Termiti danas obilježavaju godišnjicu akcije kojom su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč

Vojni stratezi nerijetko ističu kako su ključne bitke u oslobađanju okupiranih područja Hrvatske u VRO-u Oluja odrađene u osam mjeseci koje su njoj prethodile, a u zadnjoj od tih četiriju akcija, Ljeto 95, oslobođeni su Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja, ukupno oko 1.600 četvornih kilometara te se došlo u neposrednu blizinu Knina iz smjera BiH. Jednu od ključnih uloga u uspjehu akcije Ljeto 95 odigrala je 2. zadarska bojna 9. Gardijske brigade, Termiti, 25. i 26. srpnja 1995. godine. Termiti su se do nekoliko mjeseci prije toga nazivali 84. Gardijska bojna.

Prema planu ove operacije, Termiti su bili određeni kao pričuvna postrojba, a potreba za njihovim angažmanom ukazala se već po završetku prvog dana akcije, 25. srpnja 1995., na prvom smjeru Crni Lug – Bosansko Grahovo. Na desnom krilu tog smjera 114. brigada HV-a nije uspjela probiti prve crte neprijatelja, pripadnika VRS-a na planini Šator gdje je postojala jaka, s 47 bunkera utvrđena linija. Ovih 47 bunkera bili su dio duge utvrđene linije VRS-a koja je započinjala od Dinare te se nastavljala u smjeru sjeveroistoka, a hrvatske snage, koje su ovu liniju dotad više puta pokušavale probiti, nazivale su je »kineski zid«.

O njihovoj zadaći u ovoj akciji razgovarali smo s pripadnicima Termita koju su zamolili da ostanu anonimni.

Povučeni s Velebita

– Držali smo položaje na Velebitu na Bukovom pleću kada su nas izvijestili kako će nam ubrzo doći smjena. Dobili smo samo nekoliko sati da se reorganiziramo, operemo i presvučemo, a uvečer smo sjeli u autobuse i otišli direktno za Livno gdje smo stigli pred zoru, kaže nam jedan pripadnik Termita i dodaje kako je zapovjednik jedne njihove satnije potom otišao u zapovjedništvo sektora gdje je, uz ostale, bio i zapovjednik 7. gbr Ivan Korade koji je u jednom trenutku svojom jedinom rukom udario po karti koja je visjela niz zid pokazavši mjesto te je kazao »ovdje ih udarite, ovdje nam je problem«.

– Prema onome što smo čuli, general Ante Gotovina, koji je bio zapovjednik operativne zone, pitao je zapovjednika naše bojne, pukovnika Ivicu Arbanasa što misli o tome da mi dobijemo ovu zadaću riječima »što ti misliš, Ive«, a on mu je odgovorio »moji za uru vremena to probijaju«, kaže suborac ovog branitelja.

Ovaj pripadnik Termita rekao je kako su o dotadašnjem razvoju situacije u operaciji Ljeto 95 na šokantan način doznali kad se s jednim suborcem uputio u potragu za kavom bez koje, kako priznaje, ne može, a u Livnu su tog dana kafići bili zatvoreni, pa su onda otišli po kavu u bolnicu da im je tamo skuhaju.

FOTO: UDRUGA TERMITI

Vreće s poginulim braniteljima

– No, kad smo došli ispred bolnice, vidjeli smo vreće s tijelima poginulih branitelja. Opsovao sam i rekao suborcu »bježmo nazad«. Tek onda smo vidjeli u koju smo klaonicu došli. To nas je potreslo. Vidjeli smo tamo i ranjene branitelje koje su dovozili, priča ovaj branitelj, a njegov suborac dodaje kako su sredinom dana dobili svoj borbeni raspored.

– Strah je bio prisutan, ali nije to bila i panika. Nije to bila situacija da se možeš sakriti i čekati da akcija prođe. Bili smo puni adrenalina, ali i umorni. Puno nas je bilo željno da se rat završi. Proveli smo četiri godine na bojištu i na prvoj crti, mnogi od nas još od 1991., u akcijama Maslenica, Medački džep… Izgubio se svaki smisao čekati na položajima na Velebitu još jednu zimu. A već se s druge strane na slobodnim područjima stvarao život, ističe ovaj branitelj i dodaje kako su bili svjesni kako od uspjeha ove zadaće koja je dodijeljena njihovoj bojni ovisi uspješan nastavak akcije koja je bila zapela na ovom smjeru.

– Pred polazak nam je podijeljeno i više od 30 posebnih vreća za poginule. To nam je bio najveći šok. Osobno sam nosio u rancu crnu vreću. To najbolje pokazuje kakvo je bilo očekivanje od ove akcije. Krenule su u akciju naša 1. i 3. satnija, a druga satnija je ostala u pričuvi. Svaka satnija je dobila i pojačanja čiji su pripadnici nosili protuoklopna sredstva, a imali smo i potporu topništva. Ukupno je krenulo nešto više od 150 vojnika. U sumrak smo se najprije popeli do položaja 15. domobranske pukovnije koja je bila smještena na vrhu brda, prisjeća se ovaj branitelj i dodaje kako su krenuli kroz borbeni raspored 115. domobranske pukovnije.

