Hajdaš Dončić optimističan: 'Mogu učiniti SDP prvom strankom u Hrvatskoj'

Potpredsjednik SDP-a i potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić jedini je zasad kandidat za novog predsjednika SDP-a – rokovi za kandidature teku sve do 19. kolovoza, pa se to još može promijeniti, no on je voljan objasniti s kojim stavovima i politikama ulazi u tu utrku za predsjednika druge stranke po snazi u Hrvatskoj.

Hajdaš Dončić bio je, kako je poznato, ministar u vladi Zorana Milanovića prije desetak godina, u međuvremenu je bio i bliski suradnik Peđe Grbina, ali ipak nudi ponešto drugačije poglede na stranku i politiku u odnosu na Grbina.

Zasad ste jedini kandidat, kako je došlo do te odluke i koji su glavni ciljevi?

– Želim da SDP bude prvi, a ne drugi. Smatram da sa svojim dosadašnjim političkim i organizacijskim iskustvom mogu učiniti SDP prvom strankom u Hrvatskoj. Prvo prolazno vrijeme bit će lokalni izbori iduće godine.

Govorim o svom organizacijskom iskustvu, bio sam župan i ministar, predsjednik sam županijske organizacije od 2009. godine, gdje imamo preko 50 posto načelnika i gradonačelnika na svom području, također i većinu u Županijskoj skupštini.

To je dokaz rada na terenu, i to je ono što sam primijetio da SDP-u nedostaje. Ne možete biti predsjednik općinske ni gradske organizacije ako ne sazivate sastanak bar jednom u dva mjeseca s članovima, jer se ljudi žele osjećati uključeno i to je normalno, tako se to radi.

To je moj model, i to je moja ambicija da pokušam primijeniti u SDP u cijeloj Hrvatskoj. A što se tiče programa, postavke su jasne – briga za ljude koji žive od svog rada od plaće i mirovine, a onda javno zdravstvo, javno školstvo i potpuno drugačija ekonomska politika nego što je trenutno vodi aktualna HDZ-ova Vlada.

Model uključivost

Odmah moramo in medias res – bili ste stalno uz Peđu Grbina, potpredsjednik stranke, a svi smo svjesni da je bilo raspuštanja organizacija, isključivanja članova. Zašto se nije moglo utjecati na Grbina da to bude drugačije?

– Neke su stvari bile neminovne i morale su se napraviti. Međutim nakon toga, nije se dovoljno vremena provodilo na terenu. Zato unaprijed sad kažem da ću ja 90 posto vremena provoditi na terenu, a deset posto u Saboru. Bez jačanja organizacijskih struktura na terenu, mi objektivno nemamo što tražiti na narednim parlamentarnim izborima, zbog logistike i infrastrukture. A mislim da sam najbolji u tome.

Grbin je svojim odlukama bitno oštetio teren. Zašto mu niste ukazivali? Pa bili ste uz njega.

– Moj model je uključivost. Naravno da oni koji su osnivali nove stranke i bili konkurencija SDP-u ne mogu imati mjesta u SDP-u, ali postoji dio ljudi koji se zbog loše komunikacije našao van SDP-a, i svi su oni dobrodošli natrag, ali moj zadatak je i okretanje prema novim simpatizerima i članovima, uglednim intelektualcima, ljudima s progresivnim političkim stavovima.

Na primjer, Gordan Maras i drugi, od onih koji danas više nisu u SDP-u.

– Tko se nije bitno ogriješio o statut i uzance političkog ponašanja, taj se sigurno može priključiti. Ja sam uključiv, mogu raditi sa svima u SDP-u. Stranka više nema prevelik broj članova, mora biti mjesta za sve.

Dakle, najprije ćete se morati dugo baviti tim terenom. Opet će se SDP baviti sam sobom.

– SDP se neće baviti sam sa sobom, osim po pitanju jačanja vlastitih kapaciteta. Ako dobijem povjerenje, odmah krećem u akciju, jer stranku treba pripremiti za lokalne izbore. Za predsjedničke izbore su procedure već pokrenute, imamo svog kandidata, on ionako ima svoj tim, a nas čeka da do studenoga imamo kandidate u svim županijama i većim gradovima i općinama. A dosad je bila praksa da u nekim dijelovima Hrvatske nismo uopće izlazili na izbore. Tu praksu želim promijeniti. SDP mora imati kandidate u što više mjesta.

