Kad novinar postane zaštitni znak nogometa

Knjiga kolumni Osamdeset godina s nogometom, autora Zvonimira Magdića, prva je knjiga u naknadi Portala Tjedno, objavljena je prije nekoliko dana. Na 371 stranici, ova knjiga donosi odabrane kolumne koje je popularni Amigo pisao za portal Tjedno tijekom posljednjih godina svog života. Zabilježio je nezaboravne nogometne trenutke, te je tako brojne utakmice, trenere i igrače sačuvao od zaborava. Prvo javno predstavljanje knjige organiziralo je Hrvatsko književno društvo – Ogranak Zadar, u dvorani zadarskog ogranka Matice hrvatske, a o knjizi su govorili Nikola Šimić Tonin i Dražen Stjepandić.

Prozaik u trapericama

– Nažalost, Magdić nije dočekao ukoričenje svoje knjige, čime ostaje dug prema čovjeku, koji je cijeli život posvetio nogometu. Od 1940. godine, kada je odigrana prva utakmica pod hrvatskim obilježjima, bilježio je ključne sportske trenutke, ne ulazeći u političke aspekte. Njegovo djelo postalo je važan izvor za sve sadašnje i buduće ljubitelje sporta, jer je na jednom mjestu obuhvatio najznačajnije utakmice, igrače i trenere iz perspektive osobe koja je strastveno živjela nogomet. Iako se ne moramo uvijek slagati s njegovim stavovima, dao nam je jedinstveni pogled na nogomet. Bio je fasciniran Lukom Modrićem, njegovom skromnošću i talentom. Pratio je njegov razvoj i često govorio kako je Hrvatska zaslužila igrača poput njega, rekao je Šimić Tonin, istaknuvši 2018. godinu i drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kao dokaz ogromnog uspjeha Hrvatske kao brojčano male zemlje.

Amigo, ili po zagrebački gospon Amiguš, napravio je selekciju najvećih nogometnih priča, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, kazao je urednik i priređivač Dražen Stjepandić.

– Čovjek je proputovao sve stadione i upoznao razne nogometaše, od Giuseppea Meazza, kojeg neki zovu San Siro, Orsija, koji je bio prvi nogometaš u vrijeme Mussolinija, zatim Pelea, Maradonu – nevjerojatno, ali sve iz prve ruke. Bio je svjedok vremena, imao je tu sreću. Ima mnogo velikih sportskih novinara koji su postali prepoznatljivi, ali mislim da bi se svi složili da je on bio najveći nogometni novinar u Hrvatskoj. Ni Anton Samovojska, a ni pokojni Tomislav Židak ne bi se ljutili na ovu tvrdnju jer su ga često navodili. U uvodu sam napisao – »Kad novinar postane zaštitni znak nogometa«. Bio je, recimo, književno-teorijski govoreći, prozaik u trapericama na sportskim rubrikama – istaknuo Stjepandić i nastavio:

Purgerski sleng

– Počeo je pisati sredinom 1960-ih, koristeći purgerski sleng, koji je mnogima išao na živce, pogotovo lektorima toga vremena, ali je bio istovremeno fantastičan. Druga stvar, bio je nevjerojatan nogometni ekspert. Nije samo pisao senzacionalne naslove poput, već je dubinski poznavao nogomet i uspijevao doći do najvažnijih ljudi. Kada su ga oni primali, znali su da je došao netko tko zaista zna o čemu piše. U to vrijeme, kada bi Pele došao u Švicarsku, dao bi mu pola sata svog vremena, unatoč prisutnosti velikog broja novinara. Maradona bi također davao intervjue. Di Stefano bi ga primio u svojoj kući, gdje bi razgovarali uz vino. Posjetio je Zamoru, nekadašnjeg najvećeg golmana u Barceloni.

– Iskreno bih knjigu preporučio ne samo onima koji se bave nogometom ili ga vole, nego i svima iz čisto civilizacijskih razloga, da vide što bi pokojni Amigo nazvao »svetim nogometom«. Nogomet nije bez razloga najpopularniji igra na svijetu. U sebi nosi nešto sveto – zaključio je urednik Stjepandić.