Obilježena 33. obljetnica osnivanja Otočkog bataljuna

Foto: LUKA JELIČIĆ

Na Gradskom groblju u Zadru, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u spomen na sve poginule branitelje, obilježena je 33. obljetnica osnivanja Otočkog bataljuna. Obilježavanje ove obljetnice započelo je dan prije, misom zadušnicom i obilaskom mjesta pogibije pripadnika Otočkog bataljuna. Usprkos lošem vremenu, na Gradskom groblju okupio se veliki broj suboraca, prijatelja, pripadnika brojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji poginulih prijatelja, izaslanici vrhovne vlasti, te čelni ljudi gradske i županijske uprave.

Temeljna zadaća “Otočkog bataljuna” bila je obrana zadarskog otočja, imali su 60 nautičkih milja prostora kojeg su držali, međutim domoljublje su iskazali i na mnogim drugim bojišnicama u zadarskom zaleđu, u operaciji Maslenica na Velebitu, te na Južnom bojištu. Joško Pulja, zapovjednik Otočkog bataljuna kazao nam je kako je bataljun osnovan 31. rujna, međutim obilježavaju ga dan ranije.

– Kako je na isti datum i Dan Općine Preko odlučili smo obilježavati naše osnivanje dan prije. Otočki bataljun svoju misiju počeo je bez ičeg, doslovno bez ičeg. Naša zadaća je bila spriječiti ulazak brodova JNA u zadarski kanal i čuvanje naseljenih mjesta. Potom smo osnivali vodove na svakom tom mjestu i osposobili smo dvije topničke bitnice na Molatu ii Premudi, tako da smo imali jednu jako dobru zaštitu topova. Bili smo stacionirani na Lukoranu, a druga satnija u luci na Dugom otoku. Pomalo smo se ekipirali i imali smo jednu pravu bojnu, a kasnije kad smo 10. studenog pucali na brod JNA koji se sakrio od vremena, pogodili smo ga u krmu i nakon toga je prestala blokada mora, kazao je Pulja dodavši da su po zapovijedi bili premješteni nakon obavljene zadaće obrane mora, na kopno.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Redovno se druže

– U siječnju 1992. godine smo premješteni u Poličnik, a od tad do kraja rata smo ostali stalno na kopnu gdje smo sudjelovali u akciji Oluja, na Južnom bojištu. Na samim početcima nas je bilo oko pesto, pripadnici našeg bataljuna su većinom bili otočani, ali je dosta njih bilo i iz zaleđa Zadra tako da nas je na kraju bilo 1800. Nažalost, imali smo dosta ranjenih i 4 poginula borca. Međutim, dosta ljudi je oboljelo i nakon rata, a i umrlo od posljedica teških okolnosti koje smo prošli na ratištu. Tako da, ako ništa, mogu reći da smo na sreću imali malo mrtvih za razliku od drugih postrojbi. Svakako, uspjeli smo sve vratiti nazad, trebalo je par mjeseci, ali uspjeli smo i to je najvažnije od svega, istaknuo je Pulja.

Pripadnici otočkog bataljuna redovno se okupljaju, druže se i obilježavaju sve značajne datume, te tako njeguju sjećanje na svoje poginule prijatelje i suborce.

– Nama ovo puno znači jer tu se mi nađemo, popričamo, sjetimo se naših poginulih prijatelja. Podružimo se zajedno s ciljem da se ne zaboravi, a i neće se zaboraviti, ne dok je mene, kazao je ponosno Pulja.