Ispred stare Tehničke škole proslavili veliku godišnjicu mature

Baš kao i davne 1974., okupio se nekadašnji 4. e razred ispred stare Tehničke škole. Ovoga puta ne kako bi stjecali znanja i prijateljstva, već kako bi ih obnovili, evocirali uspomene i proslavili okruglu, 50. obljetnicu mature.

Nekadašnje mjesto okupljanja srednjoškolaca, danas je novoobnovljena zgrada koja pripada Sveučilištu u Zadru. Ipak, bivše maturante to nije spriječilo da, kao nekada, sjednu u školske klupe i prisjete se kako je život izgledao prije pedeset godina.

Promijenila se – kosa

Između pozdravljanja poznatih lica i dijeljenja životnih priča, organizator okupljanja Hari Vulja, pronalazi vremena podijelit s nama kako to izgleda okupljanje starih školskih kolega.

– Ima nas 21. U razredu nas je bilo 32, dvoje su umrli, a ostali žive izvan Hrvatske pa ih nije bilo moguće okupiti. Organizirali smo posjet našoj staroj Tehničkoj školi, sada je to fakultetska ustanova. Malo ćemo pogledati ustanovu pa ćemo sjesti u razred, prozvati se i svatko će reći nešto o sebi. Nakon toga idemo u jedan restoran. Zadnji put smo se okupili prije 25 godina, ovo je drugi put. Trebat ćemo za treći put malo manje čekati. Baš je lijep osjećaj. Ovde smo prije pedeset godina pošli putevima života i sad ćemo vidjeti kuda je taj put svakoga ponaosob vodio, izjavio je Vulja, dok se njegov kolega Zvonko Bralić prisjetio kako su izgledali školski odmori u 70-ima.

– Ovdje pred školom, u ono vrime, smo se okupljali za odmor. Odmor bi nam bija sve. Tu je bilo bureka i to bi jeli za odmor. Kad smo imali Tjelesni, išli smo kroz ovaj park na Đil i tu smo igrali. Onda smo kao trećaši pobijedili četvrti razred, to je bio velik uspjeh. Uvijek smo se držali skupa. A onda u trenu prođe pedeset godina. Ostali smo u kontaktu, uvijek smo si blizu. Ništa se nije previše promijenilo, samo nam se kosa promijenila, otkrio je u šali Bralić.

Trenirao strogoću

Svojim se bivšim učenicima ovom prigodom pridružio i Josip Vlahović, profesor koji im je predavao elektroniku. Priznaje nam kako je to bila generacija na kojoj je trenirao strogoću.

– Ja sam bio njima strah i trepet. Kao mladi inženjer morao sam glumiti strogog profesora, inače ne bi ništa učili. Teško je bilo dobiti dvojku kod mene, ali ovo je bila odlična generacija. Sad su mi prijatelji i ponosan sam na njih. Lijepo su se snašli u životu, fantastični su, ispričao je Vlahović te se osvrnuo na današnju mladež za koju smatra da bi se mogla ugledati na starije generacije.

– Prije su ljudi bili marljivi u školi, sada je to nekako popustilo. Kada bi oni završili tehničku školu mi bismo ih zvali da su »mali inženjeri«. Imali su znanja kao mali inženjeri. Malo smo ih i maltretirali, doduše. Međutim, nema ništa bez marljivosti i rada. Ovaj šverc komerc kojeg danas vidimo će nas odvesti k vragu. U Zadru više nema učenja i sva radišna ekipa je otišla. Nema više tvornica, nego se ljudi bave iznajmljivanjem soba, a za to ne treba veliko znanje. Ova generacija je stvarno učila i bila je marljiva, zaključio je Vlahović.

Nekadašnjim marljivim učenicima čestitamo jubilarnu godišnjicu mature, uz želje da se nastave okupljati i buditi stara sjećanja; u jednakom broju i uz jednaku količinu pozitivne energije i elana.