“Prije me povijest nije zanimala, sada me užasno zanima. Proces pisanja mi je malo čudan i pomaknut, pa je i ‘Dnjepar’ nastajao tri godine, nakon korone, pa sam koristio puno više stručne literature za ovu knjigu”, rekao je pisac i dramaturg Jasen Boko, koji je dosad objavio sedam putopisa.


Tijekom putovanja, kaže, piše samo “jako tanke bilješke”. “Ne trudim se puno bilježiti dok sam na putovanju. Kasnije gledam svoje bilješke pa nisam siguran što sam mislio. Ali krećem stvarati priču kad ih se po povratku prisjetim, i kombiniram to s literaturom koju poznajem”, kazao je, dodavši da se na taj način zainteresirao za povijest.




Kvizaš, putnik i putopisac Krešimir Sučević-Međeral poručio je da Boko svojom knjigom približava povijest čitatelju te ju kontekstualizira, zbog čega ona postaje zanimljivijom za učiti.


“Kao što ljudima preporučam da igraju kvizove kako im informacije ne bi bile suhoparne i naporne za učiti, tako je i učiti povijest kroz putopise zanimljivije. Ovo je jedna povijesna i putopisna monografija. Na ovaj način približava povijest čitatelju jer nije suhoparna, kontekstualizira se”, rekao je.


Boko je pak istaknuo da se za put unaprijed “slabo priprema” jer voli izazove i iznenađenja, no da čita stručnu literaturu kako bi bolje razumio političku situaciju pojedine zemlje. Također, kao glavnu draž putovanja ističe gastronomska iskustva, zbog raznolikosti tradicionalnih kuhinja različitih kultura, ali i zbog jezičnih barijera zbog kojih se događaju nesporazumi iz kojih priče nastaju.


Za potpuni je doživljaj najbolje je putovati sam, smatra Boko, jer na taj način čovjek ima više doticaja s (lokalnim) ljudima, više kontaktira s njima, rekao je.


U najnovijem putopisu Boko propituje “nacionalni identitet i predrasude” te kritizira “naše pravo” na određeni prostor jer smo mi tu “oduvijek”, kaže se u opisu na mrežnim stranicama izdavača.


Njegovo putovanje obuhvatilo je mjesta na kojima su, prema legendama, živjeli stari Slaveni, odnosno Poljsku, Češku, Bjelorusiju, Ukrajinu, Moldaviju, Rumunjsku, Mađarsku, Bugarsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Albaniju, Grčku te Jadransko more i arheološka nalazišta prvih naseobina Hrvata.


Migracije ljudi stalna su pojava, što autor prikazuje kroz priče o dolasku raznih indoeuropskih plemena i razaranju civilizacija koje su im prethodile. Svoje tvrdnje i stavove potkrepljuje znanstvenim, povijesnim i arheološkim dokazima, što na ozbiljan, što na duhovit način, te dijelove koji su plod njegove mašte kombinira s ozbiljnim društvenim i političkim temama.