Dokumentarni fotograf iz Zadra posvećen je bilježenju autentičnih priča o očuvanju prirode i kulturne baštine

Marko-Lorenzo Blaslov, tridesetčetverogodišnji dokumentarni fotograf iz Zadra koji spaja svoju ljubav prema prirodi, planinarenju i istraživanju kroz objektiv svog fotoaparata, već se desetak godina strastveno bavi fotografijom te je fasciniran radom profesionalnih fotografa u časopisima poput National Geographica. Danas je ono što je započelo kao hobi preraslo u posao kojim se bavi i od kojeg zarađuje, omogućujući mu da radi ono u čemu istinski uživa.

Tijekom svoje fotografske karijere ostvario je niz zapaženih izložbi koje odražavaju u prvom redu njegovu ljubav prema prirodi. U 2023. godini predstavio je izložbu pod nazivom »Prema Brdu« u knjižnici Dugave u Zagrebu, koja je bila dio Festivala knjiga i planina »Brdo knjiga«. Ova izložba obuhvatila je osamnaest fotografija inspiriranih velebitskim krajem, raspoređenih u šest tematskih cjelina, s po tri fotografije unutar svake teme.

Godinu dana ranije, u 2021. godini, Blaslov je imao izložbu u Zadružnoj pivovari Brlog, gdje je prikazao sedamdeset fotografija planinskih scena koje je snimao tijekom godina. U 2020. godini organizirao je izložbu »Fotografska odiseja čitanju« u suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom.

Treća izložba na temu knjige i čitanja obuhvatila je dvadeset i dvije fotografije, izložene na panoima ispred Gradske knjižnice Zadar i na videozidu unutar knjižnice, prikazujući raznolike lokacije uključujući Velebit, Sali, Iž, Hvar, Škardu, Lastovo i Skopje.

Tijekom iste godine, u Areni Gold u Zagrebu, predstavio je foto- priču »Sjećanja«, koja je pratila CD »Neopisivo« i dodatno obogatila njegovu umjetničku produkciju. U 2019. godini, s kolegom fotografom Tonijem Opačićem, organizirao je humanitarnu izložbu “Putevima prirode”.

Lastovski poklad

Kao dokumentarni fotograf, Blaslov je posvećen bilježenju autentičnih priča vezanih uz očuvanje prirode i kulturne baštine, a kao strastveni planinar angažiran je u različitim projektima koji uključuju Velebit i hrvatske otoke, prilikom čega surađuje s nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Nedavno je predstavio svoju najnoviju izložbu, »Lastovski poklad«, u Lastovskoj Sali, koja uključuje trideset i osam fotografija nastalih tijekom trogodišnjeg praćenja ove manifestacije.

– Izložba je proizašla iz želje da se Lastovski poklad prikaže turistima i posjetiteljima koji nemaju priliku doživjeti ga tijekom zime. Mnogi cijeli život slušaju o tome, a nikada nisu vidjeli uživo. Diana Magdić iz Turističke zajednice predložila je ideju o izložbi s obzirom na to da već tri godine snimam ovaj događaj. Prvu godinu sam snimao za Park prirode Lastovsko otočje, a posljednje dvije za Turističku zajednicu Općine Lastovo, objašnjava Blaslov, dodajući kako izložba predstavlja presjek njegovog trogodišnjeg dokumentiranja svih aspekata Poklada, od vađenja prline do Čiste srijede.

– Na Lastovo sam prvi put došao prije sedam godina i otok mi se vrlo brzo uvukao pod kožu. Primijetio sam da tijekom Poklada svađe prestaju, a vlada osjećaj zajedništva, kaže Blaslov, baš kao što su u staroj Grčkoj ratovi između gradova-polisa prestajali tijekom održavanja Olimpijskih igara.

Prije dva mjeseca, Blaslov je s arheologinjom Majom Grgurić-Srzentić predstavio projekt »Blago Velebita« na festivalu »Brdo knjiga« u Samoboru, gdje su održali izlaganje i izložbu fotografija.

– To je dugoročni projekt u suradnji s Majom Grgurić-Srzentić, asistenticom na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Zajedno smo dokumentirali pastire koji još uvijek žive na Velebitu.

Ona je dvije sezone istraživala povijesne dokaze kako bi razumjela kada je pastirski život započeo na tom području i kako se održao do danas, budući da trenutno postoji samo nekolicina pastira koji prakticiraju transhumantno stočarstvo, priča Blaslov, dodajući kako kroz ovu izložbu donosi tridesetak fotografija.

Izložba je zamišljena kao putujuća, a interes za nju već postoji u Zagrebu, Osijeku, Šibeniku, pa čak i Ljupču. Međutim, još uvijek nije potvrđeno hoće li gostovati i u Zadru.

