Bivši maturanti Gimnazije Franje Petrića obilježili 30 godina mature: 'Oni su fenomenalni!'

Foto: LUKA JELIČIĆ

U dvorištu Gimnazije Franje Petrića okupila se generacija 1975./1976. kako bi proslavila svoju tridesetu obljetnicu mature. Posebnost ovog okupljanja je u tome što su se, kako kažu, po prvi put okupili svi iz generacije. Naime, od nekadašnja 64 maturanta, okupilo se čak njih 55, uz dvije razrednice. – Maturirali smo 1994. godine, a od nas 64 okupilo nas se 55.

Dogovor je bio da se svi okupimo u školskom dvorištu, a nakon toga idemo na večeru u jedan restoran, gdje planiramo biti do jutra. Okupljali smo se i prethodnih godina, ali prvi put ovako baš cijela generacija, sva četiri razreda, priča nam Amalija Mišlov Blagojević, dodajući kako je organizacija Tekla posve glatko.

– Imali smo grupu na WhatsAppu i sve je teklo tako lagano, da smo se baš iznenadili, kazala je. Okupljanju su se pridružile i razrednica Venera Žagar te profesorica Milica Barčot. A među nekadašnjim maturantima smo sreli i poznatog zadarskog pisca Želimira Periša, koji nam je otkrio kako je bilo pohađati školu tijekom prve polovice 1990-ih godina.

– Bio je rat, nije bilo zabave; samo ono što smo sami napravili. Upisali smo prvi razred 1990. godine, a završili 1994. Nismo uopće imali nastavu 1991. i 1992. godine, a kada se nastava vratila, sat je trajao 25 minuta i nije bio obavezan. Kada se zbroje naši sati školovanja, to je otprilike kao jedna do jedna i pol normalna školska godina.

Tako da smo mi završili srednju školu po ubrzanom tečaju, što je ostavilo velike tragove na naše kasnije školovanje. Bilo nam je lako jer je veći dio gradiva srednjoškolskog obrazovanja općenito suvišan. Tu bih stao, kazao je Periš, dok je njegov kolega Petar Gaćina ispričao više o tome kako su se zabavljali.

FOTO: LUKA JELIČIĆ, Amalija Mišlov Blagojević

“Oni su fenomenalni”

– MIOC je uvijek bio dosta rockerska škola. S obzirom na to da je bio rat i da je bilo malo događanja, bili smo jako povezani. Bili smo mali razredi i jako povezani. Puno smo išli na tulume. Bilo je nažalost malo manje koncerata nego što je to danas upravo zbog tog ratnog perioda, ali svejedno je bilo odlično, podijelio je Gaćina.

Razgovarali smo i s njihovom razrednicom Venerom Žagar, koja za svoje nekadašnje učenike ima samo riječi hvale.

– Nadovezala bih se na Želimirove riječi. To je bila ratna generacija, ali je toliko bila željna znanja. Toliko disciplinirana i toliko draga. Ali toliko napredna, nešto nevjerojatno. Ne znam gdje su skupljali toliko znanja. Mi stvarno nismo uspjeli sve prenijeti, ali oni su pobrali sve ono sa strane, negdje iz dubine, negdje iz visine. Oni su fenomenalni, istaknula je profesorica Žagar ne skrivajući koliko su je preplavile emocije.