– Pripadnici ove pričuvne pukovnije su nam rekli »gdje ćete, djeco, svi ćete izginuti«. Tada smo se i mi sami zapitali zbog čega njih nisu poslali da odrade ovaj zadatak, već nas. Nastavili smo se spuštati lagano dolje niz brdo koje je bilo iznimno pošumljeno, takoreći smo se morali provlačiti kroz stabla. Nakon nekog vremena smo stali te se odmorili na određenoj lokaciji dok ne dođe zora. Nismo tada bili ni svjesni koliko smo bili blizu neprijateljskim bunkerima. Ispod brda se nalazi cesta, šumski put koja spaja Bosansko Grahovo s Livanjskim poljem. Srpske snage su bile na padinama iste ove planine, 100-tinjak metara iznad ove ceste, u 47 dobro ukopanih bunkera. U svakom bunkeru su bila po petorica, šestorica neprijateljskih vojnika, a bunkeri su bili međusobno udaljeni 70, 80 metara, kaže ovaj pripadnik Termita te napominje kako su mogli stati na bunker, a da toga nisu bili svjesni.

Pukovnik Ivica Arbanas, ratni zapovjednik 84. gbo Termiti

Nikpaljeva smrt

– Kad je svanulo, čuli smo da dolazi kamion, neprijateljima je dovozio doručak, što nam je pomoglo da doznamo koliko smo im blizu. No, zbog guste šume taj kamion nismo vidjeli. Onda je odnekud u naš raspored doletjela jedna granata od koje su ranjena šestorica suboraca, pa smo morali angažirati više suboraca da ranjene izvuku prema vrhu planine gdje su naši položaji. Zapovjednik naše 1. pješačke satnije odredio je potom grupu od šestorice, sedmorice ljudi koja će ići pet, šest metara ispred ostalih. Ubrzo smo shvatili gdje se nalaze neprijateljski položaji, no još uvijek nije došlo do međusobnog kontakta, razmjene vatre. Zapovjednik je tada donio odluku koja je, po meni, spasila mnoge naše živote. On je pozvao neprijateljske vojnike na predaju vičući »predajte se, ima nas tisuću, nećemo vam ništa«. S njihove strane je kao odgovor ispaljen metak, a naš zapovjednik je tada viknuo »juriš, zgazimo ih sve«. Svi smo odmah počeli pucati i juriti prema njima, napravili smo nered i buku, doslovce smo urlali. Mislim da su se neprijatelji »smrznuli« od straha. Jedan suborac je doslovce skočio na bunker s puškom u ruci i pucao dolje po bunkeru. Iz tog bunkera jedan je neprijateljski vojnik zapucao i uspio pogoditi pok. Deana Nikpalja, a mi smo potom tog njihovog vojnika neutralizirali, ističe ovaj branitelj koji je kazao kako je teško ranjenom Nikpalju odmah u pomoć pohitao liječnik njihovog saniteta, dr. Branko Dukić, današnji gradonačelnik.

– Pružao mu je pomoć, ali je odmah rekao kako Nikpalj ima veliko unutarnje krvarenje, tako da je ubrzo izdahnuo, dodao je.

I 3. satnija je na svojem pravcu djelovala po neprijateljskim bunkerima. I oni su u akciji imali nekoliko ranjenih.

Arbanasova pohvala

– Mi smo nastavili čistiti preostale bunkere, pa je među neprijateljima zavladala panika te su se razbježali, a akcija je nastavljena čišćenjem terena te potom i zauzimanjem spomenute važne ceste. Većina neprijateljskih vojnika je pobjegla, a ispred nas je bio dobro skriven jedan neprijateljski vojnik, najvjerojatnije kao odstupnica za suborce, koji je pucao po nama. Nismo ga htjeli juriti da netko od nas strada. Nismo uhvatili žive neprijatelje. Vidjeli smo kako su neprijatelji imali najmanje 15-ak poginulih, a kasnije smo čuli da je taj broj poginulih neprijatelja bio i veći, čak 40-ak. Došla nam je i zapovijed da tu stanemo te da će djelovanje nastaviti 7. i 4. gbr, prisjeća se ovaj pripadnik Termita i dodaje kako su ostali na dostignutim položajima do popodne, dok ih nije zamijenila 9. bojna HOS-a.

– Na smjenu je došao i naš zapovjednik, pukovnik Arbanas koji se dovezao svojim džipom. Nama je bilo bitno da nas on dočeka, budući da je imao naređenje da akciju vodi sa zapovjednog mjesta. Čuli smo da je na putu do nas mine s ceste gurao nogama. Kad je došao rekao nam je: »Vi ste čudo. Ovo nisam nikad vidio. Koji ste vi heroji«, naglašava ovaj branitelj dodajući kako je zapovjednik Arbanas pomogao nositi tijelo pokojnog Deana koje su stavili u jednu od tih crnih vreća.

Nakon pješačenja do određene točke ukrcali su se u kamione koji su ih odvezli u Livno. Tamo su ih, kako se prisjećaju, čekale ledene pive, cigarete, sendviči, čokolada… Dobili su samo jedan slobodan dan koji su iskoristili kako bi otišli na pogreb Deanu, a nakon toga su se vratili na položaje na Velebit. Kažu kako su tek kada su se vratili shvatili važnost ove akcije, a nakon nekoliko dana su dobili zapovijed za operaciju Oluja.

Pripadnici Termita su za sudjelovanje u akciji Ljeto 95 dobili pismenu pohvalu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane RH Gojka Šuška. Dobili su i medalje Ljeto 95.

U akciji je poginuo Dean Nikpalj

JEDAN SLOBODAN DAN

Nakon pješačenja do određene točke ukrcali su se u kamione koji su ih odvezli u Livno. Tamo su ih, kako se prisjećaju, čekale ledene pive, cigarete, sendviči, čokolada… Dobili su samo jedan slobodan dan koji su iskoristili kako bi otišli na pogreb Deanu, a nakon toga su se vratili na položaje na Velebit. Kažu kako su tek kada su se vratili shvatili važnost ove akcije, a nakon nekoliko dana su dobili zapovijed za operaciju Oluja