OSVRT NAŠEG KRITIČARA: Kralju apsurda kruna je postala malčice preširoka

Ne događa se često da u istoj kalendarskoj godini u domaćim kinima osvanu čak dva nova filma redateljske veličine kao što je to Yorgos Lanthimos, no dok su sredinom siječnja, a kasnije i uoči samih Oskara, gotovo svi zagriženi filmofili pohrlili u kino dvorane kako bi svjedočili njegovoj senzaciji imena ‘’Uboga stvorenja’’, za ‘’Kinds of Kindness’’ gotovo nitko od spomenutih nije niti čuo, kamoli ga ovih dana i pogledao. Zašto je tome tako, postoji nekoliko vjerojatnih razloga.

Šira publika voli priznanja, hvalospjeve i zamorne reklame, ‘’Uboga stvorenja’’ su ‘za vjetar u leđa’ do domaće premijere imala sve navedeno. ‘’Kinds of Kindness’’ se može pohvaliti ‘samo’ s nagradom za najboljeg glumca na ovogodišnjem festivalu u Cannesu i tu je njegova priča pomalo stala. Nije mu u korist išlo niti razilaženje kritike i publike.

I dok su prvi manje-više složni oko njegove kvalitete, hrabrosti i krajnje realizacije hrpetine ambicioznih ideja, publika ga je smatrala konfuznim, predugačkim, pomalo i besmislenim. Režirati omnibus, točnije, triptih u nadi kako će svaka od priča izazvati jednako snažan dojam kod gledatelja, a ujedno i stvoriti određene poveznice koji će ga pretvoriti u cjelinu, zvuči gotovo nemoguće, ali bilo je i primjera gdje su omnibusi u rukama jednog autora u konačnici ispali maestralni (op.a. sjetimo se samo argentinskog remek-djela ‘’Divlje priče’’). Lanthimosa iznimno cijenim kao redatelja premda sam svjestan kako nije po svačijem guštu, no ovom filmu sam ipak prišao s određenom dozom opreza.

Neobičan odnos

’’Kinds of Kindness’’ je, kako sam već i natuknuo, podijeljen u tri priče, a prva nosi naziv ‘Smrt R.M.F.-a’.

Robert Fletcher (Jesse Plemons) je vrijedan i napose vjeran zaposlenik moćnog poduzetnika Raymonda (Willem Dafoe). Raymond Robertu nije samo šef, već i ljubavnik koji upravlja apsolutno svakim segmentom njegova života, od svakodnevne rutine koja uključuje vrijeme ustanka, koje će točno obroke i kad jesti i knjige koju mora čitati prije spavanja pa sve do odabira njegove supruge. Traje taj njihov neobičan odnos već više od desetljeća i premda bi se mnogi nakon nekog vremena zasićeni i poniženi izvukli iz okova toksične veze, Robert to ne čini. Štoviše, spreman je i svojim se vozilom sjuriti u drugo jer mu je to Raymond naložio. Ovaj to uistinu i učini, no pritom ne usmrti R.M.F.-a (Yorgos Stefanakos), vozača suprotnog vozila. Raymond biva razočaran takvim ishodom i od Roberta zatraži novi pokušaj s tim da se ovaj put u vozilo spomenutog valja sjuriti još i brže. Robert odbije sudjelovati u tom činu i život mu nakon te odluke doživi apsolutan preokret…

U drugoj priči naziva ‘R.M.F. leti’, Daniel (Jesse Plemons) je ožalošćeni policajac čija je supruga Liz (Emma Stone), inače morska biologinja, tijekom istraživanja nestala negdje na moru. Daniel se ne može nikako mentalno oporaviti, njegovo ponašanje na poslu biva sve bizarnije, a onda nakon nekog vremena do njega dopre najljepša moguća vijest – Liz je pronašao određeni R.M.F. (Yorgos Stefanakos), pilot helikoptera. Daniel oduševljeno u zračnoj luci dočeka svoju ljubav, vidno iscrpljenu i mršavu, ali živu i zdravu. I sve bi to ispalo idilično da Daniel ubrzo ne primijeti promjene u njezinom ponašanju. Liz naime jede hranu koja joj je prije nestanka bila odbojna, stopala su joj veća, mačak joj se ne želi približiti. Daniel polako postaje uvjeren kako to nije njegova Liz već netko drugi, no njegovo mišljenje ne dijeli njezin otac George (Willem Dafoe) niti njihovi prijatelji Neil (Mamoudou Athie) i Martha (Margaret Qualley). Isfrustriran, Daniel tijekom posla izazove incident zbog čega završi na bolovanju i jakim sedativima. Nedugo potom od Liz zatraži nešto sasvim neočekivano…

Kreativno ludilo

Treća i posljednja priča naziva ‘R.M.F. jede sendvič’ prati Emily (Emma Sone) i Andrewa (Jesse Plemons), članove seks kulta kojeg predvode enigmatični Omi (Willem Dafoe) i njegova supruga Aka (Hong Chau). Omi i Aka su zadužili Emily i Andrewa da pronađu ženu koja ima sposobnost oživljavanja mrtvih. Tijekom potrage u kojoj su testirali neke od kandidatkinja, Emily povremeno svrati do kuće u kojoj žive njezin suprug i kćer. Premda se nastoji emocionalno distancirati od njih, to joj ne uspijeva. Nakon određenog nemilog čina, Emily biva izbačena iz kulta jer je njezino tijelo po mišljenju lidera – okaljano. Kako bi se vratila u milost Omija i Ake, Emily se obrati Rebecci (Margaret Qualley), djevojci koja im je prethodno sugerirala kako je upravo njezina sestra blizanka Ruth ona koju traže…

