ZABORAVLJENA MJESTA (2) Hrpe smeća, pa čak i kostiju, skrivaju potencijal Šepurina

Foto: MISLAV KLANAC

U bivšoj vojarni Šepurine dostupan je velik broj ležaja, madraca i za djecu i za odrasle, kauča koji se mogu razvući, dvosjeda te ležaljki! Naravno da niste ni na milisekundu pomislili da se ostvario dugogodišnji plan o turističkom kompleksu, odavno znate da su Šepurine, već 20 godina, divlji deponij, prekrasan prostor, u državnom vlasništvu, za koji nitko ne mari.

Zgrade iz horora

Međutim, mare mediji, mare naši čitatelji, lokalci, a bome i turisti koji se ne mogu načuditi da takav prostor uz kristalno čisto more zjapi prazan i derutan. Iako svako toliko izađe članak koji upozorava i premda Grad Nin već godinama pokušava iznaći rješenje, sve je uzalud.

Uzaludni su ti napori baš kao i znak zabrane odlaganja otpada na samom ulazu u vojno područje. Odmah ćete vidjeti stare kauče, stolice, građevinski materijal, daske, ležaljke, madrace, pa i vreće smeća iz kućanstva. Kome je lakše nakrcati to u automobil i dovesti tu, a ne na službeno odlagalište, pitanje je svih pitanja. Jasno je da ljudi nemaju razvijenu ekološku svijest, no to nije ništa što nekoliko kamera i dobri udarci po džepu ne mogu promijeniti. Samo kada bi bilo volje…

Kada nastavite dalje, s desne strane ugledat ćete napuštene zgrade i zapravo horor počinje tek tada. Doduše, nije svako zlo za zlo, nismo se namučili s traženjem parkinga, u čitavoj šumi i tim ruševnim zgradama bili smo sami, iako je kapanje kiše po plastičnom otpadu znalo zazvučati kao ljudski koraci.

A da je ovo mjesto ipak tu i tamo posjećeno, potvrdit će nam otpad svugdje okolo. Prvi šokantan prizor bile su – kosti. Unatoč vjernom gledanju Netflixovih trilera, ne mogu procijeniti kome bi mogle pripadati, no zamislit ću da je ekipa kupila pečenu kokoš u supermarketu i došla ručati u prirodu. Vi pogledajte fotografije i pustite mašti na volju, nema krivih odgovara. Bizarno mjesto, bizarne priče.

FOTO: MISLAV KLANAC

Ispisani i uništeni zidovi

Krećemo obilaziti zgrade, a zanimljivo je da netko daskama »krpa« urušene dijelove pa je prilaz svakoj više-manje siguran. Svugdje su boce, to je ipak manje šokantno od kostiju i ne konstruiramo scenarije, veću pozornost pridat ćemo grafitima i muralima. Zidovi su puni blesavih natpisa, klasičnih, iz kojih saznajemo tko je u koga zaljubljen, zatim koja je navijačka skupina svratila ostaviti tu svoj trag, pa čitamo da su dolazili susjedi iz Poljica, Radovina, Zatona, a najegzotičniji, odnosno najudaljeniji posjetitelj koji je odlučio odati počast svom mjestu na ovom neobičnom mjestu dolazi iz Kaštel Lukšića.

Kao što to obično biva, neki su grafiti čak smiješni, neki uvredljivi, neki glupasti… No, murali su ipak druga priča, koliko god također bilo na rubu zakona i ulazilo u kazneno djelo uništavanja tuđe imovine, ne možemo poreći da su neki od njih prava mala umjetnička djela. Šteta što su vrijedni umjetnici, koji isto tako ne vole baš ponijeti prazne sprejeve sa sobom, odabrali Šepurine umjesto neke ugledne galerije i pokazali svoj talent. Našli smo i zabilježene datume; 28.10.1993., 28.1.1994., 3.7.2024. Opet se možemo zaigrati i pokušati progurati ideju da netko dolazi na ovo mjesto, za koje ga možda vežu neke lijepe uspomene, i bilježi vrijeme svojih posjeta.

Kad bi zidovi pričali, vjerojatno bismo čuli puno priča o disciplini i hrabrosti u ono vrijeme kad je vojarna svojoj svrsi i služila, a nakon toga su možda čak postali svjedocima i puno ljubavnih priča. Na jednom madracu, na gornjem katu s kojeg se pruža pogled na raskošno zelenilo, a noću zasigurno i na zvjezdano nebo sprejem je napisano: »Love was here«. Jako simpatično i romantično, ali zaista higijenski upitno…

FOTO: MISLAV KLANAC

Utrke na pisti

Ljudi imaju zanimljive navike, čini se, netko dolazi da bi ljubovao na osami, a netko dolazi ovdje da bi u miru i tišini čitao naš Zadarski list. Rado bismo Vam otkrili datum izlaska tih novina i teme koje su zaintrigirale tog našeg čitatelja, ali vlaga je uništila papir, a u dešifriranje se nismo upuštali jer, ponavljam opet, bilo bi to higijenski upitno.