Dijelovi Slavonije i Dalmacije su u smislu rada lokalnih organizacija potpuno devastirani, Slavonski Brod, Nova Gradiška i niz drugih.

– Slažem se, imamo tamo problema, ali mislim da s ljudima koje imamo na terenu, a to su naši ljudi s terena pojačani lokalnim načelnicima i gradonačelnicima, a koji graniče s takvim općinama, i na taj način možemo širiti stranku. Stvari se mogu preokrenuti. Da budem iskren, ne možemo sad svugdje dobiti načelnika, ali moramo imati svoje ljude u predstavničkim tijelima.

Sad u nekim mjestima nismo ni izlazili, dakle za nas će biti uspjeh ako uđemo u vijeća gdje nas dosad uopće nije ni bilo. To su moji jasni i mjerljivi ciljevi.

Mjesta za sve

Pa kako je do toga došlo? Moramo se malo vratiti u prošlost i imenovati odgovorne.

– Ne mislim se baviti prošlošću već budućnošću stranke. Neke stvari su bile splet nesretnih okolnosti. Ja iskreno želim da se SDP prestane baviti sam sobom i da više energije trošimo na borbu protiv HDZ-a koji je naš politički neprijatelj. Ne ljudski nego politički.

Dakle, jedan dio ljudi je otišao zbog sukoba, ali u Slavoniji se jako velik broj ljudi i iselio, i to je jedna tragedija svoje vrste. Ali postoje ljudi na terenu koji su spremni raditi, razgovaram s njima. Zaista ću pokušati promijeniti praksu i biti uključiv.

Ima nas tako malo da valjda svi stanemo na vaš stadion na Rujevici, a to je premalo. Dakle ima mjesta za sve, svatko može naći političku nišu u SDP-u. Stoga, nakon svojih izbora koji se održavaju 14. rujna, mi se više nećemo baviti sami sobom u smislu sukoba.

Idemo na lokalne izbore, moramo potvrditi mjesta župana u Primorsko-goranskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, ozbiljno poraditi na tome da dobijemo Koprivničko-križevačku, Međimursku, Varaždinsku i možda Istarsku županiju da tamo imamo svoje župane, da se dobro politički potučemo u svim ostalim županijama i možda uz pomoć i nekih novih ljudi pobijedimo u nekim županijama koje nisam naveo, kao i u nekim novim sredinama.

Zagreb?

– O Zagrebu ćemo morati ozbiljno razgovarati. Moj je stav da SDP definitivno mora imati svog kandidata za gradonačelnika.

Prvo se moraju održati stranački izbori i za Zagreb. Imat ćete opet dva jaka kandidata minimalno, Branka Kolarića i Igora Dragovana.

– Razgovarao sam s njima, zagrebačka organizacija više nema desetak tisuća članova kao nekad, nego puno manji broj, i zato vrata stranke moraju biti otvorena. Kad vidimo broj mjesnih organizacija u Zagrebu, jasno da prostora ima. Ne treba ići grubo jedan na drugoga, sad moramo raditi na okupljanju, to sam im rekao.

Mora li novi predsjednik biti kandidat za gradonačelnika?

– Ne nužno. To mora biti osoba s javnom prepoznatljivošću, imati leadership i karizmu i pobjednički stav.

Kad bi bili stranački izbori u Zagrebu?

– Ne znam, to je njihova odluka, ali logično bi bilo da budu možda kad i naši nacionalni izbori, 14. rujna. To bi bilo praktično.

Bi li neki od Socijaldemokrata imali šansu da se vrate?

– Teško oni koji su baš osnivali novu stranku, ali oni koji su ostali neovisni, a nisu radili protiv SDP-a i mogu ponuditi neku novu dodatnu vrijednosti, zašto ne. I u vašem kraju ima takvih. Otvoreni smo.

Koje protukandidate za mjesto predsjednika SDP-a očekujete? Bit će gužva za predsjedništvo, to je jasno, i bit će veliko umijeće da se vaša stranka ponovno ne podijeli. Mogli bi ući ljudi koji su jako kritični prema prethodnoj eri, Tonino Picula primjerice, i drugi.

