Nakon turističke ljetne gužve ostaje autentična ljepota Dalmacije: Pakoštane ugostile jesen

Jesen je tu, u Pakoštanima… Po plažama tiho hoda i svuda stiže… Mnogi bi vjerojatno rekli da odlaskom ljeta i vrućih dana manja obalna mjesta postaju sumorna i dosadna, no ipak ne može se ne primijetiti kako, nakon gužve i buke, te male oaze mira i pokazuju autentičnost Dalmacije. Uske uličice, ribarske mreže svuda, pedeset nijansi plave, razgovori ugodni iz obližnjih kafića, djeca na ulici…

Sve to »snimili« smo tijekom jednog sunčanog jutra u Pakoštanima, a s obzirom na to da se, koliko god blizu Zadru bili, volimo igrati turista, upitali smo čim smo došli jednu gospođu što ima zanimljivo za vidjeti u mjestu. – Ajoj, ne znam što bih rekla, sad ste me malo zatekli. Uvijek možete prošetati uz more dolje, ali što niste došli ljetos? Ljeti je sve živo, zabava na svakom koraku, možete se kupati, imamo jako lijepe plaže. Osim toga, u sezoni je noćni život odličan, mogli ste izlaziti do jutra, kaže draga žena.

Možda do idućeg ljeta odlučimo provjeriti kakav je taj ludi život u Pakoštanima. Do tad, odlučili smo uživati u mirnim sličicama jeseni.

FOTO: MISLAV KLANAC

“Nama je lijepo…”

Sreli smo gospođu Milku koja prodaje povrće, malo popričali o vremenu i zdravlju, pa zaključili… – Sve je dobro onome tko je zdrav, gdje god živio. Ma, dobro je u Pakoštanima, nije nikad bilo više turista nego ove godine, a naravno da je to dobro za prodaju, narod mora jesti, mora kupovati hranu. Zimi je ovdje malo gadno, udara jugo, stavljam daske na vrata, kaže nam gospođa Milka koja ima 79 godina.

Ugostiteljski objekti i dalje rade, doduše nasuprot njima su i građevine oblijepljene bijelim papirima, ali valjda je sve to ljetno-jesenski balans. U kafićima su, vidimo, majke s djecom i radnici na pauzi, čitaju Zadarski list, nećemo ih ometati, bilo bi to pilanje grane na kojoj sjedimo. No, radnike u blizini, koji pauzu provode diveći se moru i otocima, ipak smo prekinuli. Krešimir i Josip iz Šibenika rado su podijeliti svoje dojmove o ovom mjestu.

– Nama je lijepo, guštamo u pogledu, prije sam dolazio, kao dijete, svako ljeto u Pakoštane, u onaj kamp na početku, trčali smo po cijelom selu, prisjeća se Josip, a Krešimir dodaje kako je »top« kad nema gužve i turista. Zaključimo kako je lijepo, uz poznatu dalmatinsku uzrečicu: ‘ko to more platit’.

Krešimir i Josip

Gospođa Milka