Kovačević: Od ribarstva se u našim krajevima oduvijek živjelo i moramo ga očuvati

Klimatske su promjene najveća opasnost za održivo ribarstvo, kazao nam je Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK-a za poljoprivredu i turizam. Slabiji poznavatelji ribarstva vjerojatno nisu svjesni koliko je ova problematika kompleksna i na koliko se različitih razina upravlja sektorom ribarstva kako bi se postigla održivost industrije. Zbog toga, naglasio je Kovačević na početku razgovora ususret konferenciji Zadarskog lista »Konkurentna i održiva poljoprivreda i ribarstvo«, iznimno je važno pojasniti poslovni okvir u kojemu žive i rade hrvatski ribari i naša riboprerađivačka industrija, a koji izravno ovise o tim mjerama upravljanja.

Održivi izlov plave ribe

Hrvatska kao članica Europske unije ima vrlo kompleksan zakonodavni okvir upravljanja ribarstvom. Jednako tako, Hrvatska je putem EU-a ili pak samostalno Ugovorna strana Regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom kao što su Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) i Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM).

– Upravljački okvir se kreira i provodi na temelju rezultata rada niza savjetodavnih i administrativnih tijela. Kada govorimo o sitnoj plavoj ribi, na međunarodnoj razini od najvišeg značaja je GFCM, osnovan pod okriljem Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) pri Ujedinjenim narodima. Za Hrvatsku, kao Ugovornu stranu, preporuke koje se usvajaju na godišnjim sastancima ovog tijela su obvezujuće i transponiraju se u EU uredbe, kazao je Kovačević, naglasivši kako se u studenom ove godine na razini GFCM-a očekuje donošenje preporuka o daljnjim mjerama u okviru dvaju višegodišnjih planova upravljanja donesenih za ključna ribarstva u Jadranskom moru.

Foto: HGK

– U dijelu upravljanja stokovima sitne plave ribe, a s obzirom na to da je istekao trogodišnji prijelazni period, očekuje se donošenje mjera za provedbu dugoročne faze plana za razdoblje od 2025. nadalje, a koja podrazumijeva prelazak na kvotni sustav upravljanja. U dijelu upravljanja demerzalnim ribarstvom pak se očekuje odluka o kvoti napora za 2025. godinu. Iako postoje određeni pozitivni pomaci po pitanju stanja ključnih stokova, posebno u slučaju demerzalnih resursa. Zbog nepovoljnog stanja većine iskorištavanih stokova, znanstveni savjet već niz godina u oba slučaja usmjerava mjere upravljanja ka daljnjem smanjenju izlova i postizanju održivog ribarstva. O tome će ovisiti sudbina hrvatskog ribarstva i prerade u segmentu sitne plave ribe, pojasnio je Kovačević, kazavši kako je Hrvatska i prije ulaska u EU održivo upravljala ribljim resursima što je podržavalo i nacionalno zakonodavstvo putem niza mjera koje su i sada na snazi i koje su u zadnjih deset godina rezultirale smanjenjem ulova sitne plave ribe za oko 36 posto.

Stanje demerzalnih resursa

Pitanje održivog ribarstva ima dva aspekta, smatra Kovačević – održivost ribljih stokova i održivost ribara i prerađivača. Ako je u pitanju ekonomski najznačajnija sitna plava riba – kada se govori o količinama koji se ulove, mjerama koje se sada primjenjuju i rezultatima koje primjena tih mjera postiže ili će postići drži kako smo na dobrom putu prema dugoročnoj održivosti.

– Pozitivne primjere imamo posebno u segmentu demerzalnih resursa, tj. pridnenih vrsta ribe gdje je za primjerice trlju i lista postignut cilj maksimalnog održivog prinosa, dok je za ostale ključne demerzalne resurse ribolovna smrtnost u kontinuiranom padu, a biomasa u porastu. U dijelu resursa sitne plave ribe, situacija je nešto kompliciranija te su obje ključne vrste – srdela i inćun – u prelovu, s tom razlikom što je biomasa inćuna prema zadnjoj znanstvenoj procjeni u bitno boljem stanju od biomase srdele, a i od stanja u kojem se inćun nalazio prije nekoliko godina, istaknuo je Kovačević.

Kada se govori o održivosti ribara i prerade ribe, trenutno se posluje s dosta teškoća, ali sektor će se održati ukoliko navedene preporuke ne donesu neka nova velika ograničenja. Teza koja se u javnosti neprekidno nameće, poručuje Kovačević, je ta da je opadanje ribljih stokova jedino i najviše uvjetovano zadovoljavanjem potreba ribara, a razlozi za to su razni – od pretjeranog »guranja« zelenih politika, potrebe za senzacionalizmom pa do ključnog razloga – ne postoji potpuna jasna znanstvena spoznaja što i u kojoj mjeri utječe na stanje stokova.

– Držim da je djelovanje ribara samo jedan od faktora koji utječu na stanje stokova, a izuzetno bitni, ako ne i presudni su i drugi utjecaji, npr. utjecaj okoliša odnosno klimatske promjene su jedan od ključnih faktora, tu je i utjecaj turizma, posebice nautičkog i tako dalje. A i sama tvrdnja da riblji stokovi iz godine u godinu opadaju ne može se jednoznačno primijeniti. Naime, dok znanstvenici s jedne strane govore o ugroženim stokovima sitne plave ribe u Jadranu, zadnjih godina stižu nam izvještaji o rapidnom i vidljivom rastu populacije tuna, dupina i drugih predatora koji od te sitne plave ribe žive, upozorio je Kovačević.

