Godina velikog povratka putovanja, ali i sve problematičnijeg nedostatka kadrova

Foto: Arif Sitnica

Rat u Ukrajini, inflacija, recesija, rast cijena struje, plina, nafte, namirnica, kaos u zračnim lukama, nedostatak kadrova… Malo je reći da je turistička sezona 2022. bila izazovna. Samo pobrojiti što se sve događalo u ovoj godini oporavka od pandemije zahtijeva poprilično novinskih redaka.

Godina je počela doista obećavajuće, neke destinacije su već u siječnju imale bolje “prolazno vrijeme” nego 2019. A i prvi buking je ukazivao na sjajno ljeto. I onda je došao kraj veljače i napad Rusije na Ukrajinu. I sve je stalo.

Velika neizvjesnost oko toga kako će se sukob razvijati, odnosno hoće li se preliti i na druge zemlje, automatski je zaustavio i sve rezervacije, a u drugi plan stavila i pitanje pandemije i epidemioloških mjera.

Srećom, kako je proljeće krenulo, turisti su se ipak ohrabrili i krenuli ponovo putovati i rezervirati pa je predsezona ipak odrađena dosta dobro, tim više što je lani nije ni bi bilo. Samo ljeto je, pak, donijelo pravi boom dolazaka, iako se, kažu mnogi, osjetila ona poznata srpanjska rupa u prvoj polovini srpnja.

Čulo se, i to ne jednom, od turističkih djelatnika da smo se našli u situaciji “kao da je popustila brana” i svi su krenuli putovati.

Prekrcane plaže

I ove se godine pokazalo kako bolji smještaj ima bolju potražnju, ali smo se, nažalost, vratili na one stare slike prekrcanih plaža, parkirališta bez slobodnih parkirališnih mjesta, gužvi u starim gradskim jezgrama. Isto tako, ono što se ove godine doista osjetilo jest manjak kadra.

Nije to više pitanje samo toga da neki kafić ili slabiji sezonski restoran nema personala za ta tri ljetna mjeseca. Nedostatak kadra postao je suštinski problem hrvatskog turizma na svim razinama i u svim segmentima, od činjenice da iznajmljivači nisu mogli naći osoblje za čišćenje apartmana, do toga da su i velike hotelske kompanije muku mučile s popunjavanjem praznih radnih mjesta.

Može se reći da su se počele natjecati koja će dati bolje uvjete, a neki su čak u promociji turističkih radnih mjesta angažirali hrvatske influencere i estradne zvijezde. Jasno, manjak kadra, iako se manji dio uspjelo pokrpati radnicima iz dalekih zemalja poput Nepala ili Filipina, osjetio se i na samoj kvaliteti ponude. Jer, u turizmu, bez obzira na “zlatne špine”, personal čini razliku.

Hvala bogu da je sve više poslodavaca toga svjesno, iako nažalost još uvijek ne svi i daleko smo od toga da se ljude više ne drži na minimalcu, da ne kasne plaće i slično.

No da se vratimo turističkom prometu, odnosno gostima. Hrvatski je turizam tako kroz ljeto imao ponovo preko milijun turista dnevno u svojim kapacitetima. S velikim brojkama došlo se i vrlo blizu do ponavljanja fizičkih rezultata iz 2019. s time da su pojedine destinacije uspjele prestići broj dolazaka i noćenja iz te rekordne godine za hrvatski turizam.

S druge strane, prihodi su i nadmašili 2019. pa je tako Hrvatska narodna banka (HNB) procijenila kako će hrvatski turizam do kraja godine inkasirati rekordnih 11,3 milijarde eura prihoda od stranih turista. A među njima i ove godine su prednjačili gosti iz Njemačke.

Ovo najvažnije hrvatsko emitivno tržište i u protekle dvije pandemijske godine je spašavalo hrvatski turizam. Ovog ljeta, međutim, Nijemce su “vabili” i konkurenti koji su se vratili na velika vrata s povratkom avioprometa – Turska, Grčka, Španjolska…

Unatoč tome Hrvatske su destinacije imale rast s ovog tržišta. A aviopromet je svakako bio u fokusu ove godine. Prije svega jer su aviokompanije vratile dobar dio letova pa je tako Hrvatska u sezonu krenula s oko 460 direktnih aviolinija prema svojim emitivnim tržištima.

Ono što nije bilo dobro jest činjenica da su zbog manjka kadrova svako toliko štrajkali zaposlenici samih aviokompanija, a potom i djelatnici zračnih luka diljem Europe. A i aviokompanije i zračne luke u pandemiji su imali jako velike gubitke, samim time su troškove rezali otpuštanjem radnika.