– Svatko se može kandidirati i svatko je dobrodošao. Ja osobno ni s kim nisam u sukobu, mogu raditi sa svima.

Većina ljudi u stranci i javnosti smatra da ste jako bliski predsjedniku Zoranu Milanoviću.

– Pa ja to ne skrivam, ja sam bio ministar u njegovoj vladi.

»Pik« na Milanovića

Ali samim time misle i da je njegov utjecaj u stranci presudan, pa ćete možda ostati i jedini kandidat jer ljudi misle da jednostavno nemaju šanse dok je on u blizini SDP-a. Odnosno, da se radi o dogovoru sličnom kakav je postojao s Grbinom prošli put.

– Nema takvog dogovora. Zoran Milanović se ne bavi strankom. Ja neću opovrgavati ono što je javno poznato, da sam bio ministar u njegovoj vladi, ali da ja imam nekog mentora, to sigurno nemam. Zadnji put imao sam mentora 2012. godine na doktoratu. Ali da ćemo sve učiniti da Zoran Milanović pobijedi HDZ, jasno da hoćemo. To će biti njegov zadnji mandat i tad će nam se putevi ionako razići, nakon toga, to je činjenica.

Većina analitičara misli da se SDP mora emancipirati od Zorana Milanovića da bi ojačao.

– Ja mislim da je to greška, uz dužno poštovanje vama analitičarima. Većina ima »pik« na Milanovića, što opravdano, a što ne, kako koji. Ali po svim anketama, a mi smo ozbiljna stranka i radimo istraživanja, 96 posto naših birača želi Milanovića kao kandidata, i tu ću stati.

Ali prema zadnjoj anketi 47 posto ispitanika u općoj populaciji također smatra da se on više ne bi trebao niti kandidirati nakon što je počinio kršenje Ustava.

– Nisam vidio istraživanje, Ustavni sud je donio odluku da su izbori provedeni u skladu s Ustavom. Ja sam već javno rekao da osobno ne bih napravio ono što je napravio on. Da sam se odlučio s pozicije predsjednika države kandidirati za izvršnu vlast, dao bih ostavku. Koji su bili njegovi razlozi da to ne učini, u to ne ulazim.

Možda bi to onda bila i pobjeda SDP-a.

– Možda. Ali to nikad nećemo znati. Razgovarao sam s puno ljudi koji su pozdravili taj njegov prvi korak, a onda povukli ručnu kočnicu.

Biste li učinili isto što i Peđa Grbin toga dana, 15. ožujka 2024., kad se Milanović kandidirao, a Grbin praktički povukao? Da vas je Milanović nazvao i rekao idem u to, biste li tražili tu njegovu ostavku kao uvjet?

– Ne znam. Trebao je dati ostavku i biti naš kandidat u 1. jedinici, ali zašto se to nije dogodilo, zapravo ne znam. Ali on je nama pomogao jer je digao rejting, ali nam je s druge strane i odmogao jer je bilo vrlo teško voditi kampanju s obzirom na stav Ustavnog suda.

Bilo je teško i u operativnom smislu, što se tiče vizuala i dizajna. A i da vam kažem iskreno, bio sam koautor izbornih programa još od 2015. do danas, i ovo sada je bio jedan od naših najboljih ekonomskih programa, ali to nažalost do javnosti nije došlo.

Kampanjom je dominirala Butkovićeva krava, to jest bik koji nije ni njegov, dominirala su prepucavanja, i sve se dobro iz programa izgubilo, nažalost. Od početnog hypea otišli smo u down. No, suma sumarum, Milanović nam je pomogao, i sada je također najbolji kandidat za predsjednika države kojeg SDP može dati.

Je li Milanović kršitelj Ustava?

– Ustavni sud je donio odluku da su izbori provedeni sukladno Ustavu. Što se tiče nas, mi nismo kršili Ustav kao stranka. Ako budem predsjednik stranke, držat ću se Ustava više nego Biblije, a ovo što pitate – odgovor ovisi tko od ustavnih stručnjaka to komentira. Svakako, bilo bi puno lakše da smo kampanju mogli voditi drugačije.

