Krave su u Galovcu rame uz rame s turizmom. Nikome ne smetaju, a turistima su - atrakcija!

Pregledate li oglasnike turističkog smještaja u potrazi za kućom za odmor, u pravilu s bazenom, u nekim od mjesta udaljenim od obale gdje u ovo doba glavne sezone na cestama, u šetnji središtima tih gradova i mjesta, na plažama ili u moru vlada strašna gužva, kuće za odmor ćete naći i u svim mjestima Ravnih kotara, pa tako i u Galovcu.

No, u ovom mjestu rame uz rame s turizmom godinama uspješno opstaje i stočarstvo i, što je najvažnije, uspjelo se uspostaviti suživot ovih dviju važnih gospodarskih djelatnosti.

Ako pogodite pravi trenutak, možete ugledati stado krava kako mirno pase travu u hrastovoj šumi, nanese li vas put mjesnom cestom do zaseoka Jošane u Galovcu ili ako se kroz središte tog mjesta vozite županijskom cestom u smjeru Gorice.

Električni pastiri

– Naša obitelj već petu godinu uzgaja 30-ak krava. U zakup od Hrvatskih šuma uzeli smo zemljište od 70-ak hektara, pašarimo na njihovom terenu. Koristimo električne pastire koji nam omogućuju da ne moramo cijele dane biti uz stoku što nam olakšava posao.

Ogradimo površinu, a trenutačno se radi o oko 15 hektara, tako da smo mirni do mjesec i pol dana dok blago na toj ograđenoj površini ne popase travu. Samo se mora voditi računa da blago na toj površini ima svakog dana pitku vodu u dovoljnim količinama.

Ljeti popiju od 1,5 – 2 kubika vode svakog dana, pa im svakog dana vozimo cisternu vode sa seoskog bunara, govori nam glava obitelji, Saša Vujević koji se s jednim od sinova, Slobodanom, brine za ovo stado krava, a kod najvećih poslova uskoče im upomoć i drugi članovi obitelji.

Dodaje kako posjeduju i 150 koza u Golubiću Obrovačkom, zbog čega su zaposlili dvojicu radnika da se brinu o njima, dok on i njegov sin Slobodan povremeno tamo odlaze obaviti što treba.

– Našim kravama je ljeti tijekom dana prevruće, pa se sklone u hlad gdje preživaju, ovi hrastići su im dovoljni da im naprave sjenu da se maknu sa sunca. Povremeno navrate da se napiju vode i tako sve dok navečer ne zahladi, kad idu u pašu.

Dajemo im sada i sijena, ali uglavnom se radi o sijenu koje je pokislo kad smo ga kosili ili je slabije kvalitete, pa ih time dohranimo jer im to odgovara, priča Saša i dodaje kako krave koje uzgajaju pripadaju mesnoj pasmini krava, a njihovo gospodarstvo je u nacionalnom sustavu krava – tele.

– Naše krave su mahom križanci simentalca i hereforda, a imamo i nekoliko križanaca charolea i hereforda. Njima nije problem zima, nego vrućina. Ove krave se ne muzu, budući da daju vrlo malo mlijeka. Mi ih povremeno muzemo za svoje potrebe da imamo malo mlijeka ili da napravimo sir.

Prevelik je to posao za malo mlika, pojašnjava ovaj stočar kojeg smo pitali imaju li njegovi sumještani, a osobito oni koji se bave turizmom, razumijevanja za uzgoj krava u njihovu selu.

Tik do kuća

– Naša paša za krave je od najbližih kuća udaljena od 700 metara do jednog kilometra, a jedan dio zemljišta na kojem povremeno pašarimo nalazi se na dijelu sela u smjeru Gorice. Taj pašnjak se proteže doslovno do zida dvorišta jednog našeg sumještanina koji tamo ima apartmane i bazen, kao i do zida susjedne kuće u kojoj se nalazi dom za starije osobe.

I tim ljudima odgovara da krave popasu travu do njihovih zidova, da nema opasnosti od požara. S tim ljudima nemamo problema, ističe Saša koji nam otkriva kako su u više navrata svjedočili kada su ljudi koji su prolazili automobilima uz cestu ugledali njihove krave kako pasu te su zastali i fotografirali ih, osobito ako su s njima u društvu djeca.

Dodaje kako su i njihovi sumještani dolazili vidjeti njihovu farmu krava, budući da ih u selu nitko drugi ne uzgaja.

Govoreći o ovoj obitelji koja se bavi uzgojem krava načelnik Općine Galovac, Marin Gulan kaže kako je stočarstvo u cijelim Ravnim kotarima u opadanju, a oni koji su opstali uzgajaju veći broj stoke.

– Ovi stočari nama ne smetaju, Općina ih podržava, no ne možemo im novčano pomagati. Pomažu i u paši šume da se požari teže šire.

Zadnjih deset godina su se mještani orijentirali na turizam, pa je Općina morala donijeti neke mjere, primjerice da se makne krupno blago na pristojnu udaljenost od kuća. Mještani su to većinom prihvatili. U selu djeca više ne znaju što je krava, ovca…, priznaje Gulan.

Čuvari tradicije

Priču obitelji Vujević podržava i Vanja Čvrljak, direktor Turističke zajednice Ravni kotari, koja obuhvaća i Galovac, koji je rekao kako je apsolutno na strani tih obitelji i njihovih gospodarstava koje se još uvijek, unatoč možda lakšim načinima da zarade svoju koricu kruha, bave stočarstvom.

– Time upravo čuvaju tradiciju, baštinu i sve ono što čini ovaj prostor tako posebnim. Najgore je kad se narod odrekne svega i svačega i daje sve svoje pod cijenu turizma i eura više. Nadam se da se to u Ravnim kotarima nikad neće dogoditi, to ovaj kraj čini tako autentičnim.

Naša Turistička zajednica inzistira da zadržimo ove tradicionalne gospodarske djelatnosti. Ako gostima smetaju domaće životinje, nije im daleko more, pa neka potraže svoje mjesto u hladu na obali, tamo sigurno neće naći ni kravu ni domaćeg pivca. I mi se, kad idemo na putovanje, u inozemstvo prilagođavamo njihovom načinu života.

U Italiji nitko ne ide na ručak u 15.30 ili 16 sati, budući da tada restorani ne rade, naglašava Čvrljak i dodaje kako se gosti trebaju prilagoditi našem načinu života te da su krave i ovce postojale i prije, a nada se da će postojati i nakon nas.

Požar se slabije širi

Sašin sin Slobodan, koji uz uzgoj stoke, obnaša i dužnost zapovjednika DVD-a Galovac, otkriva kako njihove krave u mnogome olakšavaju gašenje požara, budući da na tom terenu popasu gorivu masu, pa nema što gorjeti.

– Kad izbije požar na području do onog koje krave nisu popasle potrebno je pozvati upomoć kanader za gašenje požara, a izbije li požar na području gdje je popasena trava, dovoljna su dva vatrogasca s brentačama od po 25 litara da drže 300 metara požarne linije, kaže Slobodan Vujević.