S naglim rastom potražnje i broja putnika nisu uspjeli uhvatiti korak i u dinamici vraćanja na posao samih djelatnika, tim više što obuka novih zahtijeva i vremena i truda s obzirom na zahtjevnost nekih od poslova u ovom sektoru. Sve to rezultiralo je kaosom u zračnim lukama, posebno onima velikima, ali i otkazivanjima letova.

Tako su i neke niskobudžetne aviokompanije ipak srezale letove i za Hrvatsku. Istini za volju i zbog nedostatka putnika je, primjerice, easyJet iz Londona za Zračnu luku Rijeka prestao letjeti sredinom srpnja. Aviopromet je ovog ljeta, međutim, vratio goste i u južnije destinacije, posebno Dubrovnik koji doslovno ovisi o gostima koji stižu zrakoplovima.

Svakako valja istaknuti kako je Dubrovnik, ali i čitavo područje Dubrovačko-neretvanske županije ovog ljeta postalo mnogo dostupnije i otvorenjem Pelješkog mosta.

Rast troškova

Ono što je definitivno obilježilo ovu turističku godinu jest i rast cijena. Rat u Ukrajini pogurao je rast cijena energenata, a što se prevalilo i na namirnice, gorivo, električnu energiju i tako redom. I na što je realno trebalo, i na što nije, ali je eto “na valu” poskupljenja išlo gore…

Tako je već početkom godine čelnik jedne od velikih hrvatskih turističkih kompanija znakovito kazao kako nikakav rast prihoda hotelijera neće moći nadomjestiti rast cijena energenata. A u Hrvatskoj udruzi turizma (HUT) su izračunali kako bi, ukoliko bi svi turistički subjekti dobili nove ugovore s HEP-om, cijena struje pojela svu lanjsku dobit.

Dugo toplo ljeto donijelo je i “vrele” račune za struju što hotelijerima, što ugostiteljima. Netko je dobio 300 posto veći račun, neki 350 posto… Iz velikih kompanija tako su poručili kako još nisu pokrili gubitke iz proteklih dviju pandemijskih godina, kao i da nikakav rast cijena ne može nadomjestiti ovakav rast troškova.

Sve to utječe i na investicijski potencijal kompanija. Ali i na odluku o tome hoće li tijekom zime raditi ili ne. Za blagdane će dosta objekata još i biti otvoreno, no zima donosi kod mnogih ključ u bravu. Odnosno kontraefekt od onoga što Hrvatska želi, a to je produljenje sezone.

A ono što Hrvatska od turizma želi u narednom periodu je definirano prvom uopće Strategijom razvoja održivog turizma Hrvatske do 2030. koju je Ministarstvo turizma i sporta ove godine predstavilo javnosti i koja je početkom prosinca prošla i saborsku raspravu.

Prvi je to strateški dokument koji definira održivost kao temeljnu premisu budućeg razvoja hrvatske turističke ponude, a koji se temelji na četiri ključna strateška cilja. To su cjelogodišnji i regionalno uravnotežen, konkurentan, inovativan i otporan, te okolišno, prostorno i klimatski osjetljiv turizam.

Uz razvoj novih turističkih proizvoda, cilj je i smanjenje prekomjernog turizma. Ciljevi su vezani i za izvore financiranja, s obzirom na to da se Strategija donosi u reformskom paketu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Nastavno na Strategiju, hrvatski bi turizam po prvi put trebao dobiti i cjelovit i jedinstven Zakon o turizmu.

Čini se da se hrvatski turizam nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Osim što je donijeta nova Strategija, mijenja se i zakonski okvir koji uvelike utječe i na turističku budućnost i smjer razvoja.

Novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru, a koji je do nedavno bio na javnoj raspravi, također je itekako bitan za hrvatski turizam čiji se najveći dio odvija upravo u morskim županijama. Kaže, ograđivanja plaža neće biti, no donosi neke novosti oko upravljanja ovim hrvatskim i za turizam životno važnim resursom koji je posljednjih desetljeća nemilice rauban i devastiran.

Oko Zakona o pomorskom dobru za sada nema nekih prevelikih prijepora, no problem i dalje ostaje turističko zemljište, odnosno uredba koja se još čeka, iako je bilo najava da će se donijeti do kraja ove godine. Kako se dalo čuti na nedavnom Kongresu hotelijera, predložene cijene zakupa turističkog zemljišta nisu dobro sjele kompanijama pa su neki govorili kako uz cifre koje se sada vrte kampovi mogu staviti ključ u bravu.