Pretpostavili smo na početku da netko možda voli doći ručati u Šepurine, a kada zateknemo hrpu praznih tetrapaka mlijeka i čašica jogurta, zaključujemo da je i doručak opcija.

Mi nismo bili dovoljno upućeni, pa nismo ponijeli marendu, stoga smo još malo obišli razrušene kupaonice, vrata kroz koja rastu divlje smokve, još malo slušali zvukove razbijenog stakla pod nogama i krenuli dalje, na pistu.

Pistu su još nedavno koristili za utrke automobilima o čemu svjedoče tragovi guma koji su ostali poput kakvog čudnovatog labirinta. Grozno, reći ćete, no ako pretpostavimo da će ljudi kojima je brzina toliko napeta to raditi svakako, ako ne mogu tu, onda u gradu gdje su i drugi sudionici u prometu, možda ipak odaberemo manje zlo.

FOTO: MISLAV KLANAC

Potencijal

Bez obzira na to što mi mislili o tome, sada su posred te piste postavljeni brjegovi zemlje iz kojih već niču biljke i vjerojatno je ta aktivnost izmještena, no opet se nameće pitanje tko se brine za sigurnost vozača kada je ovo već ničija zemlja. Državna, a ničija.

A da je ovo svačije i ničije govorili su čak i ljudi kada bi se našli na sudu jer su krali primjerice metal. Više od 20 godina uništava se ovo područje, sitnijim i ozbiljnijim krađama svega što može poslužiti, razbijanjem, odlaganjem smeća, šaranjem…

Potencijala neupitno ima, lako je zamisliti turističko naselje, što bi htjela Zadarska županija, a lako je zamisliti i park-šumu, što bi htio Grad Nin. Dobili bismo ili vrijedan iskorak u turizmu ili mjesto koje će okupljati ljude i omogućiti razne aktivnosti.

Sve je naravno bolje od trenutnog stanja, međutim nema temelja za nadati se promjenama. Šepurine ne mogu biti predmetom investicija jer se još uvijek rješavaju imovinsko-pravni odnosi. Naime, oko 120 hektara površine opterećuje 20-ak nasljednika koji traže povrat ili naknadu za oduzeto zemljište. Mnogi od njih više ne žive u Hrvatskoj pa proces teče sporo. Toliko sporo da je vjerojatnije da će prije sve istrunuti nego da će Šepurine zablistati novim sjajem, sjajem napretka i promjena.

FOTO: MISLAV KLANAC

Ipak pomaci

Kako saznajemo od gradonačelnika Grada Nina, Emila Ćurka, 27. lipnja 2024. godine, u gradu Ninu održan je radni sastanak s potpredsjednikom Vlade i ministrom Brankom Bačićem koji je došao u društvu s ministrom regionalnog razvoja i fondova EU Šimom Erlićem, državnim tajnicima Sanjom Bošnjak i Domagojem Orlićem te direktorom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Lukom Balenom.

Teme sastanka bile su sanacija ilegalnog deponija unutar bivše vojne baze ‘Šepurine’ te uklanjanje dimnjaka na bivšoj tvornici opeke ‘Branko Štulić’. Predstavljena je analiza postojećeg stanja, dogovoreni su daljnji koraci i aktivnosti, te je usklađeno djelovanje različitih dionika procesa. Ministar Bačić naglasio je da je Vlada Republike Hrvatske zainteresirana za pomoć pri sanaciji odlagališta otpada, naravno u suradnji s jedinicama lokalne uprave te je obećao gradonačelniku Ćurku nastavak komunikacije na ovu temu. Direktor FZOEU-a Balen ponudio je stručnu pomoć u pripremi projekta sanacije.

– Nakon održanog sastanka stvari su se konkretno pokrenule u smislu rješavanja problematike odlaganja otpada i čišćenja okoliša na prostoru bivše vojarne Šepurine. Grad Nin uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost priprema projektnu dokumentaciju koja je nužna u svrhu uklanjanja otpada. Do sada je napravljen geodetski elaborat količine otpada na području bivše Vojarne Šepurine s točno određenom lokacijom na kojoj se nalazi otpad te vrste i količina otpada. Količina otpada na prostoru je 38.005,05 m³. Trenutno je u tijeku provedba jednostavne nabave za izradu Plana uklanjanja otpada odbačenog u okoliš, kojoj je rok za dostavu ponuda bio do 18. rujna 2024. te se očekuje skoro Ugovaranje izrade Plana. Nakon izrade Plana u suradnji s Ministarstvom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pristupit će se provedbi ugovaranja čišćenja okoliša, kaže Ćurko.