Prof. Jurica Bosna: Bez stranaca naša ekonomija ne može - nema nas dovoljno

Rad u brojnim djelatnostima u Hrvatskoj, pa tako i na zadarskom području postao je nezamisliv bez radne snage iz trećih zemalja, među kojima dominiraju oni iz Nepala, Filipina i Uzbekistana. No, trend zapošljavanja sve većeg broja stranih radnika mnogi sve više kritiziraju tražeći da se to zaustavi, a pritom se tvrdi i kako je poslodavcima isplativije zapošljavati strance nego domaće ljude.

Govoreći o zapošljavanju radne snage iz trećih zemalja pročelnik Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Zadru doc. dr. sc. Jurica Bosna kaže kako gospodarstva razvijenih zemalja, pa tako i naše, ne bi mogla funkcionirati bez strane radne snage.

Iseljavanje iz Hrvatske

– Značajne promjene na našem tržištu rada nastupile su kada se naše stanovništvo počelo intenzivno iseljavati u razvijenije zemlje Europske unije. Ulaskom u EU pružila se mogućnost i našim građanima da potraže bolje životne uvjete. Hrvatska se prije desetak godina borila s visokom stopom nezaposlenosti koja se značajnim dijelom smanjila odlaskom našeg stanovništva. To je doprinijelo nastaloj situaciji da imamo nisku stopu nezaposlenosti te značajan rast zaposlenosti u posljednje vrijeme. Nedostatak domaćih radnika trebamo zamijeniti stranom radnom snagom, budući da bez njih naše gospodarstvo ne bi funkcioniralo. Ovisni smo o turizmu, privukli smo značajna sredstva iz EU-a po pitanju izgradnje infrastrukture i ostalih dijelova našeg gospodarstva, pa su nam strani radnici itekako potrebni. Strani radnici održavaju naše postojeće gospodarstvo i omogućuju njegov rast, pa strane radnike trebamo promatrati s ekonomskog gledišta kao nešto pozitivno za našu zemlju, napominje prof. Bosna dodajući kako su negativni demografski trendovi i iseljavanje doveli do potrebe za uvozom strane radne snage.

– Što je zemlja razvijenija, ona bilježi smanjenje broja domaćeg stanovništva koje se mora »nadopuniti« strancima da bi gospodarstvo moglo funkcionirati. Za Hrvatsku je to tek sada postalo nešto novo, ono na što su druge razvijene zemlje već odavno naviknule. Koronakriza je za nas postala »novo normalno«, izraz s kojim smo se susreli prvi put. Strana radna snaga za nas postaje drugo »novo normalno«, pa u narednom razdoblju na njih ne bi trebali obraćati neku posebnu pažnju. Dobrom integracijskom politikom oni će postati dio našeg društva. Hrvatska je ovim postala u punom smislu riječi dio globalnih ekonomskih migracija, poručuje pročelnik Odjela za ekonomiju.

S domaćima lakše raditi

Ovaj sveučilišni profesor iznosi također drugačije mišljenje u odnosu na ono kako poslodavci u nekim sektorima daju prednost pri zapošljavanju radnicima iz trećih zemalja u odnosu na domaće.

– S domaćim radnikom se lakše sporazumjeti. Priča naš jezik, dio je naše kulture, dijelimo iste vrijednosti, pa je posao daleko lakše obavljati s domaćom radnom snagom. Na Odjelu za ekonomiju provodili smo istraživanja vezana uz upravljanje stranom radnom snagom i tu postoje određeni izazovi s kojima se susreću naši poslodavci. Oni su ti koji se trebaju prilagoditi upravljanju stranim radnicima te to za njih iziskuje dodatni napor. Postoje prirodne barijere kod upravljanja stranim radnicima, pa nema uporišta u tome da bi oni prednost pri zapošljavanju davali stranim radnicima. Priča se također da strani radnici koštaju više naše poslodavce, odnosno da stranim radnicima daju veće plaće, pa tako diskriminiraju naše domaće radnike. To također nema ekonomske logike jer je cilj poduzeća smanjiti troškove radne snage. Ako je domaći radnik jeftiniji, onda će mu poslodavac svakako dati prednost. Troškovi života strahovito su porasli te naši radnici koji ovdje imaju obitelji moraju potražiti bolje plaćena radna mjesta. Strani radnici, pak, većinu svoje plaće šalju svojim obiteljima u njihovim zemljama gdje su daleko manji troškovi života, pa njihove obitelji tamo mogu imati pristojne životne uvjete. Strani radnici uvoze se kada za određena radna mjesta nema domaće radne snage koja bi popunila takva radna mjesta, napominje prof. Bosna koji se osvrnuo i na poruke kako bi se broj radnika iz trećih zemalja smanjio ako bi poslodavci u javnom i privatnom sektoru znatno podigli iznose plaća.

