Dugogodišnje djelatnice Caritasa Zadarske nadbiskupije otišle u mirovinu

Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije i Ana Škifić, tajnica zadarskog Caritasa, nakon dugogodišnjeg, prepoznatljivog rada u zadarskom Caritasu i ostvarenog punog radnog staža, otišle su u mirovinu.

Tim povodom, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je ured Caritasa Zadarske nadbiskupije u Zadru u petak, 28. lipnja i prigodno darovao te dvije angažirane djelatnice zadarskog Caritasa. Nadbiskup Zgrablić želio je osobno zahvaliti Tadić i Škifić na marljivom radu kojim su sebe ugradile u podizanje i djelovanje zadarskog Caritasa.

„Hvala za sve što ste učinili za Zadarsku nadbiskupiju, za Caritas, za ljude kojima ste bili na raspolaganju. Hvala za vaše inicijative, žrtve, za ljubav koju ste položili u rad Caritasa“, rekao je mons. Zgrablić u obraćanju djelatnicama, istaknuvši da se u javnosti itekako čulo za rad Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Nadbiskup je metaforički opisao intenzivni rad zadarskog Caritasa rekavši: „Pravac koji je imao Caritas Zadarske nadbiskupije bio je kao vlak koji juri i nije ga lako dostići. Želimo podupirati Caritas, to je bitni element Crkve, to nije nešto sporedno“.

Poželio je da im dani umirovljenja budu ispunjeni lijepim trenucima, opuštenošću i aktivnostima kojima se nisu mogle posvetiti dok su bile zauzete radom u Caritasu. U zahvalnosti i poželjevši im Božji blagoslov, svakoj djelatnici darovao je vrijednu umjetničku sliku, buket cvijeća i još jedan prigodni, vrijedni dar.

Socijalna radnica Mirjana Tadić, koja je u Caritasu bila voditeljica Socijalne službe, u mirovinu je otišla s 42 godine i sedam mjeseci radnog staža. U zadarskom Caritasu radila je 32 godine. U socijalnoj djelatnosti prisutna je od 1. prosinca 1981. godine, počevši raditi u Centru za socijalnu skrb u Biogradu n/m.

Od 1. listopada 1992. radila je Caritasu Zadarske nadbiskupije, gdje je došla na poziv prvog ravnatelja zadarskog Caritasa, don Čedomila Šuprahe, koji je oblikovao njen humanitarni rad i usmjerio ih kako nesebično biti na usluzi čovjeku u potrebi.

Ana Škifić u zadarskom Caritasu radila je 33 godine. Prve dvije godine bila je volonter, zatim je bila zamjenica i pomoćnica ravnatelja Caritasa, a zadnjih 25 godina tajnica Caritasa Zadarske nadbiskupije čiju službu čine računovodstvo i obimna pravna administracija, s obzirom na mnoge programe i korisnike kojima zadarski Caritas pruža pomoć.

Caritas Zadarske nadbiskupije djeluje 34 godine. Utemeljio ga je blagopokojni zadarski nadbiskup Marijan Oblak 11. siječnja 1990. godine. U svibnju 1991. g. Caritas se u cijelosti institucionalno organizirao sa svim tijelima, a u kolovozu 1991. svoj rad počeo je u ratnim uvjetima, u prizemlju Svećeničkog doma u Zadru.

U jubilarnoj, tridesetoj godini rada zadarskog Caritasa 2020. godine, Grad Zadar dodijelio je Caritasu Zadarske nadbiskupije, uz proslavu Dana Grada na blagdan sv. Krševana, 24. studenog 2020., Priznanje i Grb Grada Zadra za uzorno karitativno i socijalno djelovanje od dobrobiti za cijelo društvo.

Umirovljenje Tadić i Škifić, na operativno – provedbeni ali i izvanjski prepoznatljiv način, predstavlja svojevrstan zaokruženi, završeni ciklus bitne i intenzivne, temeljne etape rada zadarskog Caritasa.

