Naša novinarka plovila je pet sati katamaranom od Zadra do Pule: "Višesatno ljuljuškanje na valovima nekoliko me puta natjeralo..."

Što se to bijeli u luci zadarskoj? Nit su snjezi, nit su labudovi, već katamaran HSC Krilo Lux, monumentalno plovilo koje je bilo moje mjesto boravka skoro pet sati. Polazište: Zadar, odredište: Pula. Između početne i krajnje točke očekuje nas još i zaustavljanje u lukama sjevernojadranskih otoka – Silbe, Ilovika, Lošinja, Suska i Unija. Ukrcavaju se moji suputnici, noseći najrazličitiju prtljagu – od bicikla do kašeta s povrćem, a neki putuju u društvu četveronožnih ljubimaca. Strpljivo čekam ukrcaj.

Čini se da se traži mjesto više, ali brige nema: karta, koja je koštala 26,54 eura je u džepu. Polazimo točno u 16 sati, a dolazak se očekuje navečer, u 20.45. Ostavljamo iza sebe gradsku luku, Puntamiku i Diklo te grabimo prema otvorenom moru.

Ekonomičnost putovanja

Kako bih skratila tek otpočeto putovanje, odlučujem saznati više o katamaranu koji je prvi izbor mnogih putnika. Krilo Lux izgrađen je 2019. godine, postiže brzinu od 36 čvorova, a može primiti preko 400 putnika. U srcu sezone, jutarnjom linijom Pula – Zadar i popodnevnom Zadar – Pula, prometuje ponedjeljkom, srijedom, petkom, subotom i nedjeljom.

Unutrašnjost koja se prostire na dvije etaže je ugodna, dominiraju udobna sjedala plave i narančaste boje, a iznad glava putnika smješteni su pojasi za spašavanje, uz upute za korištenje. Dodatna su pogodnost utičnice koje se nalaze uz prozore. Na brodu je ponešto sjedećih mjesta za stolom te nekoliko televizora.

Na svakoj etaži nalazi se sanitarni čvor, dok su na donjoj smješteni bar te aparat za kavu. Prostor je klimatiziran, no nekolicina putnika žali se na intenzitet klime koja ponekad rashladi unutrašnjost do neočekivane mjere.

Na palubi su osigurana sjedeća mjesta koja su idealna za uživanje u panorami, ukoliko putnici ne mare za vjetar. Na donjoj etaži smješten je prostor za prtljagu zadovoljavajućeg kapaciteta.

Nakon kratke ture plovilom, odlučujem se na ćaskanje sa suputnicima kako bih saznala koliko su zadovoljni uvjetima putovanja. Moja prva »susjeda«, Anamarija, zauzeta je radom na računalu, no udovoljava mojoj znatiželji i spremno dijeli iskustva stečena tijekom ranijih plovidbi.

– Putujem u Pulu. Katamaran je najbolji način putovanja za ovu relaciju. Volim putovati brodovima. Ovo je i dalje najekonomičniji i najugodniji način putovanja. Na liniji Zadar – Pula imate opciju autobusa koji vozi osam sati magistralom.

Može se i avionom, što je u redu, ali je puno skuplje. Na koncu je ovo najbolja opcija. Cijena je pristojna. Putujem katamaranom kad god mogu, otkrila je moja sugovornica te usporedila današnje uvjete putovanja s nekadašnjim.

– S ovim brodom nisam nikad imala neugodna iskustva, ali s onim prethodnim jesam. Stalno se kvario. Imala sam jednu baš gadnu epizodu – valovi su bili strašni, sve se ljuljalo. Taman smo prošli Premanturu i samo su svi motori prestali raditi.

Javio nam se kapetan i pametno je odlučio da se vratimo nazad u Pulu jer je bilo preopasno. Prijašnji brod je bio jako nestabilan, ali s ovim smo išli i po lošijim vremenskim uvjetima i uvijek je bio super. Brz je i ugodan. Može se i raditi, pogotovo jer ima struje.

Putovanje uglavnom provedem radeći na laptopu, malo i prošećem, odspavam, slušam glazbu. Nije ovo dug put, stvarno brzo stignemo za ovu udaljenost. Mogla bih svakome preporučiti, zaključuje Anamarija.

Čitaju, odmaraju…

Nasuprot nama mirno sjedi barba Lovro čije je odredište kudikamo bliže.

