OSVRT NA NASTAVAK VENOMA: Kompletan scenarij je potpuni promašaj...

Sam vrag će ga znati kako, ali u kinima smo prije nekoliko dana uspjeli nekako dočekati već treći – uistinu se nadam i posljednji – nastavak avantura izvanzemaljskog simbiotskog organizma i njegova ljudskog ‘domaćina’ Eddieja Brocka svima znanih kao ‘Venom’. Započela je ta ‘skupocjena filmska simbioza’ svoj pohod na kinoblagajne još 2018. i unatoč prilično lošim reakcijama kritike, nekim čudom (čitaj, Hardyjevim angažmanom) je uspjela osvojiti publiku i u kina plasirati i treći nastavak skriven pod imenom ‘’Venom: Posljednji ples’’. Jeste li spremni mozak poštedjeti dodatnog odumiranja ili vam je dovoljna šačica sporadičnog humora kako bi rastjerali crne misli, procijenite sami nakon nekoliko rečenica o samoj radnji filma i mojeg konačnog suda.

Iz drugog kraja galaksije

Nakon okršaja s Carnageom u kojem je nastradao detektiv Mulligan (Stephen Graham), Eddie Brock (Tom Hardy) i simbiot se skrivaju u Meksiku. I dok pokušavaju smisliti što i kako dalje, iz drugog kraja galaksije zatočeni mračni vladar Knull (glas Andyja Serkisa) – inače tvorac odmetnutih simbiota, kroz vremenske i višedimenzionalne portale šalje svoje smrtonosne tragače Xenophage da pronađu kodeks (on pak nastaje u savršenoj simbiozi domaćina i simbiota) koji ga jedini može osloboditi iz tamnice u kojoj su ga ostavili. Eddie se sa ‘svojim’ izvanzemaljcem konačno uputi u New York, no na putu im se prepriječi jedan od Xenophagea. Na tragu im je također i general Rex Strickland (Chiwetel Ejiofor) koji simbiota želi odnijeti u tajnu Imperiumovu podzemnu bazu skrivenu u blizini kontroverznog ‘Područja 51’. Za sva istraživanja u bazi je pak zadužena znanstvenica dr. Teddy Payne (Juno Temple), žena progonjena traumom iz prošlosti koja želi ostvariti ambicije svojeg smrtno stradalog brata. Dočim shvate kako je cijela planeta u opasnosti od Xenophagea i njihova vladara, Eddie, Strickland i Payne će morati udružiti snage kako bi pokušali pobijediti superiornog neprijatelja…

Uff. Mozak me lagano zabolio dok sam pokušao složiti par suvislih rečenica o samoj radnji filma, no i dalje sam uvjeren kako vam i dalje nije baš ništa jasno. Vjerujte mi na riječ – niti ne pokušavajte prokljuviti što se tu događa jer je sve manje-više besmisleno. Bio sam te – u uvodu spomenute 2018. – u blagom čudu kad sam Toma Hardyja prvi put ugledao u ovakvoj budalaštini. Njegova glumačka krivulja je tad već bila poprilično zavidna. Od slabo zapaženih uloga i ulogica u TV projektima s početka milenija pa sve do nastupa u Nolanovim blockbusterima poput ‘’Početka’’ i ‘’Vitez tame: Povratak’’, odnosno, Millerovog oktanskog spektakla ‘’Pobješnjeli Max: Divlja cesta’’ zaredao je naš ‘Tomica’ niz izvanrednih glumačkih rola koje su ga prometnule u jednog od najznačajnijih glumaca današnjice koji kako-tako uspijeva odoljeti glupim projektima nalik ovom, no s druge strane mu se i nije moglo suviše zamjeriti što je poželio isprobati nešto posve drugačije, potencijalno financijski unosno i zabavno. Upravo su njegova persona i do tad slabo eksploatirani komičarski talent doveli ‘’Venoma’’ do vrha tablica zarade na svjetskim kino blagajnama i nije bilo čudno što je želio nastaviti. Štoviše, zarada koju je uprihodio što glumačkim, što producentskim angažmanom na ovom serijalu dobro će mu doći za realizaciju dugo sanjanih životnih projekata poput TV serije ‘’Tabu’’.

