Mladima i sposobnima treba dati priliku i uložiti više novca u urbanu kulturu Zadra

Našu seriju članaka s istaknutim Zadranima nastavljamo člankom s našom proslavljenom znanstvenicom i autoricom Antonijom Mlikotom, sveučilišnom profesoricom i povjesničarkom umjetnosti, koja je ove godine dobila Državnu nagradu za znanost za 2021. godinu, a javnost ju je bolje upoznala i kroz knjigu »Zadar«. – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu«, koja je kod publike postigla izniman uspjeh.

Priznanje za izniman znanstveni rad

– Vijest o primitku Državne nagrade pristigla je upravo na Dan grada Zadra i blagdan Sv. Krševana. Svakako želim zahvaliti grupi znanstvenika koji su me predložili za Državnu nagradu za znanost, a to su profesori Zlatko Jurić, Marko Špikić i Vinko Srhoj.

Zahvaljujem i ocjenjujem, te Odboru za podjelu državnih nagrada koji je knjigu o Zadru prepoznao kao vrijedan doprinos znanosti u 2021. godini. Zahvalna sam i svome uredniku Deniveru Vukeliću i izdavaču Školske knjige koji su istu temu prepoznali kao jako važnu i vrijednu objavljivanja.

Ovu nagradu željela bih posvetiti svojim pokojnim roditeljima Bosiljki i Stjepanu. Moj otac bi bio osobito sretan, jer je iznad svega volio Hrvatsku iako je zbog sile najveći dio svog života proveo u Njemačkoj, bio bi strašno ponosan, kao i moja mama.

Zadar je poznat kao sveučilišni grad i središte humanističkih znanosti. Ne, humanističke su znanosti sve manje popularne među studentima, kao i sveučilišne diplome iz područja humanizma. Mlikotu smo stoga upitali kakva je trenutna slika Sveučilišta u Zadru kod studenata i u kojem bi se smjeru trebalo razvijati Sveučilište.

– Humanističke i društvene znanosti iznimno su važne za svaki narod jer se upravo one najviše bave onim što kolokvijalno nazivamo nacionalnim identitetom, dakle bave se nacionalnim jezikom, poviješću, kulturom, društvom, umjetnošću i slično.

Svakoj su razvijenoj državi humanističke znanosti iznimno važne, tako bi trebalo biti i kod nas iako ih se ponekada u javnosti komunicira kao manje važne od, primjerice, prirodnih i tehničkih znanosti, naglašava Mlikota i dodaje kako su ove godine državne nagrade otišle znanstvenicima iz cijele države i iz različitih znanosti.

Budućnost zadarske sveučilišne scene

– Bilo je sjajno slušati dobivanje svake pojedinačne nagrade jer sam imao priliku čuti koliko sjajnih istraživača djeluje na različitim znanstvenim institucijama, u različitim područjima diljem države, bilo je impresivno, a javnost o tome malo zna.

U Zadru su humanističke znanosti bile baze osnivanja fakulteta, kasnije su se osnivanjem Sveučilišta otvorili odjeljenja i iz drugih znanstvenih područja, što je dobro za Zadar i za Sveučilište. Ono što je loše za humanističke znanosti gotovo je nekontrolirano otvaranje sličnih studija diljem države.

Tako je, primjerice, ranije studij povijesti umjetnosti postojao samo u Zagrebu i Zadru, a onda se otvorio studij u Rijeci, Splitu i Osijeku. Kako je ove godine bilo više od deset tisuća maturanata manje, tako se proporcionalno smanjuje i broj studenata koji upisuju studij u Zadru. Dakle,

– Ali to je patnja cjelokupnog sustava obrazovanja koji je usmjeren na preveliku skribomaniju, jako puno zadaće. Primjerice, moj sin ima puno više predmetnih knjiga i puno više piše zadaću nego što smo to radili, a on pripada digitalnom dobu, a digitalne alate jedva da koriste u obrazovnom procesu.

Tako da mislimo da ne trebamo ići prema metodama 19. stoljeća, nego prema suvremenim tehnologijama i novim načinima učenja koje treba kombinirati s praktičnim i samostalnim radom, poručuje Mlikota.

Bogat književni opus

Mlikota je širokoj javnosti postala poznata nakon objavljivanja djela o obnovi Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, koje je utemeljeno na proučavanju izvorne arhivske građe i stanja graditeljskog fonda u naravi, iscrpnog proučavanja znanstvene literature i stručnih radova, te publicističkih zapisa i vođenih razgovora.

Pedantno je rekonstruiran slijed zbivanja na administrativnoj i operativnoj razini, u izradi urbanističke i arhitektonske dokumentacije obnoviti građevine i podizanju novih zgrada.

Posebna je pažnja posvećena stvarnom stupnju razaranja aglomeracije u bombardiranjima i potom u raščišćavanju ruševine, te planu obnove jezgre zamišljene po idejnom projektu arhitekta Bruna Milića iz 1955. godine.

Mlikotu smo stoga upitali koji su joj daljnji planovi na polju izdavaštva, jer je i ono, kako nam je sama kazala, dio njezina posla.

– Planiram napisati drugi dio o razvoju Zadra nakon Drugog svjetskog rata koji će obuhvatiti i ostale zadarske kvartove, ali ne ovako detaljno. Tako će Zadar biti možda i jedini grad koji će imati precizno obrađen urbani razvoj kroz sva razdoblja, od antike do danas.

Trenutno završavam knjigu o Otti Berger, tekstilnoj dizajnerici iz Baranje koja je predavala na poznatoj školi Bauhaus u Dessau. Imam još neke knjige u planu za koje sam već napravio istraživanja, poput Giovannia Smiricha, njegovog djelovanja i sfinge, zadarskih bunkera i koncentracijskog logora na Molatu, Tille Durieux, o povijesti muzeologije u Zadru, najavljuje Mlikota, koju, kao povjesničarku umjetnosti često citiramo u člancima o kulturi i umjetnosti.

– Potrebno je također jasno i glasno osuditi fašizam i poticati toleranciju i poštivanje raznolikosti. Treba u kurikulume od vrtića dalje uvrstiti obilazak povijesno važnih spomenika i voditi djecu na izložbe, u muzeje, na koncerte kao što su nas vodili naši učitelji i profesori, razviti svijest o pripadnosti i odgovornosti svih nas za povijesni prostor u kojem, na našu sreću., živimo.

Mislim da je i ovaj recentni primjer suradnje zadarskih i zagrebačkih muzeja jako dobar primjer kako i kulturna razmjena može pomoći decentralizaciji umjetničkih zbivanja u Hrvatskoj i podići razinu kulturnih zbivanja u nekom drugom središtu izvan glavnog grada, zaključila je Mlikota.