– Idem na Silbu. Nikad nisam imao problema s katamaranom. Katamaran je uvijek dobar. Rijetko imamo problema s vremenom, a sad se vraćam iz Zadra u kojem imam stan. Odem dan ili dva i onda idem opet nazad jer je meni najljepše na Silbi.

Dok smo radili, bili smo u Zadru, a sada smo na Silbi. Ne dosadi mi ovako putovati. Mi smo se prije vozili iz Silbe do Zadra pet sati onim parnim brodovima, a sada dođemo za sat vremena, ispričao je gospodin Lovro.

Na palubi, unatoč jakom vjetru, pronalazim veći broj sugovornika. Dora, koja je inače iz Zagreba, također putuje na Silbu. U njenom krilu umirila se mezimica, kujica Srna.

– Idemo na Silbu. Dolazimo tu jednom godišnje, na godišnji, jer imamo kuću. Naviknuti smo već na vožnju brodom. Srni je sve dobro, ona voli putovati. Ako sam u blizini, njoj ništa nije problem. Ovo mi je jako udobno putovanje, brzo je i ugodno, kazala je, a s njom se slažu i oni koji putuju duž čitave rute.

– Putujem u Pulu iz Zadra i sviđa mi se ovo putovanje. Cijelo vrijeme sam vani. Vjetrovito je, ali je ugodno. Iz Pule smo išli jedrilicom do Zadra, a sada se vraćamo iz Zadra po automobil. Volim putovati brodom, volim more i uživam u pogledu.

Također, ovaj brod je bio dosta jeftin. Na brodu uglavnom čitam i gledam oko sebe, podijelila je svoje iskustvo Elrieka iz Nizozemske, a Ivana iz Zadra mi otkriva kako joj baš godi vjetar u kosi.

– Super mi je, ovo je već drugi put ovaj tjedan da idem ovom rutom. Idem iz Zadra u Pulu. Naviknuta sam na vjetar, ja sam ipak s mora. Zadovoljna sam odnosom cijene i usluge. To je i razlog zašto drugi put putujem katamaranom. Katamaran je puno komodniji od autobusa, govori Ivana.

U razgovoru mi je proletjelo prvih sat vremena plovidbe i već stižemo do prve stanice – Silbe. Ovaj je otok nadaleko poznat po netaknutoj prirodi, prekrasnim plažama i čistom moru.

Nekolicina putnika nije tratila ni trenutka – vidim ih kako se, odmah po silasku s broda, svlače u kupaće kostime i čekaju odlazak katamarana kako bi sigurno skočili u more. I ne krivim ih, ono je prozirno, a ispod nas pliva jato ribica.

Vrlo brzo ponovo se zaustavljamo. Na redu je Ilovik, najmanji i najjužniji otok Lošinjskog arhipelaga. Čim se približi otoku, pogled bježi na mletačku tvrđavu koja oživljava minula vremena davnih bitki protiv uskoka. Zanimljivo je i da se ilovačko groblje nalazi na susjednom, nenaseljenom otoku, što bi značilo da ovdašnja živalj i u zagrobni život putuje barkom.

Kava skuplja nego na kopnu

Plovidba se nastavlja, a meni ideja za provođenje vremena ponestaje, stoga odlučujem pronaći inspiraciju u svojim suputnica. Kako oni provode vrijeme tijekom duge plovidbe? Stariji svijet uglavnom se prepustio pižoletu, dok je mlađe teško vidjeti bez bežičnih slušalica u ušima.

Poneki čitaju, drugi, pak, uživaju u pogledu. Posebno mi je zanimljiva skupina prijateljica na palubi koje pijuckaju vino iz kartonskih čaša, puštaju hitove dalmatinske zabavne glazbe, a povremeno plešu i pjevaju.

Zabavno je i skupini Talijana koja je zauzela jedan od stolova i prepustila se kartanju. Naravno, kako smo u periodu Olimpijskih igara, na televiziji je bilo moguće gledati tenis, što je nekolicina zaljubljenika u sport i učinila.

Ubrzo stajemo u Malom Lošinju gdje se odvija značajna izmjena putnika. Lošinj je kudikamo izgrađeniji od ostalih otoka na ruti, budući da je Mali Lošinj administrativno središte zapadnog Kvarnera te grad svjetski prepoznat po svom čuvenom Muzeju Apoksiomena.

