“Bez SDP-a sam jak, a s njima sam jači, a Primorac je bez HDZ-a nitko i ništa”, dodao je. Podsjetio je da je svoju vodio kampanju pod motom Predsjednik s karakterom i Hrvatska sa stavom, a i sada će ići s onim što jest.


“Ići ću s onim što jesam, ja sam ‘jasnogovornik Hrvatske’ i govorim o mutnim tipovima”, rekao je te dodao da se ovaj put neće “previše zaletavati”. Naglasio je i da je već 17-18 godina u vrhu politike i da je uvijek razgovarao oštro, jasno britko i relativno pristojno, a da je dolaskom Plenkovića za premijera postalo normalno sugovorniku reći da laže.




Na tvrdnju novinara da Milanović ima etiketu da je unio loš govor u politiku, odgovorio je da “govori o činjenicama”.


“On je zaprljao komunikaciju Sander je prema Andreju Plenković ‘Bečka škola'”, dodao je.


Pisma kao komunikacija


Milanović je rekao i da između njega i premijera Andreja Plenkovića ne postoji komunikacija, ali i upitao nisu li pisma koje mu je poslao zbog imenovanja veleposlanika neka vrsta komunikacije.


“Ne postoji komunikacija između nas. To je poznato. Ali zar nisu moja pisma neka vrsta komunikacije?”, rekao je i dodao da odgovor uvijek očekuje, da je i ovaj put čekao, dva tjedna, ali da Plenković “u pravilu ne odgovara” ocijenivši da je on jedina osoba kojoj odgovara da se ništa ne mijenja, iako bi većina veleposlanika, kako tvrdi, “bila po njegovom”.


“Čovjek je ustavni provalnik, obijač. Cijeli niz njegovih poteza i akcija su napadi na Ustav”, rekao je te dodao da niti na jednu njegovu nepodopštinu Ustavni sud nije reagirao.


Komentirao je i svoje uključivanje u parlamentarne izbore, a kaže da mu je motiv bio izbor Ivana Turudića na čelo DORH-a navodeći da je on mračan karakter, koji je njegovim zalaganjem dobrim dijelom rasvijetljen. Na tvrdnju novinara da su uhapšeni neki koji su kršili zakon, odgovorio je da je riječ o ljudima koji su upali u takve mjere da im se ne može pomoći. “Ništa tu nije motivirano pravdom”, dodao je.


Komentirao je i to i neugodnu situaciju kad se isprva ministar pravosuđa Damir Habijan nije želio s njime rukovati na Nacionalnom danu borbe protiv nasilja nad ženama, ali i njegovu izjavu da za njega nije predsjednik.


“Ne ide iz prve ide iz druge”, rekao je za rukovanje, dok je za njegovu izjavu rekao da je to ozbiljna izjava čovjeka koji je ministar u vladi. “Mene su su izabrali građani, a njega Plenković”, dodao je.


Kazao je i kako bi radije da nije spomenuo neke stvari koje je rekao “u dobroj vjeri”, no radi se o političkom razmetljivcu koji ne postoji mimo Plenkovića i Instagrama spočitnuvši mu što je spomenuo da ima granični poremećaj. “Što ako ga imam, smije li to govoriti, ili što ako ga nemam?”, dodao je.


Govoreći o ministru obrane Ivanu Anušiću rekao je da nikad nisu bili u bliskim odnosima, ali jesu u korektnim, no, dodao je, “u zadnje vrijeme se obezglavio, a Plenković ga pritišće”.


Izašao je iz svoje zone komfora, a to je Antunovac, narasla su mu krila, i već se vidio na mjestu premijera, rekao je uz ostalo Milanović navodeći da ga nije kontaktirao zbog vježbe u Kuparima.


Anušić se vratio ‘na tvorničke postavke’


“Bio je OK dok se nije ‘vratio na tvorničke postavke’. Pričanje o izmjenama Zakona o obrani bez suglasnosti predsjednika je protuustavna rabota. Ali tu mu se izgleda usprotivio i Plenković koji je to prešutio, a bome i Primorac”.


Milanović je rekao i da o tome koristi li resurse vojske opravdano, ocjenjuje on osobno, a ne ministar obrane te naglasio da su vojni piloti “u podletu” i lete dvostruko manje od potrebnoga da ne gube vještine. “I bili bi da me voze na posao svaki dan”, dodao je. “I kukavni Plenković trebao bi sjesti (u helikopter) kad god može”, dodao je.


Nisam se povukao za njegovim primjerom, zato što sam sam, nemam oko ili uz sebe političku stranku i moram puno direktnije razgovarati i to jednom broju ljudi smeta, ali mnogima to i odgovara i moj je zadatak da tu nađem ravnotežu, jer to je sukob s nasilnicima i manipulatorima koji žele uzeti i vojsku i tajne službe, a onda onda možemo ‘ugasiti svjetlo’ kao u Vučićevoj Srbiji, rekao je.


Ponovio je da je za to da Hrvatska prizna Palestinu pitajući nije li taj narod vrijedan države.