Bili smo na najstarijem susretu klapa u županiji: "Raspivano Bibinje se čeka cilu godinu"

Dečko, izvođači su na onu stranu, u uličici, prođi tu i odma livo, k’o iz topa će starija Bibinjka, vidjevši me u bijeloj košulji, lagano metući oko kuće na trgu Sri sela, ne dopuštajući mi da u milisekundi pauze dok je tišina izgovorim kako tu jesam zbog klapa i 43. Raspivanog Bibinja, ali ne da pjevam, jer me Bog sluhom nije nadario, a bibinjska krv ne kola mojim žilama, već da malo radim, a malo uživam.

– Gospođo, hvala vam, ali ove godine ipak nećete imati priliku čuti moj milozvučni glas, ja sam tu samo da pišem, uspijem se nekako ubaciti u monolog i izgovoriti riječi koje su me spasile od laganog pogurivanja do kuće u kojoj su se klape pripremale za nastup.

Loncijanje za dozvolu

Naše, sad već pravo malomišćansko ćakulanje u sekundi staje, opraštamo se jedno od drugog kao najveći prijatelji, a znamo se tek dvije do tri minute, zove me na bevandu i ručak za Rokovu, jedva se uspijevam opravdati poslom.

Ostajem sam Sri sela, pripreme na pozornici i oko nje su pri kraju, izvođači iz cijele Hrvatske odrađuju posljednje probe, momci sa svetog Roka, crkve iz 18. stoljeća vježbaju loncijanje – tradicija nalaže da Raspivano Bibinje postane raspivano – tek kad za to dozvolu skladnim oglašavanjem daju dva zvona s preslice.

Raspivano Bibinje je najstarija i najpoznatija klapska manifestacija u Zadarskoj županiji koja se održava još od 1977. Susret klapa u Bibinjama je, uz Susret dalmatinskih klapa u Skradinu, Omiški festival i festival Klape Gospi sinjskoj, najznačajniji nacionalni događaj nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

– Ovaj se dan čeka cilu godinu, rekla bih da nam je čak i najvažniji, iskreno će Lucija Banov, dugogodišnja članica klape Garofuli – jedne od tri bibinjske klape i kći pokretača Raspivanog Bibinja Šime Šimunića.

Garofulice su osnovane netom prije rata, 1990. godine na inicijativu nekoliko domaćih djevojaka zaljubljenih u dalmatinsku pjesmu. Zanimljiv je podatak da su i najstarija klapa u Zadarskoj županiji. Kako s ponosom navode, kroz proteklih 30 godina, gledajući u brojkama, kroz samu klapu je “propjevalo” 17 bivših i 13 sadašnjih članica, uz višegodišnju pratnju četiri vrsna voditelja. Dok sjedimo na škalinama svetog Roka, Lucija se prisjeća prvih susreta s Raspivanim Bibinjem i emocija koje su vladale tada, a jednako vladaju i danas.

Geni kameni

– Rodila sam se nekih šest, sedam godina nakon pokretanja festivala i mogu reći kako sam zapravo cijeli život obilježena Raspivanim Bibinjom. Otac se cijeli davao u organizaciju, ja sam kao dijete pečatirala ulaznice, izvođači su spavali kod nas… Jednostavno, bilo je nemoguće izbjeći sav taj šušur koji smo obožavali, Bibinje je tih dana živjelo kao jedno, sa sjetom u glasu će Lucija Banov, dodajući kako u Garofulicama pjeva i njezina sestra te kako im je to jednostavno kao religija. Pitam je također što je to u bibinjskom zraku kad nema kuće u kojoj nije barem jedan pjevač.

– To je tako od pamtivijeka, Bibinje i klapska pisma jednostavno idu jedno s drugim, priča nam Lucija, pozivajući Mirjanu Bralić, rođenu i udanu Bibinjku, suprugu Tomislava Bralića, koja kaže kako bez pisme – ne može. Vele nam kako su i njezina četiri sina u glazbi, geni kameni su to.

– Ja ne mogu bez klapske pisme, tako je od rane mladosti pa do danas. Nema kuće u našem mistu da netko nije bio u klapi, to je nezamislivo, objašnjava mi. Večer su svojim nastupom otvorili članovi klape Bibinje, koja je nasljednica klape Fortuna. U njoj pjeva bibinjski slavuj Ićo Sikirić, ali kako rekoše mještani koji su sjedili do mene, i Antonio Sekula, brat načelnika Šime Sekule. Glazba je i njima u venama, a o tome govori i tekst u 90. broju Zadarskog lista, objavljen 1996. godine.

Tada su dva bibinjska grdelina devetogodišnji Šime i osmogodišnji Antonio snimili svoju prvu kazetu. Antonio je danas aktivan član klape, dok se Šime prepustio politici. Nakon klape Bibinje, na pozornicu su se popele Garofulice, a potom klapa Karmel iz Turnja, Oršulice iz Vodica, policijska klapa Sveti Mihovil koja je izvedbu “Diči se zemljo” posvetila poginulom bibinjskom heroju Franku Lisici.

