Mlada pjesnikinja i dobitnica Nagrade »Slavić«​ predstavila svoju zbirku poezije »Starorječje«

U Gradskoj knjižnici Zadar predstavljena je zbirka poezije »Starorječje« autorice Sare Hižman, dobitnice Nagrade »Slavić«​ za najbolji prvijenac Društva hrvatskih književnika. Naime, ova apsolventica prevoditeljskog smjera ruskog jezika i književnosti te znanstvenog smjera engleskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru, sabrala je svoje pjesme uz pomoć profesora, kolega studenata i Studentskog zbora. Zbirku je uredio profesor Tim Lemac, koji je pohvalio njenu tradicionalnu poetiku i širok raspon tema. Profesorica Rafaela Božić naglasila je važnost zbirke u kontekstu 21. stoljeća, ističući da ne sadrži tragove tehnologije i dokazuje da mlađa generacija itekako čita i piše. U razgovoru nam je ova mlada pjesnikinja otkrila kako je na satovima hrvatskog jezika, gdje su čitali i po nekoliko puta naglas pjesme, osjetila čaroliju riječi koje su je, kako ističe, obuzimale do trnaca.

– Poeziju sam počela pisati u drugom razredu srednje škole potaknuta prijedlogom profesorice. Prije toga, u slobodno vrijeme pisala sam kratke pričice, ali nakon što sam zaronila u svijet poezije, nisam se više maknula. Poezija me nekako uvukla, prisjeća se mlada pjesnikinja, dodajući kako joj je u počecima bio problem napisati i nekoliko stihova te kako je često razmišljala o čemu pisati, kako posložiti riječi i kako bi sve to trebalo izgledati. No, kada je samu sebe uvjerila da nitko »neće« čitati njezine stihove, tek su tada počeli lijevati iz nje.

Prirodni motivi

Najveća inspiracija joj je oduvijek bila priroda, koju doživljava kao svoju najbolju prijateljicu, utjehu i kompas.

– Podloga gotovo svake pjesme iz zbirke su motivi iz prirode jer kroz nju gledam na sve što se u pjesmama “odvija”. Već u prvoj pjesmi »Tela«​ jasno se osjeća neprestana prisutnost motiva iz prirode i njihova snaga u nadvladavanju ljudskih boli. U posljednjoj pjesmi, priroda se pojavljuje u obliku male životinje koju lirsko ja naziva Malički, upozoravajući je na opasnosti »umjetnog«​ svijeta, govori nam Sara, dodajući kako se uz lajtmotiv prirode kroz zbirku provlače i teme vremena, zaborava, nostalgije, bolesti i smrti, što stvara duboku i emotivnu povezanost između čitatelja i prirodnog svijeta.

U pogovoru zbirke »Starorječje« profesor Tim Lemac opisuje djelo kao »dvobojni izvezeni poetski stoljnjak«​. Naime, posebnost ove zbirke leži u tome što je pisana kako hrvatskim standardnim jezikom, tako i međimurskim kajkavskim dijalektom.

– Budući da su pjesme pisane u istom periodu naizmjenice, tema je uvijek slična i mislim da ne bi imalo smisla objaviti samo one na standardnom ili samo one na dijalektu. »Poetski stolnjak« podsjeća me na tu neodvojivost pjesama, koje su naizmjenice raspoređene po zbirci, dakle, po misaonom tijeku, a ne po jeziku. Budući da sam jako vezana za svoj dijalekt i primjećujem da se sve manje koristi i stapa sa standardnim, volim ga istraživati i zapisivati, tako da planiram više pisati na kajkavskom. Iako je on moj jezik, kako ga i nazivam u zbirci, standardni mi također nudi izražavanje s jednom dozom »odmaknutosti« od onoga što pišem i nudi mi novo viđenje poezije, tako da i njega jednako cijenim. Da moram, ne znam kako bih odabrala samo jedan, navodi Sara.

Tematika knjige razdijeljena je u četiri cjeline – »Starorječje«, »Zdignuti s koreja«, »Satkani od proboda« i »Rebra lišća«, a sastoji se od 46 pjesama. Uz teme prirode, bolesti, domoljublja, prijateljstva, jedna od glavnih tema je i ljubav, koja je najviše primjetna u prvom dijelu zbirke, nazvanom prema zbirci.

– Neke od tih pjesama opisuju događaje, što ovo poglavlje čini najviše narativnim jer slijedi nekakav tijek. Iako se sve te pjesme mogu opisati kao ljubavne, smatram da je taj romantičan aspekt ostao prikriven ostalim motivima, npr. u trećem stihu pjesme “Padanje mjeseca u bijele crte na istočnim oblacima”: »Davno zaboravljeni i daleki/Vaši bijeli zastori/Nečiji crveni okviri prozora u zimi/Čiji su bili osjećaji?« Lirski subjekt mašta o zastorima koje odavno nije posjetio, isto kao i nečije crvene okvire koji su ga podsjetili na te prozore. Iako lirski subjekt ne postavlja pitanje nekom određenom, iz konteksta je jasno je da je to njegov ljubavni interes koji mu nedostaje, objašnjava nam Sara, dodajući kako iako u većini slučajeva ne piše vezani stih, neke pjesme je uvuku u svoju ritmičnost pa im odluči dodati rimu.

Umjetnost prevođenja

– To su uglavnom pjesme za koje mi onda treba puno više vremena i kroz čije pisanje se tada ponekad promijeni i ideja pjesme. Pisanje takvih pjesama na papiru izgleda kaotično – par strofa na papiru i oko njih razbacane riječi, objašnjava nam Sara, dodajući kako kod broja stihova u strofi ili strofa u pjesmi, uglavnom slijedi nekakvu shemu koja je odredila nakon par napisanih strofa. No, ako osjeti da to više ne funkcionira, izmisli nešto novo, tako da ne dozvoljava takvim pravilima da je koče.

