Zadarski roditelji o velikom problemu: 'Nemaju svi bake i djedove koji im mogu pričuvati djecu...'

Postoji izreka koja kaže da je potrebno selo kako bi se odgojilo dijete. Današnji roditelji ne da nemaju selo potpore iza sebe, već su nerijetko prisiljeni biti mama, tata, supružnik, zaposlenik, klijent, šef, kuhar, čistačica… čitavo selo uloga prelama se tako u jednoj osobi. I dok je svakodnevno balansiranje između karijere i roditeljstva stresna zadaća sama po sebi, pravi izazovi nastupaju u ljetnim mjesecima kada škole i vrtići zatvore vrata. Dok su djeca na zasluženom odmoru, to se često ne može reći za njihove roditelje, pogotovo ako se nalaze u sredini koja živi od ljetnog turizma. Ukoliko su zaposleni u uslužnim djelatnostima, roditelji moraju naći adekvatan odgovor na pitanje kamo s mališanima preko ljeta.

Uzimajući u obzir da se brigu za dijete ne može povjeriti bilo kome, traženje solucije pretvara se u izvor stresa i za roditelje i za djecu. Različite su opcije kojima pribjegavaju roditelji: od baka servisa, preko ljetnog dežurstva vrtića i teta čuvalica, do ljetnih škola i kampova.

Snalaze se svakako

Zadranka Martina ima dvoje djece. S obzirom na to da ona i suprug ljeti rade, mlađe dijete će u ljetni vrtić, dok je pronalaženje rješenja za kći osnovnoškolku već izazovnije.

– Preko godine dijete ide u vrtić regularno, a sada ide u ljetno dežurstvo vrtića. Suprug i ja se mijenjamo za smjene pa jedno radi ujutro, drugo popodne. Kada baš zagusti, onda se uključi baka i nana servis. Srećom, vrtić u ljetnom dežurstvu je isti vrtić u koji dijete ide inače, dakle, njegov matični vrtić je dežurni vrtić cijelo ljeto, tako da mu to nije neka promjena. Također, dobro je što vrtić ljeti pohađaju i njegova dva najbolja prijatelja. Čula sam da su ove godine dva vrtića dežurna, do sada je bio samo jedan. Navodno je baš velika potražnja za ljetnim dežurstvom. Moje starije dijete, odnosno moja kći koja je završila prvi razred, je već samostalnija. Ponekad ide kod bake ili je povedem sa sobom. U svakom slučaju, kad god možemo se kombiniramo, tako da odemo na kupanje zajedno i da naša djeca ne osjete toliko da mi radimo. Drugi roditelji koje poznajem uglavnom ne rade ljeti, ne rade u turizmu pa uzmu godišnji. Nema tu previše mjesta za manevar. Svakako bi mi bilo lakše da postoji neko sretnije rješenje. Htjela bih da dijete, kad smo već tu, ljeto provodi na plaži, a ne u vrtiću, požalila se Martina.

Ana-Mari također ima dvoje djece, u dobi od četiri i sedam godina. Srećom, ona tijekom ljeta ima barem tri tjedna godišnjeg odmora, a kada radi, djecu čuva baka.

– Prijatelji nam se snalaze svakako, jedni imaju baka/djed servis, drugi naizmjenično uzimaju godišnji i tako se pokrivaju. Većina njih se tako oduvijek snalazi i nije im pretjerano stresna situacija, jer nam je također bitno da se djeca malo odmore od obaveza i uživaju u ljetu. Balansiranje poslovnih i obiteljskih obaveza zna uzrokovati puno stresa. Iz moje perspektive gledajući, ne mogu se puno žaliti, jer zaista imam i mamu i tatu koji uskaču kad god mogu oko čuvanja, a u mirovini su. Ujedno imam poslodavca koji ima jako puno obzira pa uzimanje slobodnih dana/otvaranja bolovanja, nije nikakav problem. Vjerujem da je ljudima koji nemaju pomoć sa strane i fleksibilnog poslodavca puno stresnije te zaista suosjećam. Naša djeca su jako sretna jer svaki dan idu s bakom na kupanac i zatim s roditeljima kada dođemo s posla, kazala je Ana-Mari.

