Vice Birkić obilježio (malo)nogometnu lokalnu scenu: "Dolazak u Raštane je pun pogodak..."

Čest je slučaj primjerice subotom poslijepodne gledati neki susret Prve ili Druge ŽNL, a onda navečer dobar dio tih istih igrača vidjeti na malonogometnim uzbuđenjima. Ima takvih primjera sinje more na zadarskoj (malo)nogometnoj sceni, no malo je onih koji isplivaju na svjetlo dana na razini na kojoj je to ove sezone uspio Vice Birkić. Dijete biogradskog Primorca, prošlo ljeto je otišao Raštane s kojima je na vrhu 1. ŽNL, ujedno je i vodeći strijelac lige. Osim toga redovan je u dresu Torova iz Biograda u Prvo fFutsal ligi u Zadru, a nedavno je krenuo i s Gaunima u proboj kroz Drugu HMNL Jug.

– Sve se to stiže kad volite ono što radite. Onda niti ništa nije teško. Ljubav prema nečemu takvom vas pogura kad možda nedostaje volje. U privatnom životu za sada ništa ne trpi jer nemam svoju obitelj, međutim kad bih je imao onda bi bilo problema. Imam dvije-tri utakmice u radnom tjednu, jednu za vikend, a naravno tu je još i standardni posao svaki dan – započeo je ovaj 23-godišnji Biograjac.

Ambiciozan plan

Početkom sezone dugogodišnji dres Primorca zamijenio je onim Raštana te tako otišao u razinu ispod one u kojoj je igrao. S obzirom na to da se radi o lokalnim razinama, teško je za vjerovati da su Raštane ponudile Birkiću milijunski ugovor…

– Nije bilo nemoralnih ponuda, ha ha ha. Otišao sam iz Primorca još u travnju ove godine, odnosno prošle sezone jer smo imali neke nesuglasice. Imao sam puno ponuda iz dosta klubova u 3.NL-Jug, ali i u 1. ŽNL, no Raštane su najveću ambiciju. Jasno su pokazali želju za 3. NL. Uspio sam u klub dovesti još nekoliko igrača koje poprilično dobro poznajem, tamo je sastav već bio vrlo dobar, pobjednički, tako da se sve nekako jako dobro spojilo. Trenutačno stanje u svlačionici je idealno. Povezali smo pet pobjeda zaredom, vodimo na ljestvici. Živimo jedan za drugog, stalno je jako dobra atmosfera na treninzima, poslije treninga, na večerama… – objašnjava Birkić dodajući kako je put prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu utabala obitelj.

– Svi moji su u nogometu, tata, djed… Krenuo sam s pet godina, do 17. bio u Primorcu zatim otišao u probu u Hajduk, gdje sam se razočarao. Problem je nastao jer nisam imao menadžera koji bi me »pogurao«. Jednu utakmicu sam odigrao, zatim sljedeće dvije na klupi, pa onda odradio super, dobio pohvale i sljedeću završio na tribini. Lijepo je igrati za Hajduk, no pukao mi je »film« zbog svega i odlučio sam se vratiti kući. Odradio sam stotinjak utakmica u Primorcu, proživio lijepe trenutke i drago mi je zbog toga.

Mjeseci odluke

Osim na zelenom travnjaku, Birkić je izrazito aktivan na dvoranskom parketu.

– Torovi su klub Marka Mrkića i mene. Mi smo to organizirali, skupljamo igrače, ja perem dresove. To je istinski gušt svega. Još kada imate i rezultate, onda je sve ljepše. U vrhu smo lige i nadam se da ćemo ostati tu i boriti se za titulu. Gauni su također jako zanimljiva priča s lijepom budućnosti. S mladima su bili na završnici Prvenstva Hrvatske. Zvali su me ove sezone iz kluba, predstavili plan u kojem se organizira domaća momčad i to mi se jako svidjelo. Nažalost, mali nogomet je svima nama onaj »drugi«, svi imamo neke druge obveze pa se teže skupiti – kaže 23-godišnji Biograjac čiji se »efekt« mjeri u kvalitetnim rezultatima.

– Kad pobjeđujem onda je to efekt »Vice Birkića«, kada gubim onda su svi drugi krivi. Šalim se naravno. Brojke govore same za sebe do sada u sezoni, međutim treba biti realan. Ovo sve sada igram i radim iz gušta. Vidjet ću kroz sljedećih šest do 12 mjeseci želim li i mogu li krenuti prema nečem profesionalnijem, ili ću ostati na ovim razinama te nastaviti sa svojim pravim poslom – zaključuje Birkić.

Nedostaju domaći igrači

Iako je otišao iz Primorca, Birkić ne može bez svog voljenog kluba koji ne proživljava pretjerano sretne dane u 3. NL-Jug. Nakon devet kola klub iz Biograda je na 13. mjestu.

– Odem na svaku domaću utakmicu i loše je stanje. Otišlo je nas šest – sedam iz prošle sezone, došli su stranci. Po meni, u ovoj razini to tako ne može funkcionirati. Moraju igrati domaći dečki, najbolje to pokazuje Hrvatski vitez iz Posedarja koji je u vrhu s domaćim igračima. Nadam se da će se u Primorcu kockice posložiti i da će krenuti prema naprijed. Pred koji tjedna sam dobio poziv da se vratim, ali to ne bi bilo pošteno prema nikome.