Carter je bio 39. predsjednik SAD, a mandat je obavljao od 1977. do 1981. godine, kao član Demokratske stranke. Prije toga je bio guverner Georgije i senator te države.


Osim što je doživio najviše godina od svih američkih predsjednika u povijesti, drži rekord i za najdužu postpredsjedničku karijeru.




Nakon odlaska iz Bijele kuće 1981. godine, on i supruga su u Atlanti osnovali globalni neprofitni centar Carter, koji se bori protiv zanemarenih tropskih bolesti, promiče mirno rješavanje sukoba i nadgleda izbore širom svijeta. To su razlozi i zbog kojih je dobio Nobelovu nagradu za mir 2002. godine.


Stoljeće života će obilježiti u u svom domu, u krugu obitelji, jer se od veljače 2023. nalazi na palijativnoj njezi, ali će gledati prijenos koncerta koji se održava nedaleko od lokacije na kojoj je počela njegova životna priča – u bolnici Wise Sanitarium, gdje ga je 1. listopada 1924. rodila majka Lillian, koja je tamo radila kao medicinska sestra.


Bolnica danas nosi njeno ime.


To malo ruralno mjesto, s oko 600 stanovnika, čuva uspomenu na svog uvaženog člana te turisti mogu obiće Carterovu očuvanu dječačku farmu, staru srednju školu u Plainsu koju je pohađao, te željeznički depo koji je Carter pretvorio u predizborni stožer u uspješnoj kandidaturi za Bijelu kuću 1976. godine.


U povodu proslave 100. rođendana Jimmyja Cartera, u njegovu čast 100 građana će položiti zakletvu za američko državljanstvo.


Ostat će upamćen kao tvorac mirovnog sporazuma u Camp Davidu 1979. godine između Izraela i Egipta. Sporazum su tada potpisali predsjednik Egipta, Anwar al-Sadat i premijer Izraela Menachem Begin.


Iranska talačka kriza 1979-1980, rastuća inflacija i naftni embargo iz 1970-ih bacili su mrlju na Carterov mandat u Bijeloj kući, kao i na njegovo naslijeđe, no s prolaskom vremena sve je više onih koji zaključuju da su četiri Carterove godine u Bijeloj kući bile sve samo ne neuspješne.


Kada se 1981. vratio u Plains, Jimmy Carter je bio poražen nakon što su ga birači odbacili ubjedljivim izborom republikanca Ronalda Reagana. Iranska talačka kriza, opsada američkog veleposlanstva u Teheranu između 4. studenog 1979. i 20. siječnja 1981. i uzimanje osoblja kao taice, okončana je 21. siječnja 1981, nakon 444 dana zatočeništva, a Carteru je nanijela golemu političku štetu.


Pisac i povjesničar Jonathan Alter, međutim, prepoznaje ono po čemu mnogi Cartera danas poznaju: humanitarnom radu s njegovim Carter centrom, “borbi za mir, borbi protiv bolesti i za izgradnju nade”.


Smatra da je lista njegovih dostignuća kao predsjednika koja su ignorirana, minimalizirana ili potpuno zaboravljena bila vrlo dugačka.


“Ne samo slavni sporazum iz Camp Davida i otvaranje odnosa s Kinom, već niz zakonodavnih postignuća o životnoj sredini i mnogim drugim pitanjima zapravo premašuju zakonodavne uspjehe i Baracka Obame i Billa Clintona”, tvrdi Alter.


Aktualni predsjednik Joe Biden ga je nazvao “moralnom snagom”.


Jimmy Carter i dalje prati politiku i želio bi “glasati za Kamalu Harris” na predstojećim predsjedničkim izborima u studenome. Glasat će poštom i dati potporu demokratskoj kandidatkinji.


Njegov gradić Plains, međutim, prepun je plakata potpore republikanskom kandidatu Donaldu Trumpu.