Vučetić i Maštruko o skandalu u Crkvi: 'Nadbiskupija i crkveni organi obično ne reagiraju odmah...'

Prije pretresa crkve i župnog dvora te privođenja svećenika optuženog za seksualno uznemiravanje 16-godišnjakinje, policija je, sukladno Vatikanskim ugovorima, bila dužna o tome obavijestiti Zadarsku nadbiskupiju. No, prema medijskim natpisima, Nadbiskupija je o uhićenju informirana nekoliko trenutaka prije početka policijske akcije, a sociolog religije i bivši zadarski diplomat Ivica Maštruko ne vidi takvu praksu kao novost niti smatra da ona predstavlja preokret u odnosima Crkve i države.

– Poznato je i znano da prije nego što dođe do takove akcije, kao što je uhićenje ili podizanje optužnice, da nadležni organi koji vode proces o tome obavijeste nadbiskupe. Ne danima unaprijed, nego neposredno prije samog akta. To se radi iz prvenstveno policijsko-sigurnosnih razloga, tumači Maštruko.

Reakcija s odgodom

Dodaje da nije neobično ni to što se Nadbiskupija o uhićenju oglasila s odmakom od tjedan dana od policijske akcije.

– Nadbiskupija i nadležni crkveni organi obično ne reagiraju odmah nego nakon određenog vremena. Nikada odmah i nikada prekasno, ali uvijek s odgađanjem, kada sa svog stajališta istraže slučaj i upoznaju se sa svim informacijama koje su im potrebne. Radi se o uobičajenom postupku, samo što u medijima neki slučajevi izazovu manju, a neki veću pozornost, zaključuje Maštruko i dodaje da nije neuobičajeno da se slučajevi ovakvog karaktera događaju u velikoj vjerskoj zajednici, uz napomenu da se radi o odrazu općeg stanja u društvu.

Za razliku od Maštruka, zadarski filozof i teolog Marko Vučetić smatra da se u ovom slučaju postupanje policije ipak razlikuje od ustaljene prakse, a pri tom obavezu obavještavanja Nadbiskupije prije ikakvog postupanja prema svećeniku ocjenjuje kao najproblematičniju stavku Vatikanskih ugovora.

– Prema onome što je medijski dostupno, postoji bitna razlika u odnosu na dosadašnje slučajeve. Naime, dosadašnja je praksa bila da je biskup obaviješten toliko prije da može stupiti u kontakt sa svojim svećenikom i obavijestiti ga da će biti predmet istražnih radnji ili uhićenja. U ovom slučaju je taj prostor i vremenski period potpuno sužen, tako da ovaj svećenik nije mogao stupiti u kontakt sa žrtvom niti je mogao eventualno ukloniti tragove. Tako da je ovo nešto što bi trebalo biti uobičajeno, a kod nas je na razini senzacije koju bismo kao javnost trebali pozdraviti. To mi je potpuno licemjerno jer bi nešto ovakvo trebali smatrati uobičajenim, da netko tko je predmet istrage – a bez obzira na to kako će istraga završiti – ne može imati povlaštenu informaciju da može na tu istragu i tijek istrage utjecati, kazuje Vučetić.

Podređen položaj

Zbog toga ovu stavku Vučetić smatra najproblematičnijom stavkom Vatikanskih ugovora, jer jednu grupu ljudi favorizira i stavlja u poseban položaj. Pri tom, doduše, podsjeća da općenito Vatikanski ugovori Republiku Hrvatsku stavljaju u potpuno podređen položaj u odnosu na Vatikan.

– Crkvi Hrvatska daje materijalna dobra, pravnu zaštitu, povlašteni status, izručuje im svoje institucije, uključujući i obrazovne institucije, a zauzvrat ne dobiva ništa drugo nego drugorazredni, inferiorni položaj. Mislim da je to u pravnom, političkom, socijalnom, ali i u psihološkom smislu poražavajuće za Hrvatsku, sumira Vučetić te dodaje kako katolička crkva, kao i ostale religijske zajednice, trebaju biti financirane iz javnog proračuna.

– U tome ne vidim ništa sporno, s obzirom na to da se radi o najvećoj udruzi civilnog života. Mi trebamo financirati one aktivnosti koje društvo prepoznaje kao bitne i vrijedne, a to je karitativna pomoć, uostalom kada je riječ i o školskim aktivnostima, možemo financirati katoličke škole ili vrtiće, ali važno je pri tom da imamo kontrolu nad onim što financiramo i da se jasno zna da je društvo to koje je prepoznalo ulogu Katoličke crkve kao one koja je društvu potrebna. Tako imamo ravnopravan odnos, ali i odgajamo Crkvu da bude ono što bi i trebala biti, da skrbi o obespravljenima i da razvija kulturu putem religijskog segmenta kulture, a ne da nam po Vatikanskim ugovorima bude nadređena školstvu, pravosuđu, kulturi, politici, ekonomiji i, uostalom, povijesti.

– Dosadašnje djelovanje nadbiskupa Milana Zgrablića treba pozitivno vrednovati zbog toga što se odmakao od bliske veze s politikom i zbog toga što nije razvio pomamu prema javnim novcima. On predstavlja iskorak na dosadašnje biskupe i smatram da je ta okolnost, da se upravo on nalazi na čelu Zadarske nadbiskupije rezultirala ovakvim odnosom policije prema nadbiskupiji. Pretpostavljam da on ne bi ni htio biti informiran ranije, ocjenjuje Vučetić.