Gradonačelnik Biograda nema za vrtić, ali ima za reprezentaciju i kipove vrijedne 100 tisuća eura

Iako u gradskom proračunu nije bilo novca za biogradske odgojiteljice, koje su od svibnja do srpnja bezuspješno štrajkale tražeći zakonom zajamčene plaće, u međuvremenu je Gradska uprava u kasici pronašla skoro 100 tisuća eura za nabavku i postavljanje dvaju spomenika, a ni na reprezentaciji se od početka godine nije štedjelo – u prosjeku se mjesečno troši nešto manje od šest tisuća eura.

Usporedbe radi, da je bruto plaća svih zaposlenih u Dječjem vrtiću »Ivana Brlić Mažuranić« narasla za 35 posto, ta bi povišica Grad Biograd koštala nešto manje od 237 tisuća eura.

Reprezentacija 53 tisuće eura

Desetak dana prije početka prosvjeda u DV-u »Ivana Brlić Mažuranić« na biogradskoj je rivi svečano otkriven spomenik sv. Ivanu Pavlu II. Svečanosti je, uz predstavnike gradske vlasti, nazočila i konzulica Republike Poljske te ministar regionalnog razvoja i europskih fondova Šime Erlić, koji se u Biograd ponovo vratio prije koji tjedan, kada je svečano otkrio i spomenik »ocu biogradskog turizma«, armenskom arhitektu Vaganu Meliku Karaganjanu, koji je prije 91 godinu sagradio prvi moderni hotel u Biogradu, uredio plažu i proširio električnu mrežu.

Iako je rebalansom proračuna za »izgradnju« dvaju kipova namaknuto 35 tisuća – 17 tisuća eura osigurano je za spomenik sv. Ivanu Pavlu II. i još 18 tisuća eura za spomenik Vaganu Meleku Karaganjanu, tome treba pridodati i troškove postavljanja, koji, kako izgleda, premašuju 60 tisuća eura.

Naime, sukladno odgovoru iz Gradske uprave, za izradu i postavljanje dvaju spomenika potrošeno je više od 95 tisuća eura. Konkretnije, 47.477,98 eura koštala je izrada i postavljanje spomenika Ivanu Pavlu II., a izrada i postavljanje spomenika Karaganjanu koštala je ukupno 48.208 eura.

Osim za spomenike, u gradskom se proračunu našlo i novca za reprezentaciju, na što je od početka godine do konca rujna potrošeno nešto više od 53 tisuće eura. Najveći dio toga iznosa potrošen je u Poljoprivrednoj zadruzi Maslina i vino – skoro 16 i pol tisuća eura.

S druge strane Grad je na predškolsko i osnovno obrazovanje u 2023. godini potrošio 10,5 posto proračuna, odnosno 1,1 milijun eura, a rashodi za zaposlene u DV-u »Ivana Brlić Mažuranić« iznosili su 818.793 eura, od čega je na bruto plaće svih zaposlenih utrošeno 677.082 eura.

Otišlo 15 zaposlenika

Odgojitelji s VSS-om radili su za bruto plaću u rasponu od 1.530 do 1.730 eura, a oni s VŠS-om od 1.440 do 1.570 eura bruto. Da su bruto plaće svih zaposlenih povećane za 35 posto, to bi Grad Biograd koštalo nešto manje od 237 tisuća eura.

No, Gradska uprava je, kako tvrde u Sindikatu obrazovanja, medija i kulture (SOMK), odbila mogućnost kolektivnog pregovaranja, pa je na koncu 12 odgojiteljica i još troje zaposlenika dalo otkaz.

S obzirom na to da u Hrvatskoj nedostaje oko pet tisuća odgojitelja, očekivalo bi se da će općine i gradovi kao osnivači i financijeri dječjih vrtića učiniti sve da zadrže zaposlene.

No, obećano (i zakonom zajamčeno) povećanje plaća, koje su odgojitelji trebali dobiti prije više od pola godine, jedinice lokalne samouprave daju kako tko može i želi, pa na koncu plaće odgojitelja kaskaju i do 40 posto za plaćama učitelja.

Taj problem, kako smatra predsjednica SOMK-a Božica Žilić, može se riješiti jedino kroz sustav kolektivnog pregovaranja, a idealno bi bilo, ističe, da država u potpunosti preuzme financiranje plaća zaposlenih u dječjim vrtićima.

Na taj bi se način, smatra Žilić, riješio i problem neusklađenosti plaća sa zakonom, ali bi se, uz to, možda i zaustavio velik odljev kadra.

– Imamo užasno velik problem da nam ljudi odlaze iz pojedinih gradova, to su konstantne tjedne migracije, odlaze u gradove gdje su te plaće već riješene, gdje su bolji uvjeti rada, kaže Žilić.