Snažni ljudi

Dogodio se izborni poraz na kraju. Koliko je za SDP loše da ste išli s porukom da je SDP-u prihvatljiv čak i Domovinski pokret? Ispalo je da možete s bilo kim.

– Ideja je bila da se unutar Sabora pokušaju riješiti tri stvari od strane oporbe, lex AP, izbor Turudića i mirovinski sustav, a da se onda ide na nove izbore. Ne bismo bili u vlasti s DP-om.

Time si je SDP izbio adut iz ruku da optuži HDZ da je dozvolio da Hrvatska skrene udesno. Ako su vama prihvatljivi, zašto ne bi bili i njima?!

– DP nikada nama nije bio prihvatljiv, a lako je sad komentirati, ali ja ipak mislim da neki razgovori koji su se u našoj stranci tada vodili i trebaju ostati u naša četiri zida. Nismo svi mislili isto, ali svakako želim da SDP u narednom vremenu ima jasnu poziciju lijevo prema centru, i da u tom polu mi tražimo naše partnere.

Moramo biti otvoreni prema regionalnim strankama kao što su IDS, Nezavisna platforma Matije Posavca i slično, jer su to u suštini birači ljevice i centra. Svijet se brzo mijenja, pogledajmo fenomen Nine Skočak, ali na kraju sve se svodi na to da treba imati nekoliko stabilnih stranaka koje međusobno surađuju na programskim osnovama.

Bitno je imati i snažne ljude, a što se mene tiče svih 37 naših zastupnika imat će svu širinu svijeta da rade u Saboru. Mlađi kolege isto svi moraju dobiti šansu da se etabliraju, ima dosta novih ljudi i imat će dovoljno prostora, od Miše Krstičevića do Ivice Lukanovića. Imamo puno ljudi koji imaju operativna znanja, a kojima sad treba i nacionalna pozornica. Imat će svu moju potporu i svu moju pažnju.

Da se vratimo na predsjedničke izbore – iako ne znamo HDZ-ovog kandidata, ipak ako pobijede 3:0, bit će vam vrlo teško dignuti stranku nakon trećeg poraza.

– Zoran Milanović će pobijediti.

Je li on postao populist? Koliko je on uopće više ljevičar? Zašto SDP uopće još uvijek stoji iza njega?

– On je lijevo orijentiran političar, koji je prepoznao i neke društvene probleme kojima se europska ljevica nije bavila, pa je progovorio i o njima. Ako smo iskreni, to i jest problem europske ljevice – nije se bavila ekonomskim reformama, nije se bavila migracijama, demografskim politikama, i brigom za ljude koji žive od svoje plaće i mirovine, i to je rezultiralo padom.

Ja mislim da se SDP treba baviti više ekonomskim politikama, naravno uz temeljna ljudska prava i prava manjina. I socijalna država je ostvarena u Europi, prihvatile su je i desne stranke – na žalost ljevice koja je time izgubila velik dio svojih politika.

Ono što ja vidim kao našu šansu je drugačija ekonomska politika, gdje država mora biti predvodnik, ali ne samo infrastrukturnih investicija, mostova i cesta, nego u prvom redu stvaranja poslovnog okruženja jednakog za sve za njihovo ekonomsko djelovanje.

U nekim državama otvarao se izravno prostor za privatne investicije, koje onda kao država reguliraš. Država mora biti ekonomski investitor, ali ne samo u paradigmama 20. stoljeća, a to su poslovne zone koje onda ostaju prazne ili još gore pune se solarnim elektranama, koje ne donose ekonomske benefite lokalnoj zajednici već samo pojedincima, umjesto da s jasnim energetskim programom potakne investiranja u solarne elektrane na obiteljskim kućama i zgradama, smanjujući ljudima režije i olakšavajući im život.

Do koje mjere?

– Do mjere pokretanja poslovanja, po modelu tzv. open book, gdje privatno poduzetništvo izravno ulazi, ali s otvorenim poslovnim knjigama, iz kojih je vidljiv njihov doprinos lokalnoj zajednici i uz društveno prihvatljivu ekonomsku dobit.

