"Zadarski tanac" već je 10 godina posvećen tradiciji

Kada na pozornicu stupe članovi kulturno-umjetničkih društava, oživljavaju se stari običaji, a članovi folklornog ansambla ponosno nose narodne nošnje, svjesni važnosti onoga što rade. Svjetski dan folklora, koji je UNESCO proglasio u čast dana kada je William John Thoms prvi put upotrijebio riječ »​folklor« 23. kolovoza 1846. godine, podsjeća nas na neprolaznost naše kulturne baštine koju valja sačuvati za buduće naraštaje u spomen na pretke.

Povodom ovog dana, razgovarali smo s predsjednikom zadarskog Kulturno-umjetničkog društva Zadarski tanac, Borisom Dizdarom, koji nam je otkrio kako su dva dana prije obilježavanja ovog dana proslavili jubilarnu desetu obljetnicu postojanja, budući da djeluju od 2014. godine.

Folklorni izričaj

– Djelujemo već deset godina, a okupili smo se s ciljem očuvanja tradicije i običaja, posebno folklornog izričaja. Prije pandemije bili smo dosta prisutni i angažirani na svim mogućim događanjima u gradu, osobito tijekom turističke sezone. Često smo nastupali na Narodnom trgu u Zadru. Pokrenuli smo projekt »Lijepa li si zemljo moja« u okviru kojeg smo ugošćavali kulturno-umjetnička društva iz dijaspore, dakle sve one koji djeluju po svijetu u raznim zemljama, a da su naši Hrvati. U goste su nam dolazili KUD-ovi iz Švicarske, Njemačke, prvi put iz SAD-a, ali i Australije. Bili su to vrlo lijepi nastupi, a publika i gosti su uživali, baš kao i mi. No, sve se to događalo prije pandemije. Međutim, sada se ponovo okupljamo, pa su nas prošle godine posjetili članovi folklornog ansambla iz Offenbacha, kazao je Dizdar.

Do sada su gostovali diljem Europe, od Njemačke do Ohrida u Makedoniji, Italije te mnogih drugih zemalja. Također, sudjelovali su na Vinkovačkim jesenima te na Smotri folklora Zadarske županije, nakon čega bi ih upućivali na ostale značajne manifestacije.

– Nažalost, »Smotra folklora Zadarske županije« više se ne održava od prošle godine. Sve je to povezano s odlaskom etnologinje Jasenke Lulić-Štorić u mirovinu, a nažalost profesor Ivan Brkić je poginuo pa više nema tko preuzeti organizaciju. Najponosniji smo na to što smo uspjeli pokrenuti ovaj KUD s obzirom na to da je Zadar nekoć imao reprezentativno kulturno-umjetničko društvo koje se ugasilo. No, oživjeli smo to s velikim entuzijazmom, priča nam Dizdar, dodajući kako su prije pandemije imali i dječju te tamburašku sekciju.

– Trenutno surađujemo s mandolinskim sastavom Ivice Kinde. Ovaj mjesec smo organizirali jedan zajednički nastup na Narodnom trgu, a gosti su bili članovi KUD-a Hruševec Kupljenski iz Zagorja te klapa Ponistra iz Crnoga, a voditeljica programa bila je Valentina Cindori, prisjetio se Dizdar te dodao kako je voditeljica pjevanja Matea Sikirić, dok je voditelj plesa Miroslav Cindori.

U KUD-u ih je nekoć bilo šezdesetak, dok ih je danas oko dvadeset i pet. Povremeno im se pridruže i novi članovi tijekom jeseni.

– Odmah po prestanku pandemije postali smo aktivni u nešto manjem broju i povremeno nam se pridruže novi članovi. Imamo stalnu ekipu, a od ove jeseni će nam se priključiti i neki novi članovi. Također, u rujnu ćemo gostovati u Jezerima, a pratit će nas Kinda s mandolinskim sastavom. Znate, na pravim smotrama ne možete nastupati s matricom već samo uživo, istaknuo je Dizdar.

Jadranska plesna zona

Na svom repertoaru uglavnom imaju jadransku plesnu zonu, ali im nisu strani ni ostali folklorni izričaji s područja Hrvatske.

– Kada smo započeli ovu priču, željeli smo biti folklorni ansambl, pa osim jadranske plesne zone plešemo i dvije koreografije iz Međimurja i jednu iz Zagorja. Fokus nam je na Zadarskoj županiji, od zadarskog tanca, preko Silbe, do splitske kvadrilje i tako dalje. Ukupno imamo desetak koreografija koje smo uvježbali i koje izvodimo, kazao nam je predsjednik Dizdar te se posebno osvrnuo na narodnu nošnju.

– Ono što bih posebno istaknuo jest da smo po prvi put oživjeli pučku zadarsku nošnju, koja nažalost nije sačuvana u fizičkom obliku, već samo preko slika. U suradnji s Etnografskim odjelom Narodnog muzeja i etnologinjom Jasenkom Lulić-Štorić izrađeno je šest nošnji, među kojima se izdvaja pučka i svečana nošnja, a sve to je bilo predstavljeno prošle godine u Kneževoj palači, podijelio je te se osvrnuo na to što su pjesma i ples nekoć značili našim precima.

– Ljudi su prije prvenstveno živjeli kroz ta okupljanja. Postojali su plesovi koji su u jednom trenutku postali izvorni. Tada nisu mogli otići u disko, već su se sastajali praznicima i blagdanima te družili uz ples i pjesmu. Svaki dio zemlje imao je svoj izričaj, odnosno izvorni ples koji bi zaživio u zajednici i prenosio se s koljena na koljeno novim generacijama. Primjerice, zadarski tanac predstavlja izvorni ples, uz pjesmu »Lipšeg tanca ne viđoh«. Zadarski tanac je specifičan jer prikazuje druženje mladih djevojaka i mladića koji su se kroz ples udvarali jedno drugome. Ples započinje šetnjom, tijekom koje mladići promatraju djevojke i biraju ih, zatim se svi hvataju u kolo i započinje pjesma i ples. S druge strane, tu je i nijemo kolo, gdje se pleše bez glazbe, pa se više naglašavaju koraci. No, nijema kola su vrlo živa. Isto tako, tu je i priješko kolo, koje nas je učio pokojni Senko Sorić, kod kojeg također nema glazbe, ali se pjeva, objasnio nam je Dizdar.

Za kraj, Dizdar je podijelio da ih se može pronaći na društvenim mrežama, s obzirom na to da su im se od prošle godine pridružili studenti s Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, koji im vode društvene mreže.