Posljednji velebitski pastiri

Projekt je realiziran zahvaljujući stipendiji američke udruge »The Explorers Club« u okviru projekta »The Tracking Mountain Herders Back To Prehistory«. Maja Grgurić-Srzentić je svojim arheološkim istraživanjima u Vaganačkoj i Reljinoj pećini na južnom Velebitu tijekom 2023. godine potvrdila postojanje tradicije stočarstva koja seže unatrag 6.500 godina. Uz arheološka istraživanja, provedena su i etnografska istraživanja kroz razgovore s lokalnim stanovništvom.

Važno je napomenuti da je transhumantno stočarstvo u Hrvatskoj od prosinca 2023. godine upisano na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a fotograf Blaslov, čija je strast dokumentiranje autentičnih priča vezanih uz očuvanje prirode i kulturne baštine, zaokružio je cijelu priču i dao joj dodatnu vrijednost bilježeći neke od posljednjih velebitskih pastira.

– Često se pitam zašto me fasciniraju posljednji pastiri na Velebitu ili tradicije koje se prakticiraju stoljećima, pa i tisućljećima. Sada sam se odlučio prepustiti stvarima koje me privlače i dati dio sebe u sve to. Bilo da je riječ o ljudima na Velebitu ili Pokladama na Lastovu, teško je reći što me potaknulo da to dokumentiram jer je to više na razini osjećaja, kaže Blaslov.

Kao dokumentarni fotograf, Blaslov svakom projektu pristupa spontano i vođen intuicijom, bez predrasuda. Stoga njegove fotografije često uključuju portrete, jer uspijeva steći povjerenje ljudi s kojima surađuje, dokumentirajući tako njihov život i tradiciju onako kako ih vidi i osjeća.

Kroz svoj rad često istražuje društvene pojave i zaboravljene tradicije koje nastoji otrgnuti zubu vremena putem svog fotografskog objektiva, a inspiraciju redovito pronalazi u prirodi, posebno u planinama i na otocima, kao i u svakodnevnom životu ljudi. Pritom ga posebno fascinira način na koji fotografija može zamrznuti posebne trenutke i uspomene, stvarajući tako trajne prikaze značajnih događaja i običaja.

Upitali smo ga, s obzirom na to da je Stipe Surać fotografirao Lastovski poklad za National Geographic, je li mu on predstavljao uzor. Na to odgovara kako je nedavno imao priliku razgovarati s njim, kazavši kako gaji veliko poštovanje prema njemu, ali ističe da nije započeo svoje projekte zbog njega niti mu je cilj pokušavati kopirati bilo koga.

Autentičnost priča

– Imam svoj put i viziju. Važno mi je očuvati autentičnost i originalnost u svom radu. Vjerujem da je autentičnost priča koje fotografiram ono što ih čini zanimljivima. Ne podržavam korištenje umjetne inteligencije za dodavanje ili uklanjanje elemenata iz fotografija, kao ni pretjerano retuširanje. Smatram da su dobro ispričane priče same po sebi dovoljne, navodi Blaslov koji se specijalizirao za dokumentarnu fotografiju.

Na pitanje koju opremu koristi, odgovara kako za digitalne fotografije koristi Canonove fotoaparate, a za analogne Fuji. Međutim, ističe kako oprema nije ono što čini dobrog fotografa.

– Nova oprema može olakšati dio posla, ali to ne znači nužno i bolji rezultat. Ključno je prepoznati pravi trenutak i biti na pravom mjestu. U tom smislu, divim se starijim fotografima koji su snimali s mnogo skromnijom opremom u odnosu na ono što je nama danas dostupno, ističe Blaslov.

Govoreći o povratnim reakcijama publike, ističe kako svatko ima svoje viđenje, a to hoće li netko njegovo viđenje prepoznati, nije nešto o čemu previše razmišlja.

– Krenuo sam fotografirati prvenstveno zbog ljubavi prema fotografiji i hvatanju trenutaka, a ne zbog toga hoće li netko cijeniti moj rad. No, često dobivam pozitivne povratne reakcije, prvenstveno od prijatelja i kolega. Ne znam koliko su te reakcije realne jer netko možda samo želi da se bolje osjećam, pa su ta mišljenja subjektivno obojena, ali generalno, dobivam pozitivne komentare na svoj rad, govori Blaslov.

Kroz svoje fotografije uvijek nastoji povezati osobne priče i iskustva s univerzalnim temama, stvarajući pritom radove koji ne bilježe samo trenutak u vremenu, već i izazivaju emocije i refleksije kod promatrača.

– Bilo koja umjetnost, pa tako i fotografija, odražava ljudsku potrebu koja uvijek nađe put do onih koji imaju osjećaj za to, bilo da su ti ljudi sami konzumenti umjetnosti ili je stvaraju, objašnjava Blaslov, naglašavajući kako je za njega fotografija krug dijeljenja osjećaja kroz umjetnost, koja prije svega predstavlja potrebu za izražavanjem.