Hitna pomoć ima sve veći problem. Svaka druga intervencija prošle godine bila nepotrebna

Hitna medicinska služba (HMS) spremna je za glavni dio turističke sezone, koji je – moglo bi se reći – već dobrano započeo. U mjesecima pojačane gustoće prometa i milijunskih posjeta domaćih i inozemnih gostiju, uz redovite timove HMS-a, građanima i turistima na raspolaganju je i 18 dodatnih timova HMS-a koji su smješteni na frekventnim lokacijama duž hrvatskih prometnica, a 24-satna dežurstva traju sve do 15. rujna.

Prema podacima HMS-a, tijekom prošle turističke sezone, dodatni timovi imali su ukupno 4.735 intervencija kojima su uspješno zbrinuli 4.803 hitna pacijenta.

Prioritetna stanja

Ukupne intervencije HMS-a u prošloj su godini potvrdile dugogodišnji negativni trend u kojem se na hitnoj službi rješavaju brojni zdravstveni problemi, pa i oni koji tu ne spadaju. Zbog akutnog infarkta miokarda hitne službe lani su izašle na teren u 3.375 intervencija, a 8.568 puta intervenirale su zbog cerebrovaskularnog inzulta ili moždanog udara.

Riječ je o visokoprioritetnim stanjima u kojima je pravovremeni dolazak na teren i pružanje prve pomoći pacijentu, a onda i prebacivanje u bolnicu, od presudnog značaja za spašavanje ljudskog života. Hitna služba, ona izvanbolnička, bavila se, međutim, i mnogim drugim stvarima, a neka od njih mogla su se riješiti i negdje drugdje.

Tako je u 2023. godini, prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM), u Hrvatskoj zabilježeno ukupno 672.746 intervencija izvanbolničke hitne službe, od kojih su tek nešto više od polovine bile intervencije na terenu, odnosno nekom javnom mjestu ili u stanu, odnosno kući oboljelog, dok se ostatak odnosio na preglede pacijenata u ambulantama hitne medicine.

Obavljeno je 363.276 intervencija na terenu, dok je u ambulantama HZHM-a zabilježeno 309.470 pregleda pacijenata koji su procijenili da im treba hitna medicinska skrb.

Infarkt i moždani udar, dakle, stanja su zbog kojih se na teren izlazi vrlo rijetko. Ipak, u intervencijama općenito prednjače kardiovaskularne bolesti, ističu u HZHM-u, zatim slijede neurološke bolesti, a različite traume su uvijek na otprilike istoj razini.

Lani je tako zabilježeno više od 99.000 intervencija hitne službe zbog različitih prijeloma, uganuća, opeklina, otrovanja lijekovima i biološkim tvarima…

Kardiovaskularne bolesti, reumatske srčane bolesti, hipertenzija, ishemične i cerebrovaskularne bolesti, ateroskleroza i tromboza, bile su razlogom 61.000 intervencija, a neurološke bolesti poput poremećaja kretanja, migrene, epilepsije, cerebralne paralize i drugih poremećaja živčanog sustava, potaknule su manje od 17.000 intervencija.

Kako je pokazalo izvješće HZHM-a o radu izvanbolničke hitne u 2023. godini, hitna služba s druge strane služi i za rješavanje konjuktivitisa, upale srednjeg uha, dermatitisa i sličnih tegoba kojima je mjesto svagdje, osim u hitnoj službi.

– Vodeći uzrok intervencija su sve kardiovaskularne bolesti, nakon toga neurološke bolesti, a onda imamo i sezonski povećan broj intervencija koje su rezultat ljetnih vrućina, javljaju se proljevi, zarazne bolesti i slično. To dolazi po određenim fazama, tumači Milena Car, voditeljica Službe za medicinske poslove HZHM-a.

U određenim fazama južine, na primjer, malo je više psihijatrijskih bolesnika. Ali kad bi se gledala čitava godina, prednjači kardiovaskularna problematika. »Ono od čega u Hrvatskoj najviše umiremo, to nas najviše žulja«, primjećuje.

Tri skupine

Pacijenti koji se jave hitnoj službi kategoriziraju se u tri skupine – A (crveni) prioritet, H (žuti) prioritet i V (zeleni) prioritet. Crveni prioritet stanja su opasna po život, odnosno stanja koja bi to mogla iznenada postati. Žuti prioritet označava stanja koja su potencijalno opasna po život i koja zahtijevaju pregled liječnika.

