Cijene privatnih staračkih domova znatno veće od prosječne mirovine

Zbog porasta broja umirovljenika i sve većih izazova u skrbi za treću dob privatni domovi za starije i nemoćne osobe sve su traženiji. Iako su javne ustanove često pristupačnije, dugačke liste čekanja prisiljavaju mnoge obitelji da razmotre opcije privatnih domova koji nerijetko nude širok raspon usluga i višu razinu komfora.

Međutim, cijene smještaja u takvim ustanovama predstavljaju izniman financijski izazov za cijelu obitelj korisnika. Naravno, prosječna mirovina od 586,04 eura dostatna je tek za oko trećinu iznosa smještaja.

Velika potražnja

U Zadru, u Domu za starije Babić, u obiteljskoj atmosferi pružaju stalnu medicinsku skrb stručnog osoblja za pokretne, polupokretne i nepokretne osobe što uključuje prehranu, pomoć pri hranjenju i kupanju, kao i brigu o zdravstvenom stanju korisnika.

Također, socijalni radnik i fizioterapeut korisnicima osiguravaju optimalne uvjete socijalizacije i aktivnosti kako bi vrijeme mogli koristiti u skladu s željama i mogućnostima. Smještajnih kapaciteta je 14, a ovisno o potrebama korisnika, odnosno o tome je li im potreban fizioterapeut ili socijalni radnik, cijena iznosi od 1.000 do 1.400 eura.

Kako saznajemo od vlasnika Marija Babića, potražnja varira, primjerice u kolovozu, kada velik dio obitelji koristi godišnje odmore i ima mogućnost brinuti o svojim starijim ukućanima, nije bilo navale, ali zato je u rujnu situacija potpuno drugačija.

– Da imam dvije ovakve kuće, popunio bih ih za jedan dan, naglašava Babić.

Ista situacija s potražnjom je i u Domu za starije i nemoćne osobe Hera, no kako napominje Ivana Kapelari, liste čekanja nisu u potpunosti realne s obzirom na to da se uglavnom traži hitan smještaj za koji ćete morati izdvojiti od 1.000 do 1.200 eura.

Dom je namjenjen pokretnim i samostalnim, kao i nepokretnim osobama. U samom objektu nalaze se jednokrevetne i dvokrevetne sobe koje su opremljene TV-om, priključkom za internet, klima uređajem, uređajem za SOS pozive. Sve prostorije prilagođene su za potrebe teško pokretnih i nepokretnih osoba, opremljene specijalnim medicinskim krevetima uz 24 satni nadzor stručnog medicinskog osoblja.

Premda je potražnja ogromna i kreveti se pune čim korisnik ode, naši sugovornici ne razmišljaju o širenjima kapaciteta, Babić zbog pretjerivanja u propisanim uvjetima i davanjima, a Kapelari napominje kako je danas teško pronaći adekvatne djelatnike.

Blanka Šarović iz Doma Blanka koji pruža kompletnu njegu i medicinsku skrb 24 sata dnevno također napominje kako nemaju listu čekanja.

– Ljudi smještaj u privatnim domovima uglavnom traže kada im je to hitno potrebno, npr. kada ih otpuste iz bolnice nakon operacija, kada im se pogorša zdravstveno stanje i sl. Gotovo svi su na listi čekanja u državnim domovima. Cijena smještaja kreće se od 1.000 do 1.200 eura, ovisno o stanju korisnika, a mjesečna subvencija Zadarske županije iznosi 110 eura, govori nam Šarović.

Previše je…

Usporedbe radi, u Domu za starije i nemoćne Zadar, popularno zvanom Dom na Sfingi, najskuplje sobe su jednokrevetni stacionari, gdje su smještene nemoćne osobe ovisne o tuđoj pomoći, a smještaj u njima iznosi otprilike 900 eura.

S druge strane, najpovoljniji je smještaj u trokrevetnoj sobi, za pokretne osobe, te iznosi između 500 i 600 eura mjesečno.

Neupitno je koliko je smještaj u privatnim domovima teško ostvariv san za većinu umirovljenika, a Marko Mijić, predsjednik nedavno osnovane Udruge umirovljenika »3. dob« ističe kako razumije da su troškovi domova veliki, i hrane, i energenata…, ali – što je previše, previše je.

– U odnosu na mizerne mirovine, cijene privatnih domova su ekstremno velike. Rješenje je jedino kroz subvencije, trebalo bi ići prema gradskoj upravi, ne vjerujem da će vlasnici domova raditi nauštrb svog poslovanja i smanjivati cijene. Ili, pak, da im država omogući nekakve subvencije, povlaštene cijene za troškove, to bi bila dobra mjera, zaključuje Mijić.

Rastuća potražnja za smještajem u domovima za starije i nemoćne osobe, posebice u privatnim ustanovama, jasno ukazuje na ozbiljne izazove s kojima se suočavaju umirovljenici i njihove obitelji. Dugačke liste čekanja u državnim domovima, zajedno s visokim cijenama u privatnim, stvaraju situaciju u kojoj si mnogi stariji građani ne mogu priuštiti kvalitetnu skrb u poznim godinama.

Unatoč širokoj ponudi usluga i visokim standardima u privatnim domovima, financijski teret za obitelji ostaje iznimno velik, često znatno premašujući čak i prosječne plaće. Rješenje ovog problema moglo bi ležati u sustavnom pristupu, uključujući veće subvencije i podršku od strane države i lokalnih vlasti, kako bi se olakšao pristup dostojanstvenom smještaju i skrbi za starije članove društva.