Oslonac na humoru

Naravno, sa svakim novim nastavkom ‘’Venoma’’ kao gledatelji smo sve dublje upadali u mulj moronskih scenarističkih rješenja koja samo potvrđuju kako je i sam predložak infantilno osmišljen kolaž grafički eksplicitnog nasilja i lošeg humora, ali Hardy je davao maksimum. Kako u prvom i drugom, tako i posljednjem (za sad) nastavku. Bilo bi ovo kino iskustvo apsolutno nepodnošljivo bez njegova humorističnog sparivanja, točnije, interakcije sa simbiotom. Premda je sam strip daleko mračniji i brutalniji, njegove filmske adaptacije se debelo oslanjaju na humor i kad bi spomenuti eliminirali, ne bi nam ostalo baš ništa vrijedno spomena. Da je ovaj nastavak koncipiran kao neka ‘pomaknuta’ buddy-buddy varijacija filma ceste i komedije, sporadični osmijesi koji su se znali začuti solidno popunjenom kino dvoranom s lakoćom bi se pretvorile u nekontrolirane salve smijeha. Nažalost, moje želje i stvaran dojam su sasvim dva različita pojma. Da, Hardyjev Eddie Brock i simbiot i dalje posjeduju nužnu kemiju i uglavnom nasmijavaju ljude, ali kompletan scenarij je potpuni promašaj. Njega i ovdje nažalost supotpisuju sam Hardy i redateljica Kelly Marcel i koliko god oni željeli povezati dosadašnja tri nastavka u jednu slojevitu i intrigantnu cjelinu, to im nikako ne uspijeva.

Čista konfuzija

Naime, ‘’Venom’’ niti nakon šest godina i tri nastavka i dalje ne zna što želi zapravo biti – akcijska razbibriga za sve uzraste ili krvoločni ZF horor spektakl umočen u sočni humor? To naravno izaziva konfuziju i kod samih gledatelja koji čas svjedoče bezumnom CGI mlaćenju, čas odgrizanju glava, čas laganoj ‘road trip’ komediji u kojoj obitelj hipi entuzijasta (pogođen casting uvijek zabavnog Rhysa Ifansa) složno pjeva ‘Space Oddity’ Davida Bowieja u šarenom kombiju na putu ka Području 51 sve kako bi tamo konačno ugledali izvanzemaljce. Hardy i Marcel su ovdje scenaristički doista ‘nadrobili’ sve i svašta, šeprtljavo otvorili put i za novog Marvelovog filmskog super negativca Knolla (iz neuništive tamnice ga može izbaviti jedino kodeks? – dajte molim vas), ali istovremeno i zaboravili kako ne bi trebali olako vrijeđati inteligenciju svojih gledatelja. Lagao bi kad bi rekao da mi se nije tu i tamo otelo kakvo smijuljenje, no ono se – ponavljam, dogodilo isključivo Hardyjevom komičarskom zaslugom.

Uvođenje novih likova poput šablonski osmišljenog lika generala Rexa Stricklanda ili znanstvenice Teddy Payne (potpuno potraćena inače izvanredna Juno Temple), nije također donijelo nužnu porciju svježe krvi i na kraju mogu samo zaključiti kako bi mi bilo uistinu drago da priča ovdje konačno i završi. Hoće li tako i biti sve ovisi naravno o konačnoj zaradi u kinima (prethodna dva nastavka su zajedno ‘okrenuli’ preko milijardu i tristo milijuna dolara (!)). Hardy je navodno i dalje otvoren za repriziranje uloge Eddieja Brocka (i ja bih bio za novih 20 milijuna dolara u džepu), no nekako se nadam kako će se ponovno okrenuti kvalitetnijim projektima gdje će do kraja moći demonstrirati svoj glumački talent.