Upravo su Tadić i Škifić, u suradnji s nadređenima, svećenikom ravnateljem i zadarskim nadbiskupom kao osnivačem, postavili čvrste temelje i izuzetno organiziranu strukturu i mrežu rada zadarskog Caritasa koji godišnje pomaže više od 1500 obitelji iz cijele Zadarske nadbiskupije, kroz dvadesetak programa, bivajući istinski kreativni i izvršiteljski, ljudski i radni motor i pogon sustavno strukturiranog rada zadarskog Caritasa.

„Don Čedomil Šupraha, naš prvi ravnatelj, naš osnivatelj nadbiskup Oblak, a osobito zadarski nadbiskup Ivan Prenđa koji je dao veliki dodatni, razvojni zamah radu našeg Caritasa, imali su viziju da se dugovječnost Caritasa zasniva na stručnosti ljudi koji u njemu rade. Nadbiskup Prenđa nas je vrlo često nazivao, jer ljudi su puno dolazili k njemu osobno.

Onda bi on nas nazvao, to je bilo skoro na dnevnoj bazi. Pitao bi me: „Je li bio taj čovjek kod vas, što ste učinili po tom pitanju? Kako ste mu i što pomogli u tom slučaju?“. Oni su nas pratili i podržavali. Nikad nismo bili u situaciji da nismo mogli pomoći čovjeku. Treba samo doći do čovjeka i staviti se s te druge, njegove strane“, potaknula je Tadić.

Zahvalno se sjetila prvog ravnatelja Šuprahe kojem je Caritas bio u njegovom velikodušnom srcu i na njegovoj bolesničkoj postelji.

Naime, mjesec dana prije njegove smrti, a preminuo je 27. kolovoza 2026. u 79. godini života i 54. godini svećeništva, don Čedomil je Tadić i Škifić kada su ga posjetile, poklonio križ koji je znak Caritasa, heklan od čipke i oporučno im rekao: „Čuvajte mi Caritas“.

Taj križ, znak Hrvatskog caritasa kojeg su za don Čedu heklale čipkarice iz njegovog rodnog otoka Paga, Tadić i Škifić ostavile su za uspomenu na zidu Pučke kuhinje u Zadru.

„Te don Čedine riječi dodatno su me i opet zadužile da ostatak života provedem humanitarno. Kad se cijelim život bavite time, humanitarni rad uđe u strukturu i duh vas kao osobe“, rekla je Tadić, koju je krasila umješnost i sposobnost u povezivanju različitih institucija da se pruži pomoć potrebnima.

„Možete imati veliko srce, htijenje i želju da pomognete čovjeku, ali, ako svoju stručnost ne možete i ne znate povezati sa stručnošću i nadležnostima, podrškom drugih institucija koje u određenom trenutku mogu pomoći čovjeku, nismo  ništa učinili.

Za naš opstanak i kvalitetan, uspješan rad tijekom tri desetljeća uvelike su zaslužni don Čedomil i nadbiskup Prenđa koji su inzistirali da bude prisutna struka u tome što radimo. Da se educiramo, da pratimo, surađujemo, da sudjelujemo na seminarima, razmjenjujemo iskustva.

I to nam je davalo snagu da možemo dalje raditi, jer u radu Caritasa i pružanju pomoći ljudima jako je važan i potreban kontinuitet u radu“, rekla je Tadić, upozoravajući na nedostatnost stihijskog, polovičnog djelovanja, prepuštenost slučaju i amaterizmu u situaciji neredovitog i manjkavog pružanja pomoći.

Tadić je iskusna i potvrđena socijalna radnica, cijenjenih radnih sposobnosti u organizaciji rada zadarskog Caritasa na zadarskom području, a poznata je i u hrvatskim okvirima po suradnji s drugim kolegama koju je njegovala i podržavala, kao i u koordinaciji i suradnji Caritasa s različitim javnim institucijama i ustanovama u društvu, kako bi se pomoglo čovjeku u različitim potrebama.

Zadarski Caritas u provedbi socijalnih programa surađuje s Gradom Zadrom i Zadarskom županijom kao glavnim partnerima s kojima su „radili u istom pravcu da se pomogne čovjeku u nevolji, na dobrobit onih kojima je pomoć potrebna“, kao i s Centrom za socijalnu skrb, Probacijskim uredom, komunama, bolnicama, domovima, školama, OPG-ovima, raznim aktivima dobročinitelja i nizom drugih subjekata čije je mogućnosti pomoći zadarski Caritas uspješno povezivao i umreživao u pružanje pomoći krajnjem korisniku.

