Napadačka anemija nadvladala obranu krvavih koljena

Ni pomalo čudnovati abaligaški termin u srijedu navečer nije stao na put pravom košarkaškom trileru u režiji Zadra i Igokee koji se po razvoju događaja u čak 45 minuta žive igre na parketu Krešinog doma bez imalo uvijanja mogao nazvati petim nastavkom popularnog američkog akcijskog filmskog serijala »Umri muški«. Ali, s jednom ključnom razlikom po pitanju epiloga jer Bruce Willis ilitiga momčad Danijela Jusupa nije uspjela kraj dočekati živa. »Poginuli« su časno Zadrani u srazu s tradicionalno neugodnim sastavom iz Laktaša koji se pokazao kao i prošle sezone nijansu s(p)retnijim, odnijevši nakon iznimno napete i borbene utakmice puni plijen s jednog od najvrućih parketa u cijeloj regiji. Teško je stoga bilo izbjeći paralelu s tim lanjskim okršajem na terenu Igokee gdje se odluka o pobjedniku morala također donijeti nakon dodatnih pet minuta igre. I tada je jednu od glavnih uloga u redovima prvaka Bosne i Hercegovine odigrao poprilično samozatajni bek-šuter Marko Jeremić koji je u posljednjim sekundama pogodio tricu za produžetak, a Zadar je u toj utakmici odigranoj krajem studenog 2023. imao početkom treće četvrtine lagodnu situaciju egzistirajući na 17 koševa viška, no onda i popustio pod pritiskom domaćina koji je na krilima spomenutog Jeremića i američkog razigravača Stefana Moodyja izborio produžetak za potpuni preokret.

Napadačke muke

Deset mjeseci kasnije ponovila se epska bitka, ovog puta na solidno popunjenom Višnjiku koji je imao čast gledati kolosalnu borbu za svaku loptu, za svaki koš, međutim scenarij koji je do završnih 20 sekundi uvelike podsjećao na lanjski sraz iz Laktaša izgleda je ponovo bio napisan za momčad iz tzv. Republike Srpske. Zanimljivo, jezičcem na vagi kao i tada se pokazao Jeremić koji je izvukao svoju momčad iz ambisa produžetka dvjema vezanim tricama u završnoj minuti, preokrenuvši u hipu najveću prednost Jusupovih igrača u cijeloj utakmici, a nije zgorega spomenuti da je tu privilegiju vodstva Zadar stekao nakon što je praktički cijelu utakmicu gledao u leđa protivniku. Tih 75:71 na 70 i kusur sekundi do kraja sigurno će se u svlačionici prvaka Hrvatske premotavati još mnogo puta kao ogledni primjer predavanja na temu »Kako izgubiti dobivenu utakmicu«, iako se teško može išta zamjeriti domaćim košarkašima koji su na obrambenom kraju terena odradili praktički sve što su morali, međutim krvniku Jeremiću nisu znali stati na rep. Obrana Jusupove momčadi bila je uistinu na visini u drugom poluvremenu, ali i tijekom produžetka. Voljni moment, zalaganje, požrtvovnost, nijednom nisu dolazili u pitanje, no pokazalo se da postulati stare škole košarke koja će kazati da je obrana najbolji napad ne vrijede više u ovim novim vremenima. Za pobjeđivati u iznimno konkurentnom regionalnom društvu ipak je potrebno tu i tamo nešto zabijati, a u tom segmentu je Igokea uistinu imala konja za trku, dok se u redovima Zadra nije mogao pronaći egzekutor kojim bi se i naplatila obrana krvavih koljena kojom se uostalom i stiglo do prilike za pobjedom. I pogled na statistiku će to zorno potvrditi jer u svim segmentima igre, izuzev šuta za tri i slobodnih bacanja, istaknut će se premoć Zadrana, no uzalud im je na koncu bila dobivena zračna bitka (35-30), te što su imali više asistencija (20-14), ukrali puno više lopti (15-8) i daleko ih manje posijali (12-23), kao što su i dominirali ubačajima iz reketa (40-24) i iz kontranapada (16-4). Igokei se na kraju dovoljnim za slavlje pokazala šuterska prisebnost, tj. 11 pogođenih trica iz tek 22 pokušaja, kao i samo četiri promašena bacanja (16-20). Zato je domaćin osvojio prvu nagradu na festivalu promašaja i s potpuno otupljenom napadačkom oštricom u vjetar im je otišla sva premoć u svim ostalim segmentima košarkaške igre. Nadomjestiti čak 20 promašenih trica te 14 slobodnih bacanja nije na kraju bilo moguće.

