Lukić odgovorio Letiniću: "Upravo on ima udrugu na koju je okačio zvijezdu petokraku"

Foto: Luka Jeličić

Danas je u Zadarskom listu objavljen razgovor s Miljenkom Letinićem, predsjednikom Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra, koji je, između ostalog, podsjetio da su tužili Matu Lukića iz redova HSP-a zbog uvreda s vijećničke govornice i u javnom prostoru.

– Lukić i njegove pristaše nazivaju nas svakakvim imenima, govore da jedva čekaju da svi pomremo. Oni kao da ne shvaćaju da ja nisam bio sudionik NOB-a, da sam tada bio premlad za to, bio je moj otac, kazao je Letinić. Lukić je brzo reagirao priopćenjem kojeg prenosimo u cijelosti:

– U razgovoru s gospodinom Letinićem izneseno je puno neistina. Prvo ću se osvrnuti na spominjane mene. Dotični gospodin me tužio jer sam mu rekao istinu. On i njegovi sljedbenici nemaju ništa sa NOB-om i stoga je izraz “sisači proračuna” opravdan. Dok se narod huška na mržnju ovakvim lažima i podjelama narodu neće biti bolja budućnost. Upravo on u sred grada ima udrugu na koju je okačio zvijezdu petokraku. Baš onu pod kojom je Zadar razaran i ljudi ubijani u Domovinskom ratu. Drugo, gospodin je rekao da su svi svećenici surađivali sa partizanima što je također neistina. Ovo je samo dio stradalih iz njegovih “slavnih” vremena za koje baš nadbiskupija skuplja podatke.

9. ožujka 1943. u sumrak, mjesni partizani nasilno su iz rodne kuće u Brguljama na otoku Molatu izveli časnu sestru Agnezu (Matiju) Petroša – redovnicu klarisu – u obližnji šumarak, gdje je uslijed rata boravila. Kako svjedoče njeni još živući ubijena je na strašan način. Kad se razdanilo našla ju je njezina majka. Krivnja joj je bila u tome što je kao časna sestra činila dobro svakome, bez obzira na nacionalnost i političko opredjeljenje, pa tako i talijanskim okupatorima koji su tada bili na Molatu. S tim se zamjerila mjesnim partizanima, mladim SKOJevcima. Imala je samo 41 godinu, ni kriva ni dužna. Vjerni mještani dostojanstveno su je ispratili i pokopali je uz molitvu župnika don Eugena Šutrina na današnji dan 1943. godine. Po svršetku rata i župnika su također ti isti likvidirali 26. studenoga 1945. pod izlikom kako nekome treba podijeliti sakramente umirućih te ga tako na prijevaru izvukli iz kuće. Imao je samo 31 godinu. Časna sestra Agneza i župnik don Eugen Šutrina samo su jedni od mnogih ubijenih mučenika. Na monstruozne načine ubijeni su i mnogi drugi za koje je u Nadbiskupiji zadarskoj započeto prikupljanje podataka od strane Povjerenstva za moguće proglašenje blaženima:

don Ante Adžija, 64 godine. Strijeljali su ga 1944. god.

don Mirko Didović, 59 godina, uhićen i zatočen od strane OZNe, 1945. god. strijeljan.

don Ante Čotić, 51 godina, pogubljen 1945. god.

don Ivan Kranjc, 27 godina, prema svjedočanstvima, ubijen i mučen 1941. god.

don Ante Letinić, 46 godina, partizani ga osudili i ubili početkom 1945. god.

don Srećko Lovretić, 31 godina, partizani ga ubili 1942. god., obješen na jarbol, mučen, tijelo bačeno u more.

don Ljubo Magaš, 28 godina, komunisti ga zlostavljali, strijeljan 1943. god.

don Ivan Manzoni, 43 godine, partizani ga uhitili i ubili 1942. god.

Ivo Mašina, laik, 35 godina, robijao u Staroj Gradišci, mučen, trovan, zadavljen 1961. god.

don Ivan Tičić, 35 godina, strijeljan 1943. god”, stoji u njegovom priopćenju.