Moju je pozornost, ipak, uhvatila jedna zanimljivost komunalne prirode – barka u vlasništvu komunalnog poduzeća umjesto uobičajenih kamiona, što nužno upućuje na činjenicu da smo na otoku.

Ulazimo u posljednju trećinu puta, a još nisam posjetila brodski bar. Taj se propust morao ispraviti, stoga sam naručila kavu. Premda je bilo već 19 sati, uslužno osoblje odmah ju je skuhalo, na moje pozitivno iznenađenje, s obzirom na to da bi u mnogim zadarskim kafićima posluživanje kave već bilo obustavljeno.

Bar, prigodno nazvan Bar Lux, ponudom ne zaostaje za uobičajenim kafićima. Mogu se naručiti standardni tipovi kofeinskih napitaka, sokovi, ledeni čajevi, piva, vino i žestoka pića. Također je moguće kupiti nešto za prigristi: čokoladne pločice, grickalice i sendviče.

Podrazumijeva se, s obzirom na zahtjevniju logistiku, da su proizvodi skuplji u odnosu na one koje nabavljamo na »suhom«. Ipak, cijene nisu neprihvatljive, budući da velika kava s mlijekom košta 2, 90 eura.

Podignuvši razinu šećera i kofeina u krvi, vratila sam se na palubu kako bih promatrala dolazak u Susak koji se na prvu značajno razlikuje od prijašnjih lokacija. Otok se već iz daljine zelini, a doima se kao da je čitav prekriven trstikom, koja predstavlja njegovu glavnu vegetaciju.

Uz trstiku, nemoguće je ne primijetiti ogroman plakat koji prikazuje zaštitni znak Suska – čuvenu narodnu nošnju vibrantnih boja, karakterističnu po svojoj »minici« – navodno prvoj suknji takve vrste u Europi.

Uljanikove dizalice za kraj

Nakon Suska, posljednja stanica prije odredišta otok je Unije koji privlači pozornost impozantnim karbonatnim stijenama koje su gnjezdilište sivog sokola i nekoliko vrsta čiopa. Stigavši u luku, primjećujem jedan brod koji je na otocima zasigurno rađe viđen i od katamarana – vodonosac Zrmanja.

Unije, s obzirom na izoliranu lokaciju, vodom se opskrbljuju iz privatnih cisterni u kojima se skuplja kišnica, a koje se nadopunjuju vodom iz vodonosca.

Na Unijama hvatam zalazak sunca koji, s obzirom na mir koji nas okružuje i čisto more u koje naizgled zalazi, može slobodno parirati onome sa zadarske rive.

Posljednja je etapa mog morskog putovanja. Nadomak Puli primjećujem pitoreskni svjetionik Porer na kojem dominira okrugla kamena kula visoka čak 35 metara, što ga čini najvišim svjetionikom u Istri. Na hridi je stalna svjetioničarska posada.

Nemalo im zavidim na zalascima sunca koje ondje imaju priliku promatrati. Ubrzo imamo krasan pogled na Galebove stijene. Zaobilazimo ih i ulazimo u pulski zaljev. Ukazuju se Svjetleći divovi ili, manje glamurozno rečeno, Uljanikove dizalice, što mi je konačna potvrda da sam nadomak cilju.

Kupim stvari, u 21 sat napuštam Krilo Lux i sumiram iskustvo. Višesatno ljuljuškanje na valovima nekoliko me je puta natjeralo da pomislim »hvali more – drž’ se kraja«, no sve u svemu, brodsko putovanje na liniji Zadar – Pula nije tek stizanje od točke A do točke B.

Ovo je putovanje iskustvo u pravom smislu riječi koje nudi priliku za upoznavanje sa suputnicima, uvid u izolirane sredine, udobnu, povoljnu i brzu plovidbu te neke od najimpresivnijih jadranskih panorama.

POGLED NA GALEBOVE STIJENE

Posljednja je etapa mog morskog putovanja. Nadomak Puli primjećujem pitoreskni svjetionik Porer na kojem dominira okrugla kamena kula visoka čak 35 metara, što ga čini najvišim svjetionikom u Istri.

Na hridi je stalna svjetioničarska posada. Nemalo im zavidim na zalascima sunca koje ondje imaju priliku promatrati. Ubrzo imamo krasan pogled na Galebove stijene. Zaobilazimo ih i ulazimo u pulski zaljev.