U nadležnosti Caritasa Zadarske nadbiskupije su dvije Pučke kuhinje, u Zadru i Benkovcu, Prenoćište za beskućnike, Socijalna samoposluga, Kabinet za ranu intervenciju, Obiteljsko savjetovalište i druge razine pružanja pomoći na osobnoj i obiteljskoj razini.

Stručnost Caritasa Zadarske nadbiskupije potvrđuje i da je zadarski Caritas jedini biskupijski Caritas u Hrvatskoj koji je proveo svih pet faza natječaja koji je bio raspisan za pružanje pomoći potrebnima iz Europskog socijalnog fonda koji se zove Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD).

Naziv projekta kojeg od 2016. godine provodi zadarski Caritas je „Suzbijanje siromaštva u Zadarskoj županiji podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći“, čijim su višemilijunskim sredstvima pomognuti brojni pojedinci i obitelji na socijalnoj, prehrambenoj, higijenskoj, tehničkoj, školskoj i drugim razinama pomoći.

Da bi ostvarili pravo uopće moći se prijaviti za dobiti materijalna sredstva koja su bila na raspolaganju iz EU fondova, Caritas je morao imati osiguranu svu logistiku, sva pravna i operativna rješenja i mogućnosti koje su potrebne za bavljenje humanitarnim radom.

Bez ostvarenja tih preduvjeta Caritas nije mogao niti pristupiti prijavi na natječaj. Te kriterije i uvjete jedino su u početku bili ostvarili Caritasi Zagrebačke nadbiskupije i Zadarske nadbiskupije, a kasnije su se u tome osnažili i Caritasi iz drugih hrvatskih biskupija te su se prijavljivali na natječaje za materijalna sredstva iz EU fondova, u čemu je zadarski Caritas prednjačio.

Uspješnost tog projekta i pohvalu njegovoj provedbi i na međunarodnoj razini potvrđuje da je vodstvo zadarskog Caritasa početkom 2019. g. bilo pozvano u Europski parlament u Bruxellesu predstaviti provedbu programa FEAD kao primjer dobre prakse drugim zemljama kako rješavati problem siromaštva u svojim sredinama.

Tadić je istaknula kako je zadarski Caritas puno surađivao i s Hrvatskim Caritasom kao krovnom institucijom. Naime, Hrvatski Caritas provodi mnoge projekte koji se mogu primijeniti u programima biskupijskih Caritasa u zajedničkoj provedbi pojedinih akcija koje se koordinirano ostvaruju na nacionalnoj i na razini mjesne Crkve.

Da je rad zadarskog Caritasa prepoznala i hrvatska država pokazuje da je  Caritas Zadarske nadbiskupije dobio ‘Državnu nagradu za humanitarni rad’ koju RH dodjeljuje za postignuća i doprinos razvoju i unaprjeđenju humanitarnog rada.

Na prijedlog Odbora za dodjelu Državne nagrade za humanitarni rad, 10. prosinca 2018., tu su Nagradu Tadić i suradnici primili u Ministarstvu za socijalnu politiku RH. Za Državnu nagradu za humanitarni rad predložila ih je šira zajednica za socijalno područje u kojem djeluju.

„Nastojali smo u radu surađivati sa svima, i s institucijama na državnoj razini. U našem radu i u neprestanim kontaktima s tadašnjim Ministarstvom obitelji bili smo jako suradljivi. Nastojali smo zajedno s njima proširiti naše oblike pomoći korisnicima.

Nakon te zauzetosti uslijedilo je i to veliko državno priznanje koje nas je obradovalo i koje smo, vjerujem, opravdali“, rekla je Tadić. Caritas često dobije dojavu da u nekoj sredini živi obitelj u siromaštvu, a služba Caritasa uvijek je nastojala biti stambeno, materijalno i zdravstveno što hitrija u pružanju pomoći tim korisnicima.