Limitirani Gegić

Ono što najviše bode u oči jest činjenica da Zadru nedostaje igrač koji će u ključnim trenucima preuzeti odgovornost u napadu, iako na toj poziciji ako je suditi po viđenom prekjučer u Krešinom domu Jusup vidi crnogorskog reprezentativca Vladimira Mihailovića, dok je egzekutorsku klasu u najboljem mogućem trenutku najavio i mladi Krševan Klarica, no za svladati momčad poput Igokee trebat će se pronaći tu kvalitetu više u napadu, nekoga nalik Dariju Drežnjaku, i toga je itekako postala svjesna zadarska publika već nakon druge utakmice sezone. Jer blistava predstava kontra Cibone u prvom kolu pomalo je sve i zavarala, s obrambenom nepripremljenošću Vukova koji ni blizu nisu uspjeli taktički zavezati svoje mrske rivale. To se najviše moglo primijetiti u obrani na Amaru Gegiću koji je u Draženovom domu praktički imao otvoren put do obruča, a kako se to radi amerikaniziranim Cibosima je pokazao srpski strateg na klupi Igokee Nenad Stefanović koji je mudro zatvorio prilaze košu, postavljajući snažna tijela u vidu Terrella Cartera, Nikole Marića i Strahinje Gavrilovića, tako da je Gegić brzo pretvoren u marginalca koji je tu ulogu kako je utakmica odmicala dobio i od svog trenera, ostavivši ga na klupi u završnici osnovnog dijela i tijekom cijelog produžetka. Slična sudbina je zadesila i dotad obrambeno najupečatljivijeg igrača Dominica Gilberta jer četiri minute prije kraja gosti su imali osam plusa (54:62) te se nije moglo živjeti samo od čvrste obrane. U tom kontekstu je ulazak Mihailovića i Klarice donio željenu napadačku agilnost, Zadar se vratio u egal poziciju, a tijekom produžetka je stigao i do četiri koša plusa koje je potom anulirao neumoljivi Jeremić s dva izrazito teška vanjska šuta. Žala za propuštenom prilikom da se s 2-0 otvori regionalna sezona i dočeka desetodnevna pauza do gostovanja kod Studentskog centra za uigravanje novopristiglih igrača u zadarskoj svlačionici svakako ima, vidjelo se to i po izrazima lica igrača i stručnog stožera nakon završetka utakmice, no jedan poraz makar doživljen u napetoj završnici ne mora se smatrati sudbonosnim. Duga je sezona, s najmanje 70 utakmica na sva tri fronta i svjesni su, kako igrači i treneri, tako navijači i mediji, da je ovaj novi Zadar u procesu stvaranja i da će trebati proći vremena kako bi se izvukao optimum iz skupine koja se ovog ljeta »naselila« na Višnjiku. Smjer unatoč nes(p)retnom posrtanju kontra Igokee je itekako vidljiv, pogotovo na obrambenom kraju terena, a to je sigurno dobar temelj za očekivani napredak u napadačkom dijelu. Posebno kada se na radnu temperaturu vrati ozlijeđeni Mate Kalajžić te se trenažno podigne rutiner Mihailović, a jedan od zadataka na tu temu Jusupu će predstavljati stabilizacija Gegića, kao i vjerovanje u mogućnosti jedinog konkretnog domaćeg aduta u rosteru, mladog Klarice.