Personalizirana usluga

Marija Piskač mama je i poduzetnica te jedna od autorica online platforme Mamasitas.hr koja je kreirana kako bi se promovirale i podržale zadarske mame poduzetnice. Marija je dobro upoznata s izazovima izgradnje vlastitog poslovanja uz paralelno odgajanje mališana. Ističe kako se ne može osloniti na bake i djedove te kako, kada ne bi bilo cjelogodišnjeg vrtića, jednostavno ne bi mogla raditi.

– Nemaju svi bake i djedove koji im mogu pričuvati djecu. Vrtić u koji ide moje dijete se ne zatvara, otvoren je cijelu godinu. Tete imaju svoje godišnje, organizirali su se tako da se spoje dva ili tri vrtića pa se tete rotiraju. Da nema toga, ja ne znam kako bih funkcionirala. Ne bih mogla raditi. Problem je još i dublji. Nema dovoljno vrtića. Poznajem mame koje, zato što imaju djecu mlađu od tri godine, ne mogu raditi jer nema mjesta u vrtićima, izjavila je Piskač.

Međutim, ukoliko bake nisu opcija, a mjesta u ljetnom dežurstvu su popunjena, roditelji moraju postati kreativni kako bi doskočili ovom problemu. Odlučili smo istražiti koje se opcije za najmlađe nude na zadarskom području u ljetnim mjesecima. U roditeljskim Facebook grupama pronašli smo nekoliko oglasa za tete čuvalice. Uglavnom se radi o studenticama učiteljskog ili odgojiteljskog usmjerenja koje nude usluge čuvanja i zabavljanja djece. Cijene usluge nisu naznačene pa vjerojatno ovise o pregovaračkim sposobnostima obje strane. Ipak, radi se o riskantnom potezu, s obzirom da je teško kroz jednu kavu utvrditi je li osoba na raspolaganju zaista pravi izbor za dotično dijete. Također, takva personalizirana usluga nerijetko je preveliko financijsko opterećenje za mlade obitelji.

Knjižnica i kamp

Što se tiče ponude dječjih aktivnosti u gradu, Gradska knjižnica Zadar organizira ljetne programe koji uključuju čitanje, pričanje priča, likovno izražavanje, fizičku aktivnost te igranje društvenih igara. Postoje i ljetne škole plivanja u organizaciji Plivačkog kluba Zadar, a mali Zarausovi izviđači svake godine odlaze na jedan ljetni kamp.

Svjesne problema, ponekad zadarske mame i kreativke pokreću vlastite programe animacije djece. Nudi se tako jedna ljetna glazbena radionica namijenjena djeci između 3 i 7 godina te mentalno emocionalna radionica za one nešto starije (od 6 do 13 godina). Postoji i dječji ljetni kamp koji podrazumijeva kreativne aktivnosti na otvorenom te učenje španjolskog jezika.

Sličnih sportskih i rekreativnih aktivnosti za zadarsku djecu zasigurno ima još, no riječ je prvenstveno o programima koji malene animiraju tek nekoliko sati dnevno, dok su smjene na poslu minimalno osmosatne. Isto tako, radionice su prvenstveno namijenjene nešto starijoj djeci, dok nedostaju opcije brige za najmlađe.

Premda možda nije potrebno baš čitavo selo, sustav podrške zaposlenim roditeljima ljeti je neophodan, a upravo on često izostaje. Težina očekivanja, prelamanje različitih uloga i sraz dvaju aspekata života (obiteljskog i poslovnog) nerijetko negativno djeluju, kako na roditelje, tako i na djecu.