U Caritasu su znali aktivirati i druge subjekte koji pružaju socijalne usluge u Zadarskoj županiji. Jer, neki ljudi ne znaju da se negdje pruža pomoć, čak se boje i zatražiti je, neki misle da im pomoć ne pripada. „Uvijek kažem: ne treba i ne smije nitko biti gladan, jer Caritas nije samo naša aktivnost.

Našu aktivnost podupiru i brojne druge institucije, lokalna zajednica, Grad Zadar i Zadarska županija. Brojni donatori, brojni veliki trgovački centri koji nam daju hranu koju ne mogu prodati, a hrana je sasvim zadovoljavajuća. Mi iz Caritasa odlazili smo pokupiti hranu po tim centrima.

Naime, Hrvatski Caritas je na nacionalnoj razini sklopio ugovore s velikim trgovačkim centrima, od kojih smo preuzimali namirnice koje oni ne mogu prodati, pa smo i time poboljšavali kvalitetu naše usluge“, rekla je Tadić.

Caritas Zadarske nadbiskupije provodi i niz humanitarnih akcija u vlastitoj organizaciji, od tradicionalne Fritulijade svake godine u Došašću, mnoge božićne i uskrsne akcije, organiziranje ljetovanja za djecu iz Vukovara i drugo. Odgovarajući na aktualne potrebe trenutka, najnovije su sustavno pružali pomoć i izbjeglim obiteljima, majkama s djecom, iz Ukrajine.

„Rad u Caritasu oplemenio me kao osobu, posebno ljudi s kojima sam radila, kao i nadbiskupi Oblak, Prenđa, a tek don Čedo. Don Čedo nam je dao odgoj kako pristupiti čovjeku, ne gledajući koje je nacije i vjere. Gledati samo njegovu potrebu. I ne gledati imamo li mi u tom trenutku čovjeku nešto dati. Ne trebamo se bojati dijeliti, ne trebamo se bojati pomoći, jer Bog je tu i Božja providnost je velika.

To nam se uvijek pokazivalo, i meni kroz moj rad. Često bih nekim korisnicima rekla: „Vidjet ćemo za dva, tri dana“. I stvarno. Za dva, tri dana imala sam sve ono što je trebalo dati i pomoći tom čovjeku.

Često kad bih ujutro dolazila na posao, našla sam vrećicu na vratima. Umnoži se ono što imamo i bude puno. Da nema institucije Caritasa, u sustavu socijalne skrbi bilo bi puno teže. Veselilo me kad bi nam čovjek rekao: „Mene su poslali iz Centra za socijalnu skrb, ne mogu dobiti pomoć mjesec dana jer je takva procedura.

Možete li mi vi pomoći?“. Mi možemo pomoći kroz niz projekata, ne možemo i ne trebamo nikoga vratiti“, rekla je Tadić, ističući kako je Caritas pomagao ljudima u situaciji kad bi im zbog birokracije na državnoj razini bila onemogućena neka pomoć, koju je Caritas mogao fleksibilnije i brže pružiti.

„Tko god radio u Caritasu, mora raditi na duhovnosti i humanosti. Poziv je takav i institucija je takva, da se u Caritasu mora dati sve od sebe. Ako zatvaramo oči pred potrebnima, nismo ništa učinili. Ne smijemo se umoriti, moramo dati maksimum od sebe i pomoći svima kojima je pomoć potrebna, obespravljenima.

Osobito smo željeli pomoći obiteljima, pa i onima u kojima je roditelj zaposlen, kad su primanja nedostatna za opskrbiti djecu potrebnim. Zdrava, jaka obitelj je temelj snažnijeg društva i cijele zajednice. Najveća nagrada nam je kada uspijemo pomoći čovjeku u potrebi.

To nas je ispunjavalo profesionalno i duhovno, kao ljude koji su pozvani činiti dobro“, poručila je Mirjana Tadić, u zahvalnosti Bogu i suradnicima na svemu plemenitome što su ostvarili u dugogodišnjem radu Caritasa Zadarske nadbiskupije. Na oproštajnom susretu bio je i don Darijo Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije.