Bili smo u điru s pokretnom trgovinom: 'Bože moj mili, nema ovo svugdi. Od kuće do kuće nam dođe...'

Foto: MISLAV KLANAC

U 5.30 zvonio je alarm, a malo prije sedam sati ujutro već smo u Škabrnji čekali našeg, kako ga mještani zovu, »kruvara«, pekara, Matea Bučića – djelatnika »Duo peke«, putujuće trgovine iz Biograda na Moru. Sat je otkucao sedam i nakon kratkog upoznavanja ukrcali smo se u kombi, brzo se Mateo vratio poslu i mušterijama koje su strpljivo čekale uz cestu.

Mateo ustaje već u 4 ujutro, tako da se mi ne možemo žaliti, pogotovo kad nas je dočekao s osmijehom na licu, kao što svaki dan dočekuje svoje mušterije diljem županije. Osim osmijeha na licu, naš »kruvar« donosi tople pekarske slastice, najmekši kruh koji svi čekaju i sve moguće što ima jedna trgovina. Samo, ova trgovina je na četiri kola. Trgovina koja vam stiže ravno pred vrata. Mateo mještane rano ujutro zove sirenom, ali kratko… da ne probudi one koji ipak vole san. Nekad je dovoljno samo jednom potrubiti i već iz dvorišta izlaze majke, bake, djedovi i muževi kupiti namirnice i prozboriti koju riječ, ili, pak, pokuditi Matea ako slučajno malo kasni. Ovim putem, evo, javno se ispričavamo, Mateo je danas kasnio radi nas.

FOTO: MISLAV KLANAC

»Ko da svatove voziš«

Inače, on ovaj posao radi već godinama i jako je zadovoljan, a mi moramo primijetiti, brz, efikasan i ljubazan.

– Ovdje sam jako zadovoljan, posao mi nije težak jer volim ljude, a i volim raditi. Meni je svaki dan različit, danas sam u jednom selu, a drugi dan u drugom. Super je to što se u tih par dana i zaželiš nekih ljudi, štoviše u nekim selima imam prijatelje, čekaju me s kavom, čak me i na pir zovu pa se ljudi pitaju »što kruvar ovdje radi«, jer znate u nekim selima nas zovu »kruvar«, kazao nam je Mateo pjevušeći uz radio, a kad smo se zaustavili na prvoj stanici, jedna gospođa ga je dočekala s riječima » Ti ko da svatove voziš, uvik pivaš.«

– Dat ćete mi dva kroasana, od čokolade, kazala je gospođa Mateu, a mi smo je upitali zašto kupuje baš kod njih, i to svaki dan. – Mi smo stari ljudi pa nam je dobro došla ova trgovina! I dat ćeš mi srićo jedne slance i jedan tekući. Evo ti srićo novce, pobroji ti, kazala je gospođa i brže bolje potrčala u kuću, jer joj kava kuha na štednjaku, a nama su druge gospođe komentirale kako su mislile da sam zamjena, nova vozačica. Kažu da je Mateo super dečko, da ga ne treba mijenjati.

– Kupujem ovdje jer im je kruh odličan, a drugo, dođe mi na vrata od kuće. Nama ovo dobro dođe. Mateo nam je super, a i ovaj drugi dečko je isto super. Ima jogurta, ima mlika, sve što nam treba ima, kazala nam je Neda, a mi smo pohitali na drugu stanicu gdje su čekali Marija i Stipan.

– Bože moj mili, nema ovo svugdi. Od kuće do kuće nam dođe kako mu se reče, a mi trošimo i gotovo!, kazao je Stipan, a Mateo ga je pitao: »Peka ili štruca?« Čini se kako Mateo već zna što Škabrnjani vole, što svaki dan kupuju. Stipan je za danas uzeo peku i više neće ništa, inače uzme i krafne za unučad.

Dok smo obilazili selo, na radiju je svirao Oliver, a Mateo pjevušio. »Mladiću, djevojčice«, riječi su kojima se Mateo toplo obraća svojim kupcima, bez obzira na godine. Vidi se da su tu godine poznanstva, toliko da se ni ne ljute previše što danas malo kasnimo, a isto tako – ipak im dođe ravno pred kuću.

Kako se za vrijeme našeg đira Škabrnja pripremala za proslavu Velike Gospe, neki su obećali Mateu i koji papršnjak, samo neka dođe na ručak.

FOTO: MISLAV KLANAC

Pedesetak namirnica

– Kupujemo uglavnom kruh, ali nekad sok, šećer i slično. Ne kupujem svaki dan ostale stvari, ovisi o potrebi, ali kruh obavezno. Nije nam problem ni čekati ga, uglavnom je točan. A i ako kasni nije problem, jer ispred kuće smo pa možemo čekati, nije problem. Dobro je da postoji ova trgovina, jer kad ga ne bi bilo morali bi autom u dućan koji nije u blizini. Neka nama njega, kazala je Stana i uzela još sol, vrećice za smeće i još jedno pecivo, dodavši da nema bolje nego da ti netko ispred kuće doveze što treba.

Kako Mateo otvori vrata kombija, tako kupci pružaju svoje vrećice da ih puni. Police u kombiju uredno su složene, pune proizvoda. Denis Zorić, direktor tvrtke, kazao nam je kako su s poslom započeli 2015.godine, nakon što su vidjeli ovakav sistem poslovanja u Sloveniji. Krenuli su s jednim kombijem, a danas jedini pokrivaju područje Ravnih kotara s osam linija. Danas u svojoj ponudi imaju oko pedesetak osnovnih namirnica, iako su počeli samo s kruhom i pecivima. Kako su ljudi tražili, tako su širili ponudu, a cijene su više-manje kao i u običnim trgovinama.

– S obzirom na to da vozimo doslovno na kuću, cijene su u rangu dućana. Čak su neke stvari i jeftinije. Nama je najskuplji kruh polubijeli 1,70 eura, što je po drugim pekarama i dućanima 2 eura. Nama je dva eura ono što je skuplje i za proizvodnju, kao raženi kruh, na primjer. Krafna je 90 centi, peciva 60 centi. Ostale stvari su otprilike kao i u ostalim dućanima, kazao je Mateo.

»Dobro jutro, pola panja, pola peke«, kazao je odmah Ante Vlasnović i nakon što smo se upoznali komentirao Matea kako puno priča, al da je dobar. Također, zadovoljan je i s drugim djelatnicima jer im kruh dovezu skroz do kuće.

– Sve je u redu, sve je ok, najbolje. Imaju najbolji kruh, a i uslugu. Osim kruha, kupim uglavnom piće, a čekamo svako jutro. Da njih nema, morali bismo u dućan, koji je tamo kilometar dalje, tako da dobro da ga ima, kazala je Marija i kroz smijeh dobacila kako je jedva čekala da Mateo dođe, da se napokon pojavio da im uljepša dan.

– Ova je trgovina jako dobra. U kući sidiš, sve ti na kuću dolazi i ne more biti bolje nego je. Proizvodi su odlični, zadovoljni smo sa svime što kupimo, kazao nam je Slavko Bilaver, a danas je uz kruh kupio i žarulje da kako kaže »lipše svitli na Gospu«.

Kako je vrijeme prolazilo, tako smo u ćakuli remetili satnicu. Dolaskom na stanicu, potezom ruke jedna žena nam je dala do znanja da kasnimo. Trenutak da se ispričam, ipak sam ja kriva, a iako je izgledala ozbiljno, gospođa nam je odmah oprostila i pridružila se našim pošalicama. Matea mještani vole vidjeti, a Nediljka posebno.

FOTO: MISLAV KLANAC

I turisti čekaju kombi

– Sve najbolje za njega. On je moj prijatelj od prvog dana. Rečen mu svašta, iako moram mučat, srićo moja. Što se mene tiče, od prijevoza neman nego karijolu i frezu, a svi drugi imaju auto. To je to za me, eto. A uzet imam sve što oću, a i on mi je dobar. Jedno ga vrime nije bilo, jedva sam čekala da dođe, kazala nam je Nediljka koja se i slikala s nama jer je već jednom i bila u novinama.
– Ova trgovina nam stvarno puno znači, da ne idem u centar sela po kilo kruha. Kupujem uglavnom kruh, ali nađu se neke sitnice što nam zatribaju. Sve imaju, stvarno. A dolazi nam svaki dan, da se i pokvari, dođe uru kasnije. Prepoznamo sirenu njegovu i trčimo na cestu, kazala je Slavka.

Kako Mateo vozi po cijeloj županiji, tako je upoznao svaki kutak, svaki zaselak, svaku cesticu jer za neke kupce skreće s ceste, ulazi u dvorišta, doslovno ispred vrata. Uglavnom su to stariji i nemoćni ljudi koji računaju na njegov svakodnevni dolazak. Putujuća trgovina, dolazi svaki dan. Čak i ako se dogodi neka neugodnost, poput kvara na kombiju, dolazi zamjena, kombi pun proizvoda jer ljudi bi inače ostali bez najosnovnije namirnice – kruha. Svako jutro, kombiji odlaze u sela Ravnih kotara, do Krneze i Radovina na zapadu, Obrovca na sjeveru i južnije skoro do Šibenika. Iako u našoj županiji još uvijek ima malih trgovina u selima, mnogi čekaju baš ovu. Mateo je s nama podijelio i jednu zanimljivost, a to je činjenica da na jednoj liniji u različitim selima sveukupno ima osam trgovina, liniji u kojoj naša putujuća trgovina ipak ostvaruje najveći promet. Također, objasnio nam je kako i turisti čekaju kombi. Kako u zaleđu ima sve više kuća za odmor, tako je i putujuća trgovina postala dio ponude jer su mnogi iznajmljivači naznačili svojim gostima ovu pogodnost.

– Ljudi su se naviknuli na naše proizvode, više ne kupuju kruh u drugim trgovinama, već čekaju da mi dođemo. Na početku su čekale samo starije osobe, a sad su tu već i mladi koji nas čekaju, kazao je Mateo obrativši se sljedećoj mušteriji s »mladiću«, iako mladić nije bio.