Održivo i isplativo ribarenje

Sadašnja je znanstvena procjena da u Jadranu živi 10.000 jedinki dupina koji se dominantno hrane sitnom plavom ribom te se procjenjuje da jadranska populacija dupina godišnje pojede količinu koja je na razini godišnjeg ulova u ribarstvu.

– Nadalje, zbog značajnog oporavka stoka tune, na temelju znanstvenog savjeta nacionalna je kvota unazad 10 godina narasla s oko 300 tona na preko 1.000 tona. Pozitivni su pomaci i u smislu brojnosti i strukture populacija i ključnih pridnenih vrsta, posebice u ključnim području trajne zaštite kao što je Jabučka kotlina, dodao je Kovačević, kojeg smo zato pitali kako politike održivog ribarenja pomiriti s isplativošću za ribare, naročito one male.

Foto: HGK

– Nesporno je da je održivo ribarenje na korist ribara. Međutim, stvaran život ribare stavlja pred ogromne izazove koje treba sustavno rješavati. Prethodnih godina izazovi su se nizali jedan za drugim. Međutim, uz maksimalni angažman i sredstva potpore te kontinuiranu i proaktivnu ulogu naše Uprave ribarstva, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, sektor je uspješno prebrodio dosadašnje izazove i krize. Sada se nalazimo pred novim izazovom. Naime, zbog klimatskog utjecaja zadnje tri godine je bilo dosta manje radnih dana kada su ribari mogli na more, u pitanju je isplativost poslovanja i plaćanje radnika, sažeo je Kovačević, poručivši kako se, prema službenim podacima, u prvih devet mjeseci ove godine ulovila 50 posto manja količina sitne plave ribe u odnosu na prošlu godinu.

– U nekim drugim sektorima – ratarske i stočarske proizvodnje uz ovakve brojke možda bi se razmišljalo o proglašenju elementarne nepogode, dodao je Kovačević.

Izlov invazivnih vrsta?

S obzirom na to koliku ulogu klimatske promjene igraju na ribarstvo, ne samo zbog njegove sve teže isplativosti zbog smanjenja broja dana koje ribari mogu provesti na moru, već i zbog pojave sve više invazivnih vrsta, koje do sada nisu obitavale u Mediteranu, Kovačevića smo pitali može li se ribarima orijentacijom k izlovu sve većeg broja invazivnih vrsta ribarima dati nova prilika za zaradu.

– Invazivne vrste u našem moru još uvijek nisu dostigle količine koje bi omogućile značajno komercijalno iskorištavanje. Međutim, fauna Mediterana se vidljivo mijenja, što je posebno uočljivo u njegovim južnim dijelovima, u kojima neke invazivne vrste već predstavljaju značajne ribolovne mogućnosti. Nedavno su na jednom renomiranom stručnom skupu znanstvenici iznijeli podatak da je ovo ljeto na dubini mora od 40 metara izmjerena temperatura mora od 24 stupnja Celzijusa i to nekoliko dana za redom. Ovi alarmantni podaci ukazuju na neminovan utjecaj klimatskih promjena na stanje komercijalno najvažnijih ribljih stokova. Na istom skupu znanstvenici su izjavili da se prije puno veći značaj davao utjecaju ribolova na stanje stokova u odnosu na utjecaj okoliša, ali da je danas jasno da je utjecaj okoliša puno veći, rezimirao je Kovačević, rekavši kako smatra da je ključno uložiti dodatne napore u razumijevanje utjecaja klimatskih promjena na stanje stokova kao i na razvoj modela upravljanja temeljenih na ekosustavu. Zato nije dobro kompletan teret mjera za oporavak stokova svaljivati na ribarsku djelatnost jer riskiramo sudbinu čitavog sektora bez garancije da će ograničenja u ribolovu imati željeni učinak.

Budućnost ribarenja

U našoj se regiji kontinuirano povećava uzgoj ribe u marikulturi. Kovačević je naglasio kako se sav uzgoj ribe u moru se obavljaju uz poštovanje vrlo strogih EU propisa o zaštiti okoliša koja osiguravaju da je utjecaj na okoliš minimalan. No, ipak smo ga pitali kako ta industrija utječe na zdravlje stokova.

– Vodeći standardi certificiranja proizvoda i usluga koji poštuju i štite morski okoliš, ali i društveno odgovornu proizvodnju hrane. Slično je i kad govorimo od drugim uzgajalištima ili o drugim aspektima npr. sigurnosti hrane, dobrobiti životinja, društveno odgovornom poslovanju itd. Na ovo bih posebno skrenuo pažnju hrvatskim potrošačima kada dvoje oko svježe ribe iz hrvatskih uzgajališta ili »iste takve« uvozne ribe. Naime, »ista takva« riba dolazi iz nama nepoznatih uvjeta proizvodnje, a isto tako provela je puno više vremena u transportu, poručio je Kovačević, naglasivši kako smatra da je akvakultura zanemariv problem za ribolov. Međutim i ribolov i akvakultura su pod pritiskom zbog sve intenzivnije upotrebe morskog prostora od strane drugih i većih gospodarskih sektora.

– Od ribolova i prerade ribe se na ovim područjima oduvijek živjelo i moramo naći načina i da se to nastavi. Zasigurno se neće moći loviti kao što se nekad lovilo, a izgledno je da se neće moći nastaviti niti u obujmu u kojemu se lovi sada. Međutim, nužno je naći balans između ulova i njegova utjecaja na stokove i omogućiti nastavak ribolova. Ne smije se dogoditi da pretjerane mjere zaštite unište ribarstvo na ovom području, a da ni sami nismo sigurni u njihovu učinkovitost. Potrebno je kontinuirano ulaganje u znanost i prikupljanje podataka, kako bismo imali što sigurnije temelje za učinkoviti sustav upravljanja koji daje željene rezultate, zaključio je Kovačević.