Takva je situacija i u Biogradu – iz jedinog gradskog vrtića do sada je, nakon neuspjelog štrajka, otišlo 15 zaposlenika, od čega 12 odgojiteljica. Sve su one danas, kako govori Žilić, zaposlene »u sredinama koje su potpuno drugačije, a gdje su i plaće drugačije«.

– Išlo im je u prilog što stručnog kadra nema, pa su i druge sredine profitirale njihovim dolaskom. I one su se na neki način sve snašle u drugim sredinama.

Božica Žilić, foto: Mislav Klanac

Nije to tako trebalo završiti, ali niti jedna se nije našla u situaciji da nije mogla pronaći posao, a to je samo iz razloga što struke nedostaje. One su u tim sredinama zadovoljne, osim što su im riješene plaće, došle su u puno zdraviji kolektiv, zaključuje Žilić.

Vrtići nisu čuvališta

U biogradskom dječjem vrtiću plaće su, kako procjenjuje, i prije donošenja spomenute uredbe, koja je trebala podrazumijevati povišicu, zaostajale za 30 do 35 posto – ovisno o radnom mjestu.

No Gradska uprava je odbila kolektivne pregovore, te najavila da će se vrtić privatizirati jer bi s povećanim plaćama odgojiteljice bile plaćene bolje od čelnih ljudi Grada. Na koncu je štrajk prekinut, a kako je već navedeno, odgojiteljice dale otkaze.

– Upitno je vrlo tko danas ondje radi i na koji se način radi te odvija li se ondje odgojno-obrazovni rad s obzirom na to da je toliko ljudi zbog svega ovoga dalo otkaz.

Činjenica je da bi roditelji itekako trebali biti zabrinuti kao korisnici usluga vrtića, jer svakom roditelju je važno da mu dijete dobije odgoj i obrazovanje, vrtići nisu čuvališta!

Davno je prošlo vrijeme kada je to bilo tako, vrtići su od 1997. godine odgojno-obrazovne ustanove, a odgoj i obrazovanje može provoditi jedino struka, ne onaj tko struka nije, kaže Žilić, pa dodaje da je Grad Biograd »ekstremni primjer kršenja svih zakona«.

No, SOMK je iskoristio sve zakonske mogućnosti koje su imali na raspolaganju, te sada predstoje tužbe.

– Gradonačelnik krši Zakon o radu jer odbija kolektivno pregovaranje, samim time i mogućnost ugovaranja prava koja bi dovela radnike do zakonskih plaća. S druge strane, ignorira i to da oni nužno ne moraju opterećivati izvorni proračun Grada Biograda, jer imaju i druge izvore iz kojih to mogu riješiti, ističe Žilić.

Problem financiranja

Naime, Vlada se od jeseni prošle godine prvi put uključila u sufinanciranje dječjih vrtića, a namaknuta sredstva općine i gradovi, kao osnivači i financijeri vrtića, trebali su preusmjeriti na, kako je ministar Marin Piletić tada pojasnio, »unaprjeđenje usluga, bolje kapacitete, bolju opremu, i za bolje plaće naših odgojitelja«.

Povećanje plaća odgojitelji su trebali dobiti donošenjem Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, kojom su od ožujka povećani koeficijenti zaposlenih u osnovnim školama.

Pri tom je važno napomenuti da je još 1997. godine definirano da se na plaće zaposlenika državnih te dječjih vrtića u vlasništvu jedinica lokalne (samo)uprave primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće, naknade i drugi prihodi javnih službenika i namještenika zaposlenih u osnovnom školstvu, ako su ti propisi povoljniji za zaposlenike.

Dok se sindikalisti s jedne strane zalažu za to da radnike dovedu do zakonskih plaća, s druge strane ostavljaju mogućnost jedinicama lokalne samouprave da u okviru svojih mogućnosti nađu najbolji model funkcioniranja i financiranja, kako tumači Žilić. Naime, dok jedni naprosto odgojiteljima ne žele dati povišice, drugi ih naprosto ne mogu financirati.

– Imamo slučajeva gdje gradovi i općine ne odbijaju pregovore, ali jednostavno ne mogu dati cijeli svoj proračun na korisnika kao što je dječji vrtić, nemaju tih mogućnosti.

Mislim da bi bilo najispravnije, i koliko imam informacija, na tom se tragu i radi, da se od početka sljedeće godine uvede novi model, jer ovo dugoročno neće biti dobro.

Mi ćemo se zateći u situaciji da imamo djecu, da imamo dobre vrtiće, a nećemo imati kvalitetan i stručan kadar, upozorava Žilić.

USPOREDBA

Usporedbe radi, da je bruto plaća svih zaposlenih u Dječjem vrtiću »Ivana Brlić Mažuranić« narasla za 35 posto, ta bi povišica Grad Biograd koštala nešto manje od 237 tisuća eura.