Dostojni predaka

Nastupila je još klapa Kana G iz Zagreba, Pinguentum iz Buzeta, Krunik iz Kučina i Cambi iz Kaštel Kambelovca. Tradicionalno, izvedbe je začinio pjesnik Ante Sikirić Krivin, nekad zidar kuća, a danas stihova, recitirajući više svojih pjesama. Spominjući Čehinje, ženidbu i bibinjske anegdote, kod posjetitelja je natjerao suze na oči. Tradicija nalaže da se Raspivano Biibnje zaključuje vatrometom i domoljubnom pjesmom Ivana pl. Zajca “U boj, u boj” iz opere “Nikola Šubić Zrinski”. Nakon pravog glazbenog spektakla, a prije bogatog agapea vrijednih bibinjskih domaćina, “ulovio” sam Šimu Sikirića, koji je za ovu kulturnu manifestaciju sve – od organizatora, scenarista i slično.

– Sretni smo da je najstariji klapski susret u Zadarskoj županiji, a jedno od starijih u Hrvatskoj uspješno zaključeno i ove godine. Posebno smo ponosni što su praktički svi finalisti ovogodišnjeg Omiša bili s nama i što je naša publika uživala u najboljim klapskim izvedbama. Ispunjen trg svjedoči kako smo na dobrom putu i da smo uspjeli očuvati tradiciju koju nam je ostavila klapa Fortuna, istaknuo je Sikirić.

U toj atmosferi, gdje prošlost susreće sadašnjost, a tradicija se isprepliće s modernim, vrijeme je prošlo u trenu. Osjetio sam da sam postao dio nečega većeg, nečega što će se nastaviti i kad ja odem.

Jedanaest klapa – a šoldi nigdi

Godine su prisilile barba Šimu Šimunića, 84-godišnjeg pokretača Raspivanog Bibinja i nekadašnjeg člana klape Fortuna da ovogodišnji susret prati iz svoga doma, putem prijenosa uživo. Kako kaže, drago mu je što susret traje toliko godina, a danas se sa sjetom prisjeća samih početaka.

– Bila je 1976. godina, vraćali smo se iz Omiša i zaustavili se u mjestu Podorjak gdje su sve klape dolazile na janjetinu. Bili su tu i dečki iz klape Skradinski buk iz Skradina. Rič po rič, upoznali smo se s tim dečkima i svidili su nam se jer su bili iskreni. Oni su na ovom području prvi krenuli s organiziranjem susreta klapa, baš te 1976. godine, u 12. misecu u kino dvorani. Bili smo pozvani kao gosti, a na povratku, Bibinjci, kaj Bibinjci, rekli smo: ‘Kad moru oni, zašto ne bi i mi? Ajmo provati.’ To je bija put u nepoznato. Nemaš ništa. Nemaš prostora, nemaš pozornice, nemaš sidalica, nemaš odgovornih ljudi koji će ti razglas postaviti, ali imali smo snažnu volju i ljubav. Ljubav prema pismi. I eto mi kaj entuzijasti krenuli smo u tu avanturu i 1977. godine, koncem sedmoga miseca, išli smo u organiziranje prvoga susreta klapa Raspivano Bibinje. Jedanaest klapa je nastupilo tada! Jedanaest! A mi šoldi nemamo! I što smo napravili? Išli smo po mistu i molili ljude da nam pomognu. Velik broj ljudi se odazvalo i pomoglo nan. Pomoć nam je pružila i tadašnja Mjesna zajednica koja je sudjelovala financijski, ali i sve tadašnje društveno političke strukture su bile iza nas. Bio je to znak da radimo nešto ozbiljno i krenuli smo. Imali smo organizacijski odbor od 28 članova, svak je imaja svoj zadatak, točno opisani. Svak ga je dobija napisanog, tako da se niko ni moga izvlačiti. Ja san bija koordinator i kontroliraja san i pratija izvršavanje tih zadataka. I to je teklo fenomenalno. E, al je nasta drugi problem. Zovemo klape izdaleka: Mostar, Sinj, Split, Solin…Di ćemo ih smistiti? Ljudi se javili, primili u svoju kuću, počastili ih, pogostili. I tako je krenulo. Susret za susretom, u detalj će barba Šime.

Sudionici

Na 43. Raspivanom Bibinju nastupile su klape Garofuli i Bibinje, policijska klapa Sv. Mihovil, ženske klape Karmel iz Turnja i Oršulice iz Vodica te muške klape Kana G iz Zagreba, Pinguentum iz Buzeta, Krunik iz Kučina kraj Solina i klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca. Tradicionalno gost večeri bio je bibinjski pjesnik Ante Sikirić Krivin, a voditeljski dvojac činile su poznata TV lica Nikolina Radić i Kristina Čirjak, nagrađivana novinarka, djevojka čija je majka Bibinjka i koja je prvi puta stala pred bibinjsku publiku i uspješno vodila ovaj poznati susret.