Zeleni prioritet označava stanja koja ne zahtijevaju hitnu medicinsku skrb. U 2023. godini 83.016 intervencija ili 12,3 posto bile su intervencije crvenog prioriteta, 312.231 (46,4 posto) intervencije žutog prioriteta, a čak 277.499 ili 41,2 posto zauzele su intervencije zelenog prioriteta.

Podaci, dakle, i dalje ukazuju na veliko opterećenje hitne medicinske službe pacijentima koji nisu hitni i ne zahtijevaju hitnu medicinsku skrb već skrb drugih djelatnosti u zdravstvenom sustavu. Lani je gotovo svaki drugi pacijent u hitnoj službi zapravo trebao drugog liječnika, a ne »hitnjaka«.

– Više-manje omjer hitnih i nehitnih pacijenata uvijek se tako kreće. S tim nismo zadovoljni, jer pacijenti zelenog prioriteta ne bi trebali biti naši, oni su rezultat nemogućnosti da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dobiju nekakvu uslugu.

To je kontinuirani problem, uglavnom se u tom pogledu ništa ne mijenja. Takvi pacijenti dođu u hitnu jer ne mogu dobiti uslugu u PZZ-u, ali je to donekle i stvar komocije naših građana. A kad nam dođu u hitnu, mi ih ne smijemo odbiti, veli Car.

– U hitnim ambulantama, gdje su se pacijenti ušetali sami, imali smo prošle godine 46 posto svih intervencija. Čim se pacijent može sam ušetati, možete pretpostaviti da stanje nije toliko hitno, ističe.

Doista hitnih pacijenata, kojima je život bio ugrožen, lani je u hitnim ambulantama bilo 2.986, ili samo 0,9 posto od ukupnog broja pacijenata u takvim ambulantama. »Zelenih« ili nehitnih, koji su se zapravo trebali liječiti kod primaraca, bilo je 275.000 ili 76 posto.

U 2023. godini HMS-u je preko brojeva 112 ili 194 upućeno ukupno 1.280.553 poziva, a bilo je oko 363.000 intervencija na terenu, što znači da se u prosjeku na teren izlazi kod svakog četvrtog poziva.

U 22 posto intervencija, ili tek svakoj petoj, radilo se o životno ugroženom pacijentu. U 66 posto slučajeva hitne su službe izlazile na teren zbog stanja koja su potencijalno opasna po život i traže liječnički pregled.

Kad je riječ o pozivima hitnoj službi, udio nehitnih pacijenata zbog kojih je hitna izašla na teren značajno je manji te se lani kretao oko 11 posto. Ipak i takvih je poziva bilo više od 40.000, što znači da su se hitnjaci značajan broj radnih sati morali baviti i umirivanjem i preusmjeravanjem pacijenata koji nisu hitni slučajevi.

– Takva je situacija već godinama, ne samo kod nas, već i bolnicama na hitnim prijemima. Ljudi su postali komotniji, zahtijevaju više, brže, sve mora biti odmah, komentira predstavnica HZHM-a.

Novčano kažnjavanje

Ideje o novčanom kažnjavanju pacijenata koji zloupotrebljavaju hitne ambulante i hitne bolničke prijeme nemoguće je realizirati, smatra. »To je bila ideja jedno kratko vrijeme, ali nije nikad zaživjela.

Činjenica je da se ljudi uvijek mogu pozvati na to da oni ne znaju što je hitno, a što nije hitno. A jasno je da postoje i neke situacije gdje ljudi zakasne jer su krivo procijenili stanje pacijenta. Jako je to sklizak teren«, objašnjava Car.

Zato je djelatnicima hitne vrlo teško nekome reći da je nepravdano došao na hitnu, i da uzima vrijeme drugima. Teoretski većina nas zna je li neka situacija hitno stanje ili nije, ali uvijek se može potkrasti nešto, dodaje.

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne osjećaju se nimalo odgovornima za poplavu nehitnih pacijenata u hitnoj službi. Vikica Krolo, obiteljska liječnica iz Splita i dopredsjednica Hrvatske liječničke komore (HLK) za primarnu zdravstvenu zaštitu, kaže kako je problem u pacijentima, a ne u liječnicima.

