bilo vrlo važno, čak i ako su poruke bile samo nekoliko redaka. Golema je moć koju je obično pismo imalo na moral vojnika. Pošta je bila neprocjenjiv spas onima kod kuće. Kad netko nije primio pismo, to je bio stalni izvor brige. Neka su pisma vraćena s oznakom “Nestali u akciji” ili “Gdje se nalazi, nepoznato”. Strah je bio stalni pratilac ljudi tijekom rata i oblikovao je njihovu svakodnevicu. Između zemalja uključenih u rat sklapani su čak i sporazumi kako bi se osiguralo da se pošta može dostaviti ratnim zarobljenicima, kao i ona poslana od njih, i bila je besplatna. Civilni i vojni zatvorenici imali su donekle ograničenu poštansku uslugu i koristili su vrlo specifične kanale i pravila za prijenos poslanih i primljenih pisama, obično preko Međunarodnog Crvenog križa. Pošta je često obustavljana zbog bitaka ili prekida transportnih ruta. “Rat se ne može voditi bez vojne pošte”, rekao je von Moltke, načelnik Glavnog stožera njemačke kopnene vojske s početka Prvoga svjetskog rata.

Kontrola uvoza i izvoza

U članku “Kontrola međunarodne filatelističke razmjene” Dario Filjar piše o razdobljima kontrole uvoza i izvoza poštanskih maraka u bivšem SSSR–u (1921.-1938.), za vrijeme Druge španjolske republike u jeku građanskog rata (1938.) te za vrijeme Franciska Franka (1931. – 1939.). Prva zemlja koja je uvela kontrolu uvoza i izvoza maraka bio je SSSR. Kontrola uvoza i izvoza uvedena je 21. rujna 1921. godine i trajala je sve do 1938. godine. Filatelisti koji su htjeli poslati poštanske marke u inozemstvo, trebali su zajedno s otvorenom pošiljkom svom filatelističkom savezu poslati i popis maraka sa deklariranim vrijednostima prema francuskom Yvert& Tellier katalogu. Nakon provjere sadržaja i popisa pošiljka se zatvarala, a za slanje filatelističkog materijala naplaćivala se posebna taksa te se na poleđinu pošiljke lijepila posebna marka namijenjena samo za tu svrhu. Taksa je ovisila o ukupnoj vrijednost deklariranog filatelističkog materija. Za međunarodno slanje filatelističkog materijala izdavane su od 1922. do 1932. godine posebne poštanske marke. Mnogi filatelisti SSSR-a koji su sudjelovali u razmjeni poštanskih maraka s filatelistima drugih država, kao i vodstvo Sovjetskog filatelističkog saveza, zbog toga su bili podvrgnuti represiji staljinističkog režima.

U članku “Prigodno izdanje u spomen na proglašenje nezavisnosti Hrvatske od Austro-Ugarske 1918.”, Tihomir Bilandžić piše da je izdavanje prve hrvatske marke označilo početak filatelističke povijesti zemlje. Prigodni niz marki pušten je u promet 29. studenog 1918., prikazujući alegorijski prikaz oslobođenja. Za izdavanje je bila nadležna poštanska direkcija u Zagrebu, a u članku je naglasak na tehničkom aspektu nastanka tih marki.

U članku “Giovanni Missur – prvi zadarski filatelist?” Ivo Mišur postavlja pitanje je li njegov djed Giovanni bio prvi zadarski filatelist. Giovanni Missur rođen je 1882. godine u Zadru, a bavio se filatelijom tijekom zlatnog razdoblja početkom 20. stoljeća. Radio je kao mornar, zatim postaje poštar i seli se u Metković, gdje kroatizira ime u Ivan Mišur. Njegova filatelistička kolekcija nakon smrti podijeljena je među potomcima.

Osim navedenih članaka, novi broj Zadarskog filatelista donosi i izvješće sa skupštine Društva, članak “Crtice iz povijesti HFD Zadar”, “Zanimljivosti iz svijeta filatelije” te rubriku “Zadar na starim razglednicama” koja prikazuje stare razglednice zadarskog kazališta Il Teatro Giuseppe Verdi.