Tri besplatna koncerta oduševila publiku 6. Zadar Organ Festivala

Umjetnička organizacija Zara u listopadskom dijelu programa 6. Zadar Organ Festivala organizirala je tri sjajna koncerta, a svi su bili besplatni, uz mogućnost donacije kao znak podrške. Umjetnička voditeljica i organizatorica festivala, orguljašica Tea Kulaš, podijelila je svoje dojmove.

Prvi je nastupio ansambl Camerata Garestin u crkvi sv. Mihovila, gdje ih je oduševila akustika prostora, srdačnost fratara i cjelokupna organizacija. Izveli su djela hrvatskih baroknih skladatelja poput Andrije Motovunjanina, Vinka Jelića, fra Ivana Marka Lukačića i drugih.

Hammond orgulje

– Rijetkost je da imamo priliku čuti sakralnu baroknu glazbu iz pera hrvatskih skladatelja i to u izvedbi ovako vrhunskih umjetnika, započela je Kulaš, osvrnuvši se pritom i na male povijesne orgulje u crkvi sv. Mihovila.

– Te male orgulje uvijek oduševe svakog orguljaša – doista su pravo blago koje imamo na koru crkve sv. Mihovila, a koje je sadašnji gvardijan Niko Barun spasio od zaborava. Još dok je bio sjemeništarac, pronašao ih je rastavljene dok su čistili tavan, nakon čega su restaurirane i vraćene u funkciju.

To su zaista jako vrijedne povijesne orgulje koje su dio Zadar Organ Festivala od samog početka. Riječ je o orguljama iz orguljarske radionice Petra Nekića koji dolazi iz sela Bulić, iz sredine 18. stoljeća. On je bio veoma ugledni graditelj orgulja, inovator, a njegovi se radovi mogu naći u Italiji i primorskim krajevima Hrvatske, govori Kulaš.

Zadarska publika imala je priliku premijerno čuti svjetski poznatog orguljaša Georgea Kontrafourisa s jazz triom.

– Publika je bila oduševljena, zaista su stvorili euforičnu atmosferu, koja je naravno drugačija od unutarnjeg ushićenja, zadovoljstva i mira koje izazivaju sakralne skladbe prvog koncerta listopadskog dijela programa.

Ovo troje umjetnika pokazalo je nevjerojatnu razinu strasti, ljubavi prema glazbi, kreativnosti i vještina, ispričala je umjetnička voditeljica festivala te dodala kako su na tom koncertu po prvi put na festivalu predstavili zvuk Hammond orgulja.

Kraljica instrumenata

– Na prvom izdanju festivala imali smo jazz izvedbe na klasičnim orguljama, na kakve smo navikli, no Hammond je posve drugačiji instrument. Od klasičnih orgulja razlikuje se po načinu proizvodnje zvuka, po veličini i konstrukciji, samom zvuku…

Imaju veoma prepoznatljiv zvuk s karakterističnim efektima koje smo svi čuli u jazz, blues, rock i gospel žanrovima, pojašnjava Kulaš, dodajući kako je taj koncert organiziran u suradnji s Koncertnim uredom Zadar.

Posljednji koncert održali su orguljašica Ljerka Očić i oboist Branko Mihanović u crkvi sv. Mihovila.

– Osim skladbi za duo, Ljerka Očić izvela je i nekoliko solističkih skladbi, pa je publika imala priliku čuti sve boje ovog vrijednog instrumenta. Cijeli program bio je virtuozan, a na repertoaru su bila djela renesansnih i baroknih europskih majstora.

Svojom izvedbom umjetnici su pokazali visoku razinu virtuoznosti i sve mogućnosti ovog instrumenta uz sjajan dodatak – obou solo, priča Kulaš, dodajući kako joj je Očić bila profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te da je već nastupila kao gošća na prvom izdanju festivala 2019. godine, kada je svirala na velikim katedralnim orguljama uz umjetnicu Katarinu Livljanić.

Ispričala nam je više i o povijesti orgulja – instrumenta koji se s razlogom naziva »kraljicom instrumenata«. Kako navodi, počeci sežu negdje u 3. stoljeće prije Krista u Grčkoj, kada su se koristile orgulje koje je pokretala voda.

More, sirene, Mjesec…

– Zanimljivo je što je riječ o instrumentu s neprekinutom razvojnom linijom. Svake orgulje su jedinstvene te se i dalje nisu prestale razvijati uz nove tehnologije, objašnjava Kulaš, dodavši kako su posebne i po tome što se grade po mjeri za određeni prostor.

Pritom se ne vodi samo pažnja o zvuku, veličini, nego i o akustici prostora i njihovom vizualnom izgledu, a sve s ciljem da se savršeno uklope u određeni interijer za koji su namijenjene.

Uz to, kaže kako njihova posebnost leži i u dimenzijama, mogu varirati od malih orgulja s jednim manualom sa skraćenom oktavom, kao one u svetom Mihovilu, pa sve do sedam manuala.

– Orgulje su kao orkestar u malom jer kroz njih predstavljamo različite orkestralne boje, a orguljaš može predstaviti cijeli orkestar. Na orguljama se često mogu čuti i obrade orkestralnih djela koje naravno zvuče drugačije. Orgulje mogu biti veoma tihi instrument, ali i izrazito prodoran i glasan, pa i najveći, ističe Kulaš.

Za kraj, osvrnula se i na »Morske orgulje« koje funkcioniraju slično kao klasične, ali je ključna razlika što s njima ne upravlja orguljaš, nego priroda.

– Drago mi je da sam imala priliku pokrenuti festival posvećen orguljama baš u gradu koji je poznat po ovom jedinstvenom instrumentu.

Na 3. izdanju festivala organizirala sam koncert na Pozdravu Suncu, koji je osmišljen kao duet Morskih orgulja koje svira priroda i klasičnih prijenosnih orgulja koje sam svirala ja, prisjetila se Kulaš, podijelivši kako njihov zvuk u njoj budi asocijacije na kitove, sirene, nešto bajkovito; pa je tako taj zvuk iskoristila i u ovom jedinstvenom festivalskom programu posvećenom moru, sirenama, Mjesecu…

Zvuk Morskih orgulja nastavio se provlačiti i kroz ostala izdanja festivala, te će se sigurno nastaviti predstavljati i u budućnosti.