Premalo se govori o važnosti latinskog jezika za povijest hrvatske književnosti

Na Odjelu za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru održan je Dies Latinus et Graecus posvećen čuvenom hrvatskom latinistu Marku Maruliću. U sklopu događaja, izv. prof. dr. sc. Tamara Tvrtković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu održala je prigodno predavanje pod naslovom »Top lista hrvatskih latinista«, a program je zaključila Večer poezije posvećena Marku Maruliću prilikom koje su studenti Odjela za klasičnu filologiju čitali latinske stihove Oca hrvatske književnosti.

Od 9. do 19. stoljeća

– Odjel za klasičnu filologiju drugi put organizira Dies Latinus et Graecus koji će ove godine biti posvećen Marku Maruliću, s obzirom na to da je Vlada RH 2024. godinu proglasila Godinom Marka Marulića, a povodom obilježavanja 500. obljetnice njegove smrti. Mislim da se premalo govori o važnosti latinskog jezika za povijest hrvatske književnosti. Često puta se zaboravlja činjenica da je većina starije hrvatske književnosti napisana na latinskom jeziku, a ne na hrvatskom jeziku. Mi na ovaj način pokušavamo osvijestiti kako mlađe, tako i starije ljude o važnosti klasičnih jezika za hrvatsku kulturu i tradiciju, predstavila je događaj izv. prof. dr. sc. Teuta Serreqi Jurić, pročelnica Odjela za klasičnu filologiju.

Foto: Arif Sitnica

U sklopu svog predavanja Top lista hrvatskih latinista, profesorica Tvrtković predstavila je najistaknutije domaće autore koji su stvarali na latinskom jeziku, ali i ukazala na važnu ulogu koju je latinski jezik imao u hrvatskoj povijesti.

– Naši hrvatski latinisti bili su sudionici jedne velike zajednice koja se zove Res publica literaria i pokrivaju neprekinut period od 9. do 19. st. u kojem stvaraju na latinskom jeziku. Pod hrvatskim latinistima podrazumijevamo sve autore koji su na bilo koji način povezani s hrvatskom kulturom: ili su potekli iz ovog podneblja ili stvaraju u ovom podneblju; u svakom slučaju, imaju neke veze s Hrvatskom u današnjim granicama i stvaraju na latinskom jeziku. Hrvatski latinisti su dio jedne velike zajednice, a može se reći da su hrvatski latinisti unutar te zajednice najdulje trajali jer su stvarali na latinskom jeziku do sredine 19. st., do kada je latinski u Hrvatskom saboru bio i službeni jezik. Osim jezika književnosti, jezik saborskih spisa i dokumenata je bio latinski, što nam govori da se latinskim treba baviti, izjavila je Tvrtković te je među najznačajnijim domaćim latinistima istaknula Ruđera Boškovića i Marka Marulića.

– Marko Marulić je bio književnik, a Ruđer Bošković je ipak više bio znanstvenik, ali najveća im je sličnost da je najveći dio njihovih opusa pisan na latinskom jeziku. Kod Ruđera Boškovića je to gotovo u potpunosti. On piše na latinskom i talijanskom, a pokoju riječ piše samo na hrvatskom jeziku. Marko Marulić, kojeg s pravom nazivamo ocem hrvatske književnosti, zapravo je najveći dio svog opusa napisao na latinskom jeziku: više od 80% njegovih djela napisano je na latinskom jeziku. Isto je zanimljivo da se smatra da je on prvi upotrijebio termin »psihologija« u svom djelu, to je nešto što nije možda poznato. U svakom slučaju, smatram da se premalo govori o njegovom latinističkom opusu; kao što se i Ruđera Boškovića premalo gleda kroz njegov primarno latinistički opus, kazala je profesorica te ukazala na relativno nepoznatu činjenicu da je velik dio pripadnika Ilirskog pokreta pisao latinskim jezikom.

Latinski kao obrana

– Ljudi često ne znaju da je veliki dio Iliraca, dakle ljudi koji su smatrali da je hrvatski jezik osnova, pisali na latinskom jeziku. Ivan Kukuljević hrvatski uspoređuje s latinskim i kaže da se hrvatski treba uzvisiti na onu čast koju je uživao latinski jezik. Zašto je latinski jezik uopće tako dugo bio služben u Hrvatskoj, u Saboru? On je zapravo služio kao obrana od različitih stranih sila, primjerice, Nijemaca i Mađara. On je služio umjesto hrvatskog jezika, koji do Ilirca nije imao jedinstvenu osnovu, dakle nije bio jedinstven. Latinski u tom periodu služi kao obrana protiv Mađara i Nijemaca koji žele uvesti svoje jezike kao službene jezike u hrvatskoj upravi u obrazovanju. Naši se onda drže toga da će se latinskim braniti. Tituš Brezovački, poznati kajkavski autor, 1790. godine piše jednu protumađarsku prigodnicu, ali ju ne piše na hrvatskom jeziku, nego na latinskom jeziku, predstavila je Tvrtković važnost latinskog jezika u borbi protiv utjecaja stranih sila. Istaknula je kako su domaći književnici narodnu poeziju prevodili na latinski, ali i da su latinskim jezikom danas relativno zaboravljeni autori pisali značajna djela epskog pjesništva.

Foto: Arif Sitnica

Nedovoljno stručnjaka

– Jakov Bunić autor je prve književne biografije Isusa Krista. On je 1526. napisao »De vita et gestis Christi« u stihovima. Kajetan Vičić je autor najvećeg latinističkog epa. Njegov ep »Iesseis« ima 13. 531 heksametar. U usporedbi s različitim epovima antičkog vremena, primjerice Ovidijeve »Metamorfoze« ili Vergilijeva »Eneida«, on ih brojem stihova premašuje, kazala je Tvrtković te zaključila kako se danas latinski jezik često koristi u stručnoj literaturi, da ima nekakvu oznaku prestiža u akademskom kontekstu ili, pak, magijsku ulogu u popularnoj fikciji, ali i da je mnogo više od toga.

– Moramo se truditi da se zadrži ta nekakva funkcija latinskog jezika, magijska ili stručna, ali i da pokažemo da je latinski jezik i više od toga, pogotovo u Hrvatskoj. Itekako ima smisla i studirati latinski i imati stručnjake za latinski jer nas nije dovoljno, zaključila je Tvrtković.