– Naši pacijenti imaju pravo na sve, i oni idu kad mogu. Nema to veze s liječnicima obiteljske medicine, koji imaju svoje radno vrijeme, odrađuju 200.000 pacijenata dnevno u Hrvatskoj, i ne može se reći da ne rade i da zbog toga pacijenti idu na hitnu. Oni idu na hitnu jer im se može, jer nemaju nikakva ograničenja, ističe Krolo.

Hitna medicinska služba ima trijažu, a dobra trijaža služi da se procijeni je li pacijent hitan ili nije, podsjeća.

– Onaj tko se javi na telefon hitne službe mora biti dobro educiran da može procijeniti što može čekati i što može odbiti. Ako oni nikoga ne mogu vratiti tko im dođe na vrata, to je njihov problem. A moj pacijent, kojem se ne da čekati moju smjenu do sutra, bole ga leđa i dođe u hitnu na injekciju.

Ja se sto puta ljutim na moje pacijente, ali njima je tako zgodnije, usput im je otići na hitnu. Ne žele malo potrpjeti bol i uzeti tabletu. Pacijenti danas rade ono što im je dozvoljeno, to nema veze s liječnicima obiteljske medicine, poručuje liječnica.

Ljeto je za hitnu službu poseban izazov. Povećani broj intervencija prebacuje se na priobalje, dok su u Zagrebu i kontinentalnim županijama smanjene potrebe za izlaskom na teren. Ipak, toplotni valovi kojima sve češće svjedočimo povećavaju broj poziva hitnoj službi, što zbog sunčanica ili toplinske iscrpljenosti, što zbog slabosti, malaksalosti i kolapsa, kratkotrajnog gubitka svijesti, koji se mogu povezati s visokim temperaturama.

U priobalju se hitna od ove godine oslanja i na brze brodice i hitnu helikoptersku medicinsku službu, što joj značajno olakšava posao.

– Te su službe kompatibilne, sve je to dio jednog sustava. Oni dolaze tamo gdje timovi HMS-a ne mogu doći, ili ne mogu dovoljno brzo. To je olakšanje za sustav, osobito za područja koja su teže dostupna, poput otoka, ističe Car. Za potrebe turista kojima hitno zatreba liječnička pomoć županije organiziraju ljetne turističke timove, koji bi trebali pokrivati i hitnu i obiteljsku medicinu, ali većinom se svedu na hitnu.

– HZZO plaća dodatne timove po autocestama, iz godine u godinu sve više, i ne bi trebali biti nezadovoljni, ali turističke ambulante bi u prvom redu trebale biti odgovorne za povećani broj turista. Neke županije to dobro organiziraju, a neke ne. Događa se i da neke županije ustroje turističku ambulantu, ali to ne objave, pa ljudi ne znaju gdje potražiti pomoć, ističe naša sugovornica.

Ovog ljeta na Jadranu je organiziran rad 30-ak turističkih ambulanti, jer se planirani broj od 50 dodatnih ambulanti u priobalju nije uspio realizirati zbog manjka liječnika. U njima će od ove godine uslugu o trošku HZZO-a moći dobiti i hrvatski osiguranici, koji su posjet turističkoj ambulanti proteklih godina morali plaćati.

Kada potražiti pomoć za ljetnih vrućina

Tražite pomoć ako imate vrtoglavicu, slabost, nemoć, tjeskobu ili ste izrazito žedni i imate jaku glavobolju; što prije otiđite u hladniji prostor, popijte vodu i mjerite temperaturu.

Legnite u rashlađenu prostoriju ako imate bolne grčeve, najčešće u nogama, rukama ili trbuhu, često nakon rada ili vježbe po vrlo vrućem vremenu. Pijte tekućinu koja sadrži elektrolite, a u slučaju da grčevi ostanu prisutni duže od jednog sata, potražite medicinsku pomoć.

Ako član obitelji ima vruću suhu kožu ili nerazumno govori i nemiran je, ima grčeve ili je bez svijesti, odmah zovite hitnu medicinsku službu. Dok čekate na liječnika, smjestite ga u hladnu prostoriju u vodoravan položaj, podignite noge i kukove, odstranite odjeću i počnite s vanjskim hlađenjem – hladni oblozi na vrat, pazuhe i prepone uz ventilator i špricanje kože vodom temperature 25 – 30 °C.

Hladite osobu dok se tjelesna temperatura ne spusti ispod 38 °C. Nemojte davati acetilsalicilnu kiselinu ili paracetamol. Osobe bez svijesti postavite u bočni ležeći položaj.