Jedino tako se mogu revitalizirati dijelovi Hrvatske koji su danas potpuno zapušteni. Mi imamo danas BDP koji se puni iz osobne potrošnje, a pitanje je koliko to može trajati jer je potrošnja vezana uz nekretninski biznis i turizam.

Vrijeme ratova i kriza

Europski izbori, a i izbori u brojnim državama Europe pokazuju da se ekonomski frustrirani i socijalno deprivirani ljudi više utječu desnim strankama nego lijevim. I u Hrvatskoj ljudi koji loše žive već glasaju za DP, umjesto za SDP.

– Upravo je to ono što smo govorili, problem je europske ljevice, od britanskih laburista svojedobno pa do danas, u tome da su svojim politikama više pogodovali onima koji su imali više dohotke, srednjoj klasi, nego najslabijima, čime je nastala velika disproporcija u prihodima.

U Hrvatskoj 25 posto ljudi živi u velikom riziku od siromaštva, zašto – jer nisu socijalno uključeni u ekonomske tokove. SDP će pronaći model koji će ih uključiti u ekonomske tokove. Hvali se Vlada enormnim povećanjem plaće, a nitko ne govori o stopi inflacije po kojoj smo u top tri najgorih u Europi. Ključ je da inflacija u Hrvatskoj nije jednaka za sve, a najviše se troši na hranu i piće, koje i najviše poskupljuju.

+Dakle za najsiromašnije inflacija je najveća. A s druge strane pogledajmo ekstraprofite banaka i koliko poreza na dobit izlazi iz države. Tko god je ostvarivao dobit u ovim krizama, to treba vratiti. Brojke, stope, to ćemo tek razrađivati kroz naše ekonomske programe. U suštini sve promjene koje je radio HDZ bile su kozmetičke, a prava reforma je promjena cjelokupnog fiskalnog sustava, uz decentralizaciju.

Činjenica da i HDZ može uvesti slične modele i reforme dokazuje da se mainstream politike u Europi na centru, bilo lijevom, bilo desnom, sve manje razlikuju. Ursulu von der Leyen podržavaju i zeleni, i liberali, i socijaldemokrati, iako dolazi iz pučana. Dolazi li vrijeme da tako bude i u Hrvatskoj?

– Ne vjerujem da je to u Hrvatskoj sada moguće, i ne bih htio participirati u takvoj vlasti.

Vi niste čovjek za veliku koaliciju?

– Apsolutno ne. Ja sam za pobjedu SDP-a. Nećete me navući. SDP nema što tražiti s HDZ-om.

Moram reći da vas mnogi doživljavaju liberalom, i ideološki i ekonomski. Kao ministar stajali ste iza ideje monetizacije autocesta, na primjer.

– Idemo se malo vratiti – mi smo od toga bili odustali na kraju, a prijedlog je primarno bio HNS-ov. Ja sam provodio politiku vlade, i ako je vlada stala iza toga, stao sam i ja. Ali onda smo odustali, ne samo zbog javnog pritiska.

Moramo sagledati to vrijeme – tada se jako u Europi promovirala politika štednje, i Slavko Linić i Boris Lalovac tražili su uštede i tražili su način da se vrate ogromni krediti koje smo tada imali u javnim poduzećima, zato su nastajali takvi prijedlozi. Bilo je puno manje novca nego sad.

Politika austerity, rezanja, danas je napuštena, promovira se politika potrošnje.

– Da, ekonomska politika se promijenila, ali ja nisam fan neracionalne i nerazumne potrošnje. Radije bih da država ima veću komponentu u izvozu proizvoda i usluga. Vrlo jednostavno: potrošnja može trajati do nekog vremena. Rapidno rastu potrošački krediti, to znači da se opet počinje previše živjeti na dug.

A sve to s potrošnjom generira inflaciju. Jednom će to morati stati – taj problem imaju i SAD, i EU, i Kina, i drugi. Po brojnim analitičarima, godina 2026. mogla bi biti vrlo teška. Živimo u nestabilnom vremenu ratova i naftnih kriza, a novce smo iscrpili. Europa se drastično mijenja, a mi kao mali narod moramo biti spremni za to. Moramo biti uz stol, ali ne slijediti ono što nam kao maloj naciji ne odgovara.

Evo sad Zorana Milanovića i njegove klasične retorike.