U slobodno vrijeme najviše voli čitati poeziju, a od uzora ističe neizostavnog klasika – Antuna Branka Šimića.

– U slobodno vrijeme najviše čitam poeziju, a kako studiram na prevoditeljskom smjeru engleskog i ruskog jezika, puno vremena provodim čitajući stranu literaturu. Oduvijek mi je bila fascinantna umjetnost prevođenja i jako mi je drago što sam se pronašla baš na ovim smjerovima. Uz to, volim čitati i hrvatske pjesme, a kako pratim natječaje za objave pjesama, često čitam i modernu poeziju različitih hrvatskih autora u usponu. Što se tiče utjecaja na zbirku, ona je dugo nastajala i pisala sam je još od 2014., tako da su mi uzori bili klasici od kojih mogu izdvojiti Antuna Branka Šimića čija me poezija odmah fascinirala svojom nježnošću i simbolizmom, pa sam je preuzela i u svoje stvaralaštvo. Tako je i prije naveden stih »Nečiji crveni okviri prozora u zimi« inspiriran Šimićevim stihom »Samo jedan prozor crven gori« iz pjesme “Ljubomora”. Još se takvih inspiracija može pronaći u zbirci; kao i pjesma »Bijela soba u kući« s motivima zida, cigla i teškog neba koji su inspirirani Pink Floydom, priča nam, podijelivši kako je trenutno na završnoj godini anglistike i rusistike na Sveučilištu u Zadru, tako da je u Zadru već sedam godina.

Iako je mogla završiti studij ranije, toliko uživa u Zadru i izvannastavnim aktivnostima da je odlučila upisati dvije apsolventske godine. Tijekom tog vremena imala je priliku sudjelovati na raznim književnim festivalima, poput »Millenium stih«, »Poezija u prijevodu« i »Poetska razglednica«, prilikom čega je prevodila poeziju.

– Iako bih rado rekla da sam produktivna u pisanju, posljednjih godina mučim se s pronalaženjem inspiracije. Jedan od razloga je i odvojenost od prirode, ali ima tu i osobnih razloga. Nadam se da ću naći način za promijeniti to i posvetiti se pisanju koliko mogu, iako mislim da se pisanje ne može forsirati. Drago mi je što ipak nisam pjesme samo zaključala u ladicu i kompletno zaboravila na taj hobi, već je došlo i do objave zbirke, na što je svakako utjecao i moj fakultet i poznanstva koja sam na njemu stekla, navodi ova mlada pjesnikinja.

Studentski projekt

Zbirka “Starorječje” predstavlja studentski projekt koji je sufinancirao Studentski zbor Sveučilišta u Zadru.

– Objavila sam ga sama, uz njihovu financijsku pomoć te pomoć studenata Sveučilišta i njegovih profesora. Tako je profesor Tin Lemac s Odjela za kroatistiku uredio zbirku te napisao pogovor, profesorica Rafaela Božić s Odjela za rusistiku napisala recenzentsku preporuku potrebnu za sufinanciranje, a profesorica Adrijana Vidić s Odjela za rusistiku fotografirala naslovnicu. Studentice Marija Jurčević i Valentina Buhin lektorirale su knjigu, a Marko Cvetković je ilustrirao. Za pomoć pri objavljivanju obratila sam se bivšem studentu Sveučilišta, Vladimiru Tomašu, koji iza sebe već ima četiri knjige. Uz njegove savjete, pomoć FG grafike i Ureda za izdavačku djelatnost, uvijek sam znala koji mi je idući korak. Nakon objave, primjerke zbirke slala sam na razne natječaje, pa je tako zbirka dobila Nagradu »Slavić« za najbolji prvijenac 2023. Društva hrvatskih književnika, na koju sam jako ponosna. I dalje pratim i šaljem primjerke zbirke na različite natječaje u čije se uvjete zbirka uklapa, priča Sara, te je dodala da se knjiga može posuditi u Gradskoj knjižnici Zadar, Knjižnici »Nikola Zrinski« Čakovec, na lokacijama gdje se nalaze obavezni primjerci knjiga, a može se pronaći i u nekim kućicama za knjige čije lokacije dijeli na Instagram profilu.

S obzirom na to da već dugo šalje pojedinačne pjesme na različite natječaje, objava kompletirane zbirke nije joj se činila kao dijeljenje vlastite intime s javnosti.

– Uvijek sam bila otvorena prema dijeljenju svojih mišljenja i viđenja stvari s drugima. Mislim da u tome ima neka ljepota i da se ne bi trebali skrivati od svih, ističe ova mlada pjesnikinja.

Uz poeziju, mladoj pjesnikinji nisu strani ni drugi oblici umjetničkog izražavanja. Povremeno crta i slika, a najdraže tehnike su joj pasteli i tempera. Iako je prvotno planirala sama nacrtati ilustracije za svoju prvu zbirku, odlučila je prepustiti taj posao iskusnijem umjetniku, svom prijatelju.

– Prvo poglavlje knjige, također nazvano »Starorječje«, proizlazi iz jednog mog privatnog »projekta« u kojem sam uz vlastite stihove kombinirala i stihove nekih pjesnika i glazbenih izvođača, dok je u pozadini bio herbarij ili nešto nacrtano. Spajanje takvih umjetnosti dalo mi je više načina za izražavanje i predočavanje svojih osjećaja, tako da u budućnosti imam plan baviti se takvim kombiniranjem, privatno ili javno, poručuje ova mlada pjesnikinja u usponu.