OSVRT: Obećanu zemlju ne smijete propustiti

Bolje ikad, nego nikad – izreka je koja se toliko ustalila u našem društvu poznatom po ležernosti ili gore rečeno – tromosti, a bespotrebna čekanja poput onih na odjelima hitne pomoći ili kojekakvim šalterima postala su modus operandi čak i pojedinih kino distributera koji s određenim, dugoiščekivanim filmskim naslovima kasne suludo dugo. Savršen primjer takve neobjašnjive prakse je i danski povijesni dramski spektakl ‘’Obećana zemlja’’ Nikolaja Arcela. Film je to koji je svoje premijerno prikazivanje imao još tamo potkraj kolovoza prošle godine (!) na festivalu u Veneciji i koji je od tad poharao nebrojene ‘fešte od filma’ te istovremeno oduševio i publiku i kritiku. No, kaže ona podjednako slavna narodna izreka -Strpljen-spašen- jer ‘’Obećana zemlja’’ će ovih dana konačno ispuniti i platna domaćih kino dvorana, a zašto ga ne biste smjeli propustiti, obrazložim vam nakon kratkog opisa radnje.

Jutlandska divljina

Godina je 1775., kapetan Ludvig Kahlen (Mads Mikkelsen) nakon dugih 25 godina vjernog služenja napušta vojnu službu sve kako bi pokušao ‘ukrotiti’ divlje jutlandske pustopoljine i tako si osigurao plemićku titulu i imanje. Plemićka kasta mu unatoč niskom staležu (op.a. majka mu je bila dvorska služavka, a za oca ni ne zna) odobri plan vjerujući kako mu isti ionako neće upaliti, ali će oni barem nakratko moći informirati svojeg kralja kako rade na njegovoj želji ‘oživljavanja’ Jutlandskog poluotoka. Nesavladiva vriština i nemilosrdni vremenski uvjeti pokažu se popriličnim izazovom za Kahlena, no ne koliko i lokalni vlastelin Frederik Schinkel (Simon Bennebjerg), sudac iz obližnjeg dvorca Hald i nemilosrdni zemljoposjednik koji pokušava monopolizirati vlasništvo nad svim okolnim zemljištem.

Schinkel također nije pretjerano uvjeren kako će Kahlenovi napori uroditi plodom, posebno iz razloga jer ovaj sa svojom sitnom vojničkom ušteđevinom nije u mogućnosti angažirati dovoljno radne snage kako bi započeo ikakvu iole ozbiljniju poljoprivrednu priču, niti vjeruje kako u toj neplodnoj zemlji može išta izrasti. Kahlenu u pomoć nenadano uskoči mladi svećenik Eklund (Gustav Lindh) koji mu preporuči dvoje Schinkelovih kmetova koji su prekršili ugovor i pobjegli od njegova maltretiranja, bračni par Eriksen, Johannes (Morten Hee Andersen) i Ann Barbara (Amanda Collin). Erikseni dakako nisu dovoljni Kahlenu za veće dosege stoga za radnu snagu odluči unajmiti putujuće romsko pleme koje se skriva u obližnjem šumarku i do kojih ga odvede prepredena kradljivica, djevojčica Anmai Mus (Melina Hagberg) nakon što je ulovi u svojem kokošinjcu. Romi pristanu na rad, vrištine se očiste, korov popali te započne sjetva krumpira, ali Schinkelu se to nimalo ne svidi zbog čega odluči Kahlenu zagorčati već ionako težak život…

Zaboravljeni žanr

Spomenuti sinopsis tek je djelić ovog uistinu iznimnog, epskog filma s kojim Nikolaj Arcel iznova potvrđuje svoje kreativno umijeće i s kojim dokazuje kako se i sa skromnim budžetom (cca 8 milijuna eura) može stvoriti nešto grandiozno. Za one koji već nisu upoznati s likom i djelom spomenutog autora, spomenut ću kako Arcel za sobom ima preko dva desetljeća bogatu scenarističko-redateljsku karijeru koja je svoj uzlet dočekala tamo negdje 2009. zahvaljujući uspjehu filmske adaptacije Larssonovog bestselera ‘’Muškarci koji mrze žene’’ (Arcelu je osigurala nominaciju za najbolji scenarij na B.A.F.T.A-ma), odnosno, za Oskara nominiranoj povijesnoj biografskoj romantičnoj drami ‘’Kraljevska afera’’ (2012.). Upravo je s drugo spomenutim filmom Arcel pokazao i dokazao kako obožava žanr povijesnog filma, ali i da je itekako sposoban unutar žanrovskih okvira kostimirane ljubavne priče ostaviti i snažan socijalni komentar. Prošlo je od tog senzacionalnog filma dugačkih 12 godina, Arcel u međuvremenu nije mogao odoljeti pozivu Hollywooda u kojem se i nije baš najbolje proslavio sa svojim poprilično skupim promašajem imena – ‘’Kula tmine’’, ali sad nam se vratio u naponu snage.