– Ne osjećam to. Da, surađivali bismo normalno s Europskom komisijom, pa mi smo svi proeuropski orijentirani, ali moramo biti jasni u svojim stavovima. Evo, ako već pitate, tu se ne slažem s Milanovićem, ja Europu ne gledam samo kao keš-mašinu, ipak je promatram kao dobru ideju nastalu nakon Drugog svjetskog rata, da štiti demokraciju, da bude kontinent mira.

A naravno da je ona i ekonomska institucija – no, je li baš uspjela u tome, i nije, jer bi inače plaće bile iste u Hrvatskoj i Njemačkoj. I to je zapravo glavni problem EU-a.

Eto, sad pak kao da čujem Andreja Plenkovića, jer on kaže da će svi naši problemi nestati kad budemo na 80 posto razvijenosti EU-a i 80 posto njihovih plaća.

– Eh, ali ne slažem se s tim – ekonomske analize pokazuju da se tek nakon 95 posto razvijenosti smanjuje iseljavanje, a ne s 80 posto. Plenković to ne razumije, on nije ekonomist, on je pravnik. I tu je EU pogriješio otpočetka, otvorio je velike države za jeftinu radnu snagu, ali nisu stvorili ekonomske uvjete da ti ljudi dobro žive u tim državama.

Je li tu Plenković previše liberalan, s otvaranjem tržišta rada?

– Problem je da on uopće ne kontrolira taj proces. Ostavio je agencijama za uvoz ljudi da rade što hoće, a država treba osmisliti regionalne programe za integraciju tih ljudi, jer Hrvatska nije ista u Dubrovniku i Međimurju. Oni moraju govoriti hrvatski jezik i biti integrirani u lokalnu zajednicu, s lokalnim običajima. Tome se moraju prilagoditi i škole, učilišta, otvoriti udruge za njih, uz određene benefite od države. Država im mora pružiti priliku.

Da porezu na nekretnine i ekstraprofite

Po tome što govorite, to onda znači i veće fiskalne reforme.

– Mi moramo ozbiljno razgovarati o porezu na nekretnine i ekstraprofite. Naravno, ne za prvu nekretninu nego drugu, treću i dalje. Velik je udio mrtvog kapitala u nekretninama u Hrvatskoj, taj kapital treba mobilizirati. Nemam ništa protiv ni da građani kupuju trezorske zapise ili obveznice, bolje da novac kola nego da je zabetoniran u nekretninama koje se ne koriste.

Napokon je netko iz SDP-a to izgovorio, o fiskalnoj reformi.

– Evo, ja jesam. Pa kad govorimo o našem programu stanovanja, onda iz poreza na nekretnine stvaraš fond iz kojeg će država graditi stanove za priuštivo stanovanje, kupovinu ili najam prvog stana za mlade – to su prave ljevičarske politike. Ako ste shvatili, u mom fokusu su baš te lijeve ekonomske politike.

To obično nije popularno u kampanjama, govoriti o novim porezima.

– Imamo četiri godine da se to organizira i pripremi. Vjerujem da u Hrvatskoj postoji dovoljno poduzetnih i kreativnih ljudi, a država to treba samo malo organizirati, kontrolirati i pomoći.

To je pomalo srodno onome što radi Andrej Plenković sa svojim državnim intervencionizmom. Slažete se?

– Ne, naravno. On nije radio na način da stvori prostor za svakog Matu Rimca, on je izabrao samo jednog, svog Matu Rimca. To me podsjeća na privatizaciju 90-ih, kad je HDZ odabrao samo neke. A mi želimo da svaki takav Rimac dobije podršku i priliku. To je velika razlika između Plenkovića i mene.

Pobjeđujem HDZ uvijek

Na kraju, još jedno pitanje koje je već postalo urbani mit – Siniša Hajdaš Dončić bio je član HDZ-a kao mlad čovjek. Koliko vas to može omesti u ovoj kandidaturi.

– Ma passe tema. Pogledajte Večernji list iz 2008., tamo sve piše. Pobijedio sam svaki put do sada HDZ i kao prvi neposredno izabrani župan 2009. i kao prvi ili 14. na listi na svim izborima na kojim sam izlazio.