Živi bili pa vidjeli. Hoće li i privatni iznajmljivači početi stavljati ključ u bravu ili se laganini prebacivati u sivu zonu, vidjet će se s obzirom na to da se i tu sprema “stiskanje”, odnosno povećanje poreznog opterećenja. Činjenica je da je privatni smještaj krenuo u smjeru nekretninskog biznisa koji rauba resurse i prostor, međutim, ruku na srce, ukoliko se ne napravi razlika između rentijerstva i domaćinsva, na kraju će pod novim opterećenjima nastradati upravo onaj mali “klasični” obiteljski iznajmljivač.

Kapital će već naći rupu u zakonu i stoga tu treba vrlo pažljivo pokušati obuzdati divljanje ovog hrvatskog specifikuma. Tim više što govorimo o desecima tisuća kreveta u takozvanom nekomercijalnom smještaju koji je ustvari zona lova u mutnom, u pravilu van dohvata turističkih inspektora i zakona.

Hrvatska će od sljedeće godine biti još dostupnija

Iduće godine Hrvatska ulazi u eurozonu i zonu Schengena. To znači da turisti više neće imati problem mijenjanja eura u kune, a konačno se eliminiraju i gužve na granici s Hrvatskom i drugim EU zemljama. Tako da više neće biti onih kilometarskih kolona na graničnim prijelazima te čekanja na ulaz i izlaz iz zemlje.

Hrvatska će gostima sa svojih najvažnijih emitivnih tržišta tako biti još dostupnija. Još kada bi se promet ubrzao i modernizacijom naplate cestarine, pa da se eliminiraju i kilometarske kolone na naplatnim kućicama, dolazak automobilom, a Hrvatska je prije svega autodestinacija, bio bi brži i jednostavniji.

U Hrvatskoj udruzi turizma (HUT) o ovoj su odluci kazali kako je snažan impuls za hrvatski turizam. Ova će odluka dati dodatni poticaj rastu turističkog prometa i konkurentnosti sektora jer će sigurno osnažiti interes za hrvatskom turističkom ponudom.

Ključne emitivne zemlje hrvatskog turizma su članice šengenskog prostora, što znači da će ulazak Hrvatske u taj prostor i ukidanje graničnih kontrola na granici sa Slovenijom i Mađarskom turistima iz tih zemalja značiti još brži i jednostavniji dolazak u Hrvatsku.

Potreba za radnicima u sektoru će samo rasti

Jedan od najvećih problema s kojima se i ove godine suočio hrvatski turistički sektor jest nedostatak kadrova. Još lani su neki turistički objekti bili zatvoreni jer se nije moglo naći ljude za rad pa je i procjena da se samo zbog toga lani izgubilo oko milijardu kuna potencijalnog prihoda.

Već lani na kraju špice sezone iz Hrvatske udruge turizma su u četiri ministarstva poslali set mjera i prijedloga kako barem dijelom nadoknaditi manjak kadrova, uz ostalo, i boljim korištenjem domaćih potencijala. Primjerice, rješavanjem pitanja drugog dohotka, odnosno vaučera za rad u turizmu, povećanja poreznog cenzusa za roditelje studenata, olakšavanjem i ubrzavanjem ishodovanja radnih dozvola za strance.

Turističke su tvrtke ove godine vrlo rano krenule u potragu za potrebnim kadrom, za razliku od lani, međutim, zakonodavni okvir se nije puno promijenio.

Usred ljeta Vlada je usto donijela i odluku po kojoj studenti umjesto dotadašnjih 15.000 kuna mogu zaraditi 24.000 kuna godišnje prije nego li njihovi roditelji ili skrbnici izgube pravo na poreznu olakšicu. Makar primjena došla i prilično kasno, svima je dobrodošla. Samim time, puno posla oko osiguranja kadra ostaje za odraditi za 2023.

Tijekom ovogodišnje špice sektor je ostao kratak za oko 5.000 radnika u samim hotelima te oko 10.000 radnika u ugostiteljstvu. I druge zemlje imaju velike manjkove u sektoru, pa je početkom godine na sajmu koji organiziraju austrijski partneri i na kojem u našoj zemlji traže turistički kadar sudjelovao rekordan broj austrijskih turističkih subjekata, a nakon špice sezone u našoj zemlji su kadrove tražili i poslodavci iz Bavarske.

Poslodavci smatraju kako će potreba za kadrovima i dalje rasti te se očekuje desetak posto više zahtjeva za radne dozvole za strance, pa veseli vijest kako su Ministarstvo unutarnjih poslova i poslodavci dogovorili jednostavnije i brže izdavanje dozvola za strane radnike povratnike.