Jurica Bosna, pročelnik Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Zadru

Računica poslodavaca

– Poslodavci imaju svoju računicu i pažljivo upravljaju svojim troškovima, pri čemu plaće zauzimaju znatan udio. Povećanje plaća radnika dodatno bi opteretilo proračune onih iz javnog i državnog sektora i budžete poduzetnika, što im ne bi bilo isplativo. Ako bi i došlo do značajnijeg povećanja plaća svakako bi bilo više domaćih radnika koji bi bili zainteresirani raditi na takvim poslovima, ali bi taj broj radnika bio neznatan, pa to ni ne bi imalo učinka na smanjenje broja stranih radnika. Suočavamo se s gubitkom radno aktivnog domaćeg stanovništva, sve nas je manje, i po svemu sudeći taj trend će se nastaviti i ubuduće. Strani radnici trenutačno u nas zauzimaju pozicije niskokvalificiranih poslova, a mi smo se opredijelili za društvo znanja u kojem sve veći broj stanovništva završava fakultete, a sve manji broj strukovna zanimanja. Ako bi se povećao udio stanovnika koji završava strukovne škole, ni to ne bi činilo razliku, budući da nas naprosto nema dovoljno da bismo održavali postojeću ekonomsku aktivnost. Daljnjim razvojem gospodarstva možemo očekivati samo potrebu za većim brojem strane radne snage, a koja će postupno popunjavati i visokokvalificirana radna mjesta, naglašava sveučilišni profesor koji je dao svoje mišljenje i o mogućnosti privlačenja na povratak u domovinu hrvatskih državljana koji su se zbog posla odselili u inozemstvo.

Nerealna očekivanja

– Provedenim istraživanjima utvrđeno je kako naši stanovnici nisu u inozemstvo odselili samo zbog ekonomskih razloga, već i zbog nepovjerenja u institucije i u način funkcioniranja zemlje. Gubitak vjere u bolje sutra čak je ispred ekonomskih razloga. Prema rezultatima tih istraživanja nije realno očekivati da bi se veći broj naših državljana vratio u domovinu. Ono što bi moglo utjecati na povratak dijela našeg stanovništva jest gospodarska situacija u razvijenim zemljama Europe. Njemačka se trenutačno nalazi u krizi, što bi trebalo ostaviti posljedice na sva gospodarstva Europe. Dio naših građana bi se stoga mogao vratiti u zemlju te ujedno iskoristiti mjere za privlačenje hrvatskih državljana. Međutim, očekivati značajan povratak naših državljana, trenutačno nije izgledno, zaključuje prof. Bosna.

Plaćanje smještaja je trošak, a ne olakšica

U javnosti se često plasiraju tvrdnje kako poslodavci radije zapošljavaju radnike iz trećih zemalja u odnosu na domaće zbog toga što ostvaruju olakšice, posebno porezne olakšice, ako stranim radnicima osiguraju smještaj, kao i obrok.

– Za poslodavce ne postoje olakšice ako plaćaju i smještaj radnika iz trećih zemalja, već to mogu knjižiti kao trošak. Ako im plaćaju i smještaj strani radnici su im skuplji nego domaći, pojasnili su nam u tvrtki TH Consulting koja se bavi i posredovanjem oko zapošljavanja radnika iz trećih zemalja.

– Zakon o strancima, pak, poslodavce obvezuje da ovim radnicima osigura smještaj, ali to ne podrazumijeva da im ga i plate. Dio poslodavaca tako u okviru ukupnih izdvajanja za ove radnike dio izdvaja i za plaćanje smještaja, a to im onda umanjuje neto plaću, iznos koji dobivaju na račun. Stranci firmama nisu najjeftinije rješenje, već samo nužno zlo, osobito u uslužnim djelatnostima za najlošije plaćene poslove koje nitko od domaćih ljudi ne želi raditi, ističu u TH Consultingu.