Članovi HGSS-a odradili pokaznu vježbu u NP Paklenica: 'Svakako nije jednostavno kad morate...'

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana gorskih spašavatelja, članovi Hrvatske gorske službe spašavanja odradili su pokaznu vježbu u Nacionalnom parku Paklenica. Demonstrirano je spašavanje unesrećene na stijeni, koristeći nosiljku Mariner. Radi se o klasičnoj doktirni spašavanja, uobičajenoj za gorsko spašavanje u europskim zemljama. Iskusni spašavatelji, popevši se na stijenu, unesrećenu su pričvrstili za nosiljku, sigurno ju spustili do tla te prenijeli u prostorije gorske službe.  Premda je bila riječ tek o simulaciji, izvršni pročelnik HGSS-a Marko Rakovac otkriva kako ovakve akcije obavljaju svakodnevno, diljem Hrvatske. 

– Tijekom ovog ljeta, HGSS ima organizirano pet nacionalnih dežurstava, od kojih se jedno odvija upravo ovdje u NP Paklenica. Imamo 1200 članova, od kojih je 800 aktivnih. U prosjeku dnevno imamo od četiri do pet akcija, ne samo u kanjonu u Paklenici, već u čitavoj Hrvatskoj. Ove godine smo odradili oko 450 akcija spašavanja. Možemo reći da je dinamika slična onoj od prošle godine. 

Ljeti najčešće imamo akcije spašavanja dehidriranih planinara, pogotovo tijekom toplinskih udara. Posjetitelji odu planinariti, a ne pripreme se dovoljno. imaju lošu obuću, ne ponesu dovoljno vode. Uslijed dehidracije dođe do umora pa se možda i ozljede. Tijekom proljeća i jeseni, kada dođe penjačka sezona, imamo puno akcija spašavanja penjača. Na Paklenici ima najviše gubljenja, dezorijentiranosti te ozljeda turista i penjača. Jesen će sigurno biti zanimljiva. Još uvijek je toplo, međutim sada vidimo da penjača sve više dolazi. Bit ćemo dežurni i spremni smo ako se nešto dogodi, izjavio je Rakovac koji uglavnom ne želi isticati pojedine intervencije, no jednu je akciju ipak istaknuo kao posebno izazovnu. 

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

“Niz akcija…”

– U ovoj godini je bilo niz akcija, teško je reći koja je bila više ili manje teška. Svakako nije jednostavno kad morate po velikim vrućinama ići po unesrećene. Jedna od težih bila nam je nedavno akcija na Kudinom mostu, gdje smo imali velike vrućine, helikoptersko spašavanje i osobu koju je trebalo hitno evakuirati, ispričao je izvršni pročelnik. 

Darko Berljak, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza, inače i sam član HGSS-a, sumirao je početke ove važne službe. – Najprije je osnovan svjetski savez gorske službe spašavanja. Na sastanku održanom 1948. u Austriji zaključeno je da bi se trebalo objediniti sve stanice gorskih službi koje su postojale u Alpama. 1955. je osnovana asocijacija gorskog spašavanja. Gorska služba spašavanja u Hrvatskoj osnovana je 1950. godine, u okviru Planinarskog saveza. Nakon 55 godina, postala je samostalna, a 1992. godine smo podnijeli zahtjev za članstvom u međunarodnoj asocijaciji. Na skupštini ICAR-a (International Commission for Alpine Rescue) 1993., primljeni smo u punopravno članstvo, kazao je Berljak te istaknuo kako hrvatski gorski spašavatelji redovito održavaju veze s internacionalnom zajednicom.

– Svake godine se održavaju konferencije gdje naši članovi održavaju predavanja iz pojedinih aspekata spašavanja. Redoviti smo na tim sjednicama, razmjenjujemo iskustva. Slušamo što se radi u svijetu, učimo nove tehnike. To je jedna dobra suradnja bez koje bi ovo sve teško funkcioniralo. Što se tiče novih tehnika, HGSS je u samom svjetskom vrhu. Čim nešto novo se usvoji, to brzo primjenjujemo kod sebe. Na taj način podižemo faktor sigurnosti u spašavanju. Nema ništa bez dobre tehnike i opreme, izjavio je Berljak. Kao primjer dobre suradnje svakako bi se trebao izdvojiti odnos s Gorskom službom spasavanja Srbije čiji su članovi svoj međunarodni dan obilježili s hrvatskim kolegama. Spašavatelj Nemanja Vasiljković naglasio je kako je suradnja hrvatskih i srpskih snaga gorskog spašavanja dugotrajna i uspješna. 

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Dugogodišnja suradnja

– Suradnja GSS-a Srbije i HGSS-a je dugogodišnja. Naše ekipe svake godine dolaze u Paklenicu na međunarodne vježbe, koordinaciju između gorskih službi, uvježbavanje penjanja i spašavanja na stijeni. Kolege iz HGSS-a dolaze kod nas, najčešće tijekom zimske sezone, na Kopaonik, gdje radimo protokole za spašavanje na uređenim skijaškim terenima. Naši protokoli su više – manje isti, ali nekim detaljima se razlikuju: opremi, pristupu, pružanju prve pomoći. Nailazimo na neke situacije na stijeni i iz tih situacija učimo. Ta iskustva koja steknemo prilikom rada na stijeni prenosimo jedni drugima kako bismo bili spremni za neku buduću situaciju u kojoj bismo morali brzo reagirati, izjavio je Vasiljković te spomenuo kako im je pobliže upoznavanje rada HGSS-a od iznimne koristi, posebice u vidu proučavanja zakona kojim je u RH uređeno djelovanje gorske službe spašavanja, budući da takav pravni okvir u Srbiji još ne postoji. 

– Ono što nam je najvrijednije je ostvarivanje kontakata, druženje. U slučaju nekih velikih, opasnih situacija, primjerice bila je jedna akcija speleospašavanja u Turskoj koja je bila veoma komplicirana, neophodno je da se djeluje međunarodno. Naše uigravanje značajno povećava vjerojatnost pravovremene reakcije u takvim situacijama. Također, ovdje možemo vježbati, raditi, obilaziti jame u Hrvatskoj. Organizacija gorske službe i cijeli pravni aspekt vezan uz to možemo preslikati ili vidjeti na koji se način to može bolje uskladiti kako bismo što bolje koristili resurse koje nam naša država može osigurati, zaključio je Vasiljković. 

Uvježbavanje kako bi se spremno doskočilo svakoj riskantnoj situaciji, ali i ugodno druženje podno Velebitskih stijena obilježili su Međunarodni dan ove jedinstvene organizacije koja je se, za mnoge domaće i strane rekreativce, pokazala službom od životne važnosti. 

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