164 minute kreativnog ludila i kaosa, pretencioznosti i genijalnosti! Tako bi u samo nekoliko riječi mogao zvučati opis viđenog. Lanthimos je jedna uistinu čudna biljka. Ispod slojeva njegovih naizgled bizarnih priča skriva se još barem duplo više slojeva ispunjenih simbolikom, metaforama i ambicioznim idejama. Da dotični nije jedan od onih ziheraških autora koji će nama, ‘tupavim gledateljima’, baš sve ‘nacrtati crno na bijelo’ znalo se već iz njegovih ranijih radova, točnije, ‘grčke faze’. Privlačenjem pozornosti holivudskih glumačkih i inih faca na svoj osebujni rad, ekscentrične likove, uvrnuti humor i ‘iščašene’ ideje, Lanthimos je suvereno započeo s međunarodnim probojem. Isprva je ‘njegov istaknuti stjegonoša’ bio Colin Farrell (‘’Jastog’’ i ‘’Ubojstvo svetog jelena’’), a zatim je pronašao svoju muzu, Emmu Stone. Sve ostalo je, paaa… – legenda. Kako ne bih sad nastavio s nabrajanjem detalja iz njegove biografije i filmografije, vratit ću se na ‘’Kinds of Kindness’. Nakon, reći ću to – epskog remek-djela ‘’Uboga stvorenja’’, Lanthimos se relativno brzo vratio korijenima. Pri tome naravno ne mislim na Grčku i skromnim produkcijama, već stilu i razmjeru njegovih priča.

Život i smrt

Kako sam i ranije naveo, omnibus je zeznuta forma, osobito za jednog autora, a niti sam Lanthimos nije iz ovog projekta izašao neokrznut. Na prvi pogled bi se izuzev misterioznog akronima R.M.F. (manifestiranog kroz pojavljivanje grčkog glumca Stefanakosa, inače Lanthimosovog prijatelja) teško mogla pronaći neka suvisla poveznica između tri spomenute priče, ali u svakoj od njih se ipak mogu pronaći. Ljubav, žrtva, iskupljenje, manipulacija, život i smrt. Lanthimos nam ove motive nabacuje ‘lopatom’, ne nudi konkretne odgovore već dovodi u poziciju mislioca. Moglo bi se iz njegovih priča izvući pregršt zaključaka, čak i vjerske konotacije. Slovo R bi tako moglo označavati riječ redemption iliti iskupljenje, M – manipulation odnosno, manipulaciju, a F – faith tj. vjeru. Nema lakih odgovora, nema glupih zaključaka. Lanthimos i njegova ekipa su se ovdje vidno dobro zabavili. Oživjeli su nam neke poprilično mračne noćne more, želje i strasti. Izbrisali su granice između ukusa i neukusa, humora i jeze. Sve to svakako zvuči misteriozno i intrigantno, no ne mogu pobjeći dojmu da unatoč nizu briljantnih trenutaka i kreativnih rješenja, ‘’Kinds of Kindness’’ pati od kroničnog problema razbijenog ritma. Prva, po mojem skromnom mišljenju i najbolja priča, idejno i realizacijski je najtečnija i najsnažnija. Druga skakuće iz krajnosti u krajnost, iz humora u užas, dok je treća ponovno posve ispaljena.

Da bi nam kao gledateljima praćenje sve tri priče bilo iole lakše, ne pomaže ni činjenica da se kroz njih u totalno izmijenjenim rolama pojavljuju isti glumci. Nemojte me pritom krivo shvatiti. Jesse Plemons je apsolutno briljantan i zaslužio je u uvodu spomenutu nagradu Cannesu, kvragu, zaslužio je barem nominaciju, ako ne i samog Oskara. Stone (njezin završni ples je za filmske anale) naravno samo nastavlja gdje je stala u plodnoj suradnji s ovim grčkim čudakom, Dafoe i Qualley također, Hong Chau se isto tako savršeno uklopila u ovaj ludi kolektiv, no koliko god svi oni bili nadahnuti u svojim izvedbama, između svake priče jednostavno nemate dovoljno vremena kako bi u miru predahnuli i apsorbirali u glavi sve ono što ste upravo vidjeli, a spomenuti glumci su već spremni izvesti nove ludorije u sasvim novim rolama. Nisu to neke velike zamjerke, Lanthimos je i dalje u kreativnom zanosu, ali mišljenja sam kako je i kroz ovakav, recimo to ‘manje zahtjevan’ triptih uspio pretjerati. Unatoč rascjepkanoj strukturi i ritmu, ‘’Kinds of Kindness’ je definitivno vrijedan vaše pažnje, ali budite upozoreni, ako do sad niste ljubili opus ovog autora, ovo sigurno nije film s kojim će kupiti vašu naklonost.