Poput svojeg slavnog američkog kolege Stevena Spielberga, kao i mnogih drugih kolega, Arcel je zakleti fan Leanovog povijesnog spektakla ‘’Lawrence od Arabije’’’ kojeg smatra savršenim ostvarenjem i njegovi bezvremenski prizori su mu trajno usađeni u misli što ga je na kraju nagnalo da i sam pokuša dati obol ovom pomalo zaboravljenom žanru kojeg Hollywood posljednjih desetljeća uglavnom uništava bespotrebnom uporabom bezumnih CGI efekata i lošim pričama. Zahvaljujući disciplini, pedantnosti i evidentnom znanju, Arcel je bio odlučan učiniti nešto dojmljivo premda su financijske okolnosti unutar europske filmske industrije prilično oskudne. Predložak za takvu priču pronalazi ukoričene u knjizi Ide Jessen, ‘’Kapetan i Ann Barbara’’ i dok je u glavi polako već počeo slagati scenarij popraćen do svakog detalja ispunjenom knjigom snimanja, Arcel je u ulozi kapetana vidio samo jednu moguću glumačku opciju – Madsa Mikkelsena. S ovim glumačkim bardom, jednim od najboljih živućih, Arcel je dakako već uspješno surađivao na ‘’Kraljevskoj aferi’’ i znao je kako samo dotični može iznijeti ovako zahtjevnu rolu. Rolu odlučnog i beskompromisnog čovjeka koji je spreman i sposoban postići nemoguće sve kako bi ostvario vlastitu životnu ambiciju, a s druge strane i čovjeka koji će prave vrijednosti pronaći unutar hibridne obitelji stvorene spletom ružnih okolnosti.

Okrutnost privilegiranih

I znate što? Arcel je uspio! Kreirao je jednu pravu majstoriju, ostvarenje koje vam pred očima u potpunosti oživljava period u kojem je radnja smještena, društvenu podjelu i okrutnost privilegiranih. Lik Schinkela (jako dobra izvedba Simona Bennebjerga) je tako ispao pravo utjelovljenje razmažene, sadističke plave loze koja uživa u zlostavljanju svojih podređenih i svih neistomišljenika koji im se boje suprotstaviti. Na neki način, on je europski pandan kaubojskim stočarskim moćnicima koji su teroriziranjem zastrašivali manje farmere i prisiljavali ih na odlazak. S druge pak strane, Kahlen je poslovično hladan, marljiv i odlučan čovjek za kojeg se cijeli život lijepi odvratni epitet – kopile (op.a. originalni naslov filma je ‘’Bastarden’’). Njegov put do afirmacije obliven je krvlju i znojem i kad se nađe u bezizlaznoj situaciji, on ne želi i ne može progutati vlastiti ponos. Pogotovo ne kad mu srce slome jedna djevojčica i jedna žena. Tko su one, neću vam spojlati, ali ako ste pažljivo čitali sinopsis, moći ćete to i sami zaključiti.

Ukratko, Arcel je uz skroman budžet, ali s velikom predanošću i znanjem ispred (Mikkelsen je kao i uvijek veličanstven) i iza kamere (Rasmus Videbæk je objektivom ulovio impozantne prizore jutlandske divljine, ali i vješto izrađenih interijera) dotaknuo sjenu velikog Davida Leana i kreirao nešto impresivno i pamtljivo. Film je ovo koji majstorski stapa svu ljepotu i okrutnost življenja. Film koji nas podsjeća kako su i u tzv. civiliziranom društvu podjele i dalje prisutne i kako svatko od nas zaslužuje mjesto pod suncem iliti u ovom slučaju, vlastiti komadić zemlje. Svakako pogledati!

LAWRENCE OD ARABIJE

Poput svojeg slavnog američkog kolege Stevena Spielberga, Arcel je zakleti fan Leanovog povijesnog spektakla ‘’Lawrence od Arabije’’’ kojeg smatra savršenim ostvarenjem i njegovi bezvremenski prizori su mu trajno usađeni u misli što ga je na kraju nagnalo da i sam pokuša dati